Troska iz davno ugašene šibenske Tvornice elektroda i ferolegura, koja godinama stvara probleme i stanovnicima na čijem se području nalazi, ali i državi koja svoju indolenciju i nemar skupo plaća, ne može se rješavati premještanjem s jedne lokacije na drugu. Po mogućnosti u što inferiorniju sredinu, gdje se očekuje najmanji otpor. No, pokazalo se da građani, ma gdje u Hrvatskoj živjeli, u Biljanima Donjim ili u Sisku, više nisu spremni šutjeti dok im država radi o glavi ne mareći ni za kvalitetu njihovog života, a bogme ni za njihovo zdravlje. Paradoksalno je da je u žarištu svih problema sa sanacijom opasnog i neopasnog otpada državni Fond za zaštitu okoliša koji najčešće, umjesto interesa građana i zdravog okoliša, štiti interese kapitala…
Sanacija otpadne troske bivše Tvornice elektroda i ferolegura u Šibeniku je započela 2005. g. kada je separiran opasni od neopasnog otpada. Na oko 20 hektara atraktivnog zemljišta uz more, s kojim je Grad Šibenik imao velike razvojne ambicije, ostala su brda crnog otpada koji se za vjetrovitih dana raznosio okolnim gradskim četvrtima. Grad je 2007. sklopio ugovor s tvrtkom MLM koja se obvezala sanirati silikomanganski i feromanganski otpad nakon oporabe materijala preuzetog radi izvlačenja vrijednih metala iz njega, a ostatnu trosku potom ukloniti sa zemljišta TEF-a. To se, međutim, nikada nije dogodilo. I danas dio troske leži na području bivše šibenske tvornice.
Od ukupne mase izdvojeno je minornih oko 6 posto vrijednog, kvalitetnog metala koji je brzo našao kupce, a ostatak troske ostavljen je Šibenčanima da se s njim muče kako znaju i umiju. A nisu znali, ili su naprosto problem reletivizirali. TEF je, naime, dio njihove povijesti zadnjih stotinjak godina…
MLM je za preostalih oko 140 tisuća tona tražio neku novu lokaciju jer su imali obvezu ukloniti trosku, a lokalna vlast već je tada najavljivala dolazak zainteresiranih investitora koji će na prostoru bivše tvornice izgraditi novu gradsku četvrt, s hotelima, stambenim objektima, sportskim i koncertnim dvoranama, vrtićima, školom itd. Stoga je lokalnoj vlasti bilo itekako važno da se troske riješi. I tako je 2010. dio troske izmješten u Biljane Donje u Ravnim Kotarima, ispostavit će se nelegalno i na neprimjerenu lokaciju koja ni prostornim planom Zadarske županije nije bila predviđena za zbrinjavanje otpada. S MLM-om je ugovor raskinut, ali je „Crno brdo” u Biljanima Donjim ostalo iako im je Ministarstvo zaštite okoliša naložilo da do kraja 2015. trosku uklone …
No, mještani Biljana Donjih nisu se, poput, recimo, Šibenčana, stoički pomirili sa situacijom. Naprotiv, 2013. su se obratili Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu i odlučno se založili za svoje zdravlje i za svoja prava. I dobili spor. Hrvatska se pred Europskom komisijom ( EK ) branila kako se radi o neopasnoj, inertnoj mineralnoj sirovini koja nema utjecaja na zdravlje ljudi. Tu priču, međutim, nisu uspjeli „prodati” vani tako lako kao kod kuće, pa je EK je tužila hrvatsku državu pred Sudom EU u čak dva navrata, što je naposljetku rezultiralo presudom, u ožujku 2024., kojom je RH kažnjena s milijun eura te obvezom plaćanja penala u iznosu od 6500 eura za svaki dan stajanja troske na nezakonitom odlagalištu u Biljanima Donjim. Tek kad je kažnjena, Vlada počinje shvaćati da trosku doista mora izmjestiti iz Ravnih Kotara. „Kocka” je pala na Baniju. Na Sisak…
Vlada je dala suglasnost Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da sklopi ugovor s tvrtkom Kemokop iz Dugog Sela o uklanjanju troske i njezinom zbrinjavanju na novoj lokaciji, nedaleko od središta Siska, gdje im je odobrena i obrada, odnosno izdvajanje frakcija koje bi se potom mogle koristiti kao sirovina u građevinarstvu. To raditi u naseljenom gradskom području ( u pogonima tvrtke u ulici Nikole Tesle ) ne bi dozvolili ni neuki amateri, kamoli oni koji su plaćeni da vode brigu o zaštiti ljudi i okoliša. A, eto, kod nas je to normalno. Sve sanacije opasnog otpada u Hrvatskoj vodio je taj isti Fond, odabirao izvođače, s njima sklapao poslove sanacije, i gotovo svaka se pretvorila u aferu, a najčešće nije dovedena do kraja.
U slučaju Siska, zamjenik direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Mirko Budiša, je nedavno za lokalni Sisak portal izjavio da će se troska, za koju tvrdi da je neopasni otpad, “prerađivati u korisni materijal”, a nijednog trenutka u Sisku neće biti većih količina troske, ustvrdio je. Dakle, problema nema!
