U Hrvatskoj je ljeto ideoloških udara na kulturu dobilo svoj nastavak i u nadolazećoj jeseni. Ludilo traje. Dobilo je svoj poligon kojeg vlast tolerira, a institucije tetoše. Time je ludilo sve luđe. Još jedan festival je pod pritiskom destruktivnog desnog radikalizma otkazan. Organizatori Oglede festivala, koji se trebao održati od 2. do 4. listopada 2025. u Velikoj Gorici otkazali su planiranu produkciju kulturnih sadržaja. U cijelosti. Preventivno.Oglasili su se priopćenjem u kojem navode da je odgoda prouzročena „objektivnim razlozima”. A objektivno se ne osjećaju sigurno, a ako oni nisu sigurni ne mogu jamčiti sigurnost ni izvođačima i publici. Je li u Hrvatskoj kultura postala nepoćudna dočim nije tradicionalna, neoriginalna reinterpretacija tuđih konzervativnih sadržaja? Ako jest, a očito jest, u što će se pretvoriti kultura uopće ako joj se oduzme kreativno i kritičko propitkivanje stvarnosti, eksperimentiranje, simbolika i ironija?
(foto: Fališ)
Jesmo li zbilja dosegnuli dno predstavljajući se serijom napada na festivale kao nekulturno društvo koje prezire sve što ne razumije, što nadilazi njegove ispodprosječne intelektualne kapacitete i što nema obvezujući atribut hrvatsko, čak i kad je samo loša imitacija tuđeg?
Dakle, najnovija odgoda odnosi se na Oglede festival čija je središnja tema trebala biti RAD, a najavljena je pod egidom „Rad gradi grad”. Festival je pretendirao baviti se radom kao temeljnim elementom ljudskog života, istraživati funkciju i doprinos rada i radništva u oblikovanju urbanih identiteta i stvaranja kolektivne memorije.
Ali, neće moći! To zvući odveć marksistički, što znači da je još jedan pokušaj oživljavanja jugoslavenstva i njegova propalog socijalističkog sustava. I prije negoli su organizatori morali podizati barikade kako bi se obranili od nasrtaja kulturnih, pardon konzervativnih higijeničara koji bdiju nad kolektivnim moralom nacije, organizatori su se odlučili povući. Odustati. Kao što su u kolovozu odustali od benkovačkog festivala Nosi se. Istina, festival u Benkovcu je formalno odgođen, ali nema najave novog termina održavanja, pa su svi izgledi da se i neće dogoditi. Jer, protivno vjerovanju, u Benkoncu se ipak ta vrsta kulture „ne nosi”…
-Ova odluka nije bila jednostavna, a donesena je nakon mnogo promišljanja. U proteklim mjesecima uloženi su značajni trud, vrijeme i koordinacija brojnih sastavnica uključenih u pripremu programa. Upravo zbog toga nam je žao što festival nećemo moći održati, jer smo svjesni koliko je umjetnicima, partnerima i publici, pa na koncu i nama organizatorima, ovaj događaj važan.
Nažalost, u okolnostima u kojima se trenutačno nalazimo– navodi se u priopćenju organizatora Oglede festivala– i unutar podjela koje se osjećaju u cijelom hrvatskom društvu i zajednici, iz objektivnih razloga se ni mi ne osjećamo dovoljno sigurno ni podržano da bismo mogli odgovorno i profesionalno provesti festivalske programe, niti možemo jamčiti sigurnost ni uvjete dostojne izvođača, publike i svih uključenih.
Oglede festival od samih je početaka zamišljen kao prostor dijaloga, tolerancije i uvažavanja, otvoren prema različitim umjetničkim glasovima i iskustvima. Vjerujemo da upravo u takvim uvjetima umjetnost može ostvariti svoju pravu snagu – povezivati, poticati na razmišljanje i graditi zajedništvo- priopćili su, zahvaljujući umjetnicima, suradnicima, građanima koji su ih podržavali, ali vrijeme koje u Hrvatskoj ide unatrag nije na njihovoj strani.