Iz Kemokopa, tvrtke koja je posao dobila na javnom natječaju, razumljivo, štiteći svoj financijski interes, javnost uvjeravaju kako će se u njihovim pogonima obrađivati isključivo silikomanganska troska koja je klasificirana kao neopasni otpad, a obrada će se provoditi bez korištenja kemikalija, uz potpunu kontrolu prašine i zbrinjavanje otpadnih voda. A ako im netko ne vjeruje na riječ, treba znati da će cijeli projekt nadzirati Fond za zaštitu okoliša! Kao što je bio slučaj i u ostalim sanacijama koje su, kako rekosmo, završile neslavno, a neki od ključnih aktera Fonda i pred sudom…
Foto: TRIS/G.Šimac
Zanimljivo je da su u Kemokopu zaključili da je prosvjed Siščana protiv obrade troske u njihovom gradu motiviran političkim sukobima (?! ) Jesu li „prepisivali” gradonačelnika Domagoja Orlića ili su ga, pak, svojim „opažanjima” inspirirali, nije posve jasno. Tek, neumjesno je da firma angažirana za sanaciju otpada daje političke ocjene prosvjeda koji je u Sisku okupio preko tisuću ogorčenih ljudi kojima je svega dosta, a pogotovo maćehinskog odnosa države prema njima, umjesto da građanima objasne postupak obrade i ne daju im lažna obećanja.
Jednako je neumjesno i da se gradonačelnik Domagoj Orlić brani od ovog problema napomenom kako ga je naslijedio od svojih prethodnika. Na izborima se natjecao za poziciju gradonačelnika Siska sa svim njegovim zatečenim „teretima”, pa eventualno i ugovorenom oporabom troske u pogonima Kemokopa. Njegovo je da probleme rješava u najboljem interesu građana, a ne da od njih “pere ruke” jer ih je dobio u dotu od ” bivše vlasti te koalicije SDP-a i Mosta”.
Njegovo je da uistinu „podržava sve inicijative kojima je cilj podizanje kvalitete života u Sisku”, kako je tijekom prosvjeda i rekao, a prosvjednike pozvao na sastanak u Grad kako bi ih informirao o svemu što gradska vlast poduzima da se problem riješi.
-Skrećem pozornost da je kompletna industrija otpada došla u Sisak tijekom bivše vlasti te koalicije SDP-a i Mosta, a sada ti isti ljudi koji su otpad doveli u Sisak i svima nama napravili probleme danas protestiraju protiv vlastitih političkih odluka i nove gradske vlasti koja s time nema baš nikakve veze- kaže Orlić, poručujući da kao novi gradonačelnik u suradnji sa stručnim službama Grada i nadležnim ministarstvima aktivno radi na traženju najboljeg rješenja.
To i jest njegov posao, i možda može biti zgodno za izbornu kampanju loptati se s tim tko je odgovoran za trosku u Sisku, ali to problem neće riješiti niti će Orlića učiniti uspješnim gradonačelnikom. A ako mu je doista stalo da podigne razinu kvalitete života svojih sugrađana, stat će na čelo prosvjednika i braniti interese svoga grada, a ne pognuti glavu pred onima koji s viših razina odlučuju o sudbini Siska ( i svih nas ), a da Siščane ništa i ne pitaju.
Sud EU je jasno u presudi protiv RH naveo da je troska opasan otpad i sva daljnja polemiziranja oko toga su deplasirana i sračunata na zamagljivanje istine. Državu je troska već previše koštala. I kroz sanaciju kontaminiranog zemljišta u šibenskom TEF-u ( čiji je država suvlasnik! ) od kojeg investitori bježe kao vrag od tamjana, jer ih je Grad Šibenik pokušao obvezati da preuzmu dovršetak sanacije. I kroz epizodu s izmještanjem troske u Biljane Donje jer je time isprovocirala dvije tužbe i konačno presudu, u ožujku 2024., po kojoj je morala platiti milijun eura kazne, a od dana donošenja presude do danas svakog dana plaća skupu „ležarinu” u iznosu od 6500 eura zbog nezakonitog odlaganja troske u Biljanima na za to nepredviđenoj lokaciji. I sada, kroz ugovor koji je Fond za zaštitu okoliša sklopio, uz suglasnost Vlade, s tvrtkom Kemokop u iznosu od 17,5 milijuna eura za uklanjanje Crnog brda...Pitanje je hoće li Sisak biti zadnja točka na kojoj će se obrada ovog industrijskog otpada rješavati i gdje će Kemokop s ostatnim materijalom. Hoće li i Siščanima trebati 15 godina da se troske riješe, koliko je trebalo mještanima Biljana Donjih?
A samo bi trebalo imati preciznu zakonsku regulativu o zbrinjavanju i obradi opasnog i neopasnog otpada i striktno je se pridržavati. To je sva filozofija u zemljama vladavine prava. Ovdje, međutim, vrijede neka druga pravila. Nepisana, interesna, pogodbenjačka, koruptivna…
Crno brdo/Lana Stoićević