-No, nadamo se da će se u budućnosti stvoriti okolnosti koje će omogućiti da se ovakav festival održi u duhu slobode, sigurnosti i međusobnog poštovanja- poručuje se priopćenjem kojeg je potpisala umjetnička voditeljica Oglede festivala Ana Katulić. Samo koji dan ranije objavili su festivalski program, najavili brojne performanse, izložbe, koncerte, razgovore i susrete. No, takvi sadržaji u predvečerje ljeta 2025. u Hrvatskoj nisu poželjni.
Od koga, kome, tko su izvođači radova na sabotiranju takvih događanja, a tko naručitelji poslova?
Neprijateljsko ozračje za kulturu koja ne dolazi iz nacionalnih ( državnih ) kulturnih institucija počelo se stvarati u proljeće. Krenulo je sa zabranom Bajaginih koncerata. Popularni glazbenik iz Srbije koji je oduvijek u Hrvatskoj bio iznimno popularan, odjednom je postao nepodoban. Otkazan mu je, praktično u “pet do dvanaest”, koncert u Sisku, ubrzo nakon toga i u Solinu. Ali, pjevač nije odustajao. Unatoč braniteljima, koji su i ovdje pokušali biti samoproglašeni cenzori koji definiraju kriterije za određivanje podobnosti glazbenika pripuštenih na hrvatske pozornice, Bajaga je, nakon braniteljskih prosvjeda i zabrana, održao koncert za pamćenje u Puli. Već ovog petka nastupa u Dugom Selu, iako su se i ovdje braniteljske udruge propele na sve četiri, pa 27. rujna dolazi i u Osijek. Njegovo je da pjeva, ne da se bavi politikom i polemiziranjem s takozvanim hrvatskim braniteljima koji sebi daju za pravo da mimo institucija definiraju i nadziru glazbena gostovanja. Potpuno suludo!
Što se u braniteljskoj režiji, pod krinkom „mirnog prosvjeda” događalo u Benkovcu znamo. Vidjeli smo kako su neki od njih psovkama i najvulgarnijim pogrdama nasrnuli na jednu od organizatorica festivala Nosi se, novinarku Melitu Vrsaljko, dok je policija „osiguravala” prosvjed- nedjelovanjem. U funkciji promatrača. Napadnutoj novinarki sugerirala da napusti grad jer joj oni ne mogu jamčiti sigurnost. Festival nije održan. Do danas.
Nasuprot tome, Šibenčani se nisu dali zastrašiti, pa je ovogodišnji Festival alternative i ljevice u Šibeniku održan uz rekordan publicitet, ali i rekordnu posjećenost publike. Ali, Šibenik nije Benkovac…
Ni Velika Gorica nije Benkovac. Ali su ih bukači, koji se i tri desetljeća nakon rata identificiraju isključivo kao bivši branitelji, uspjeli natjerati na povlačenje. Na odustajanje. Jer, ni angažiranim umjetnicima ni suradnicima koji su im dali podršku, a ni publici nisu mogli garantirati sigurnost ni uvjete dostojne njihovog angažmana u korist zajednice. A to je prava katastrofa, jer nije na organizatorima da osiguravaju održavanje kulturnih događanja ( festivala ), apsurdno je da se kultura brani policijom ( !!!), za to su se trebale pobrinuti institucije javnog reda i mira, kojima je sigurnost građana u opisu posla. Velikogorički gradonačelnik kaže da mu je žao što je festival otkazan. Grad je, tvrdi siguran za sve. No, je li uistinu?
Kome je smetao festival posvećen radu i radništvu? Otkad su rad i antifašizam kao temeljne vrijednosti civiliziranih demokratskih društava svedeni na razinu psovke i pogrde? Naposljetku, zbog čega?
Rad je svetinja ljudskog roda koja se kultivira u svim do danas poznatim civilizacijama. Čovjek radi otkako je postao čovjekom, jer, da ne radi odavno bi prestao živjeti kao čovjek, ergo, biti čovjekom.
Antifašizam je također civilizacijska stečevina koju štuje i svojim doprinosom u pobjedi nad fašizmom se ponosi demokratska Europa i svijet. Samo je u Hrvatskoj antifašizam stigma, unatoč tome što je Ustavom definiran, uz Domovinski rat, temeljem moderne, samostalne hrvatske države.
Prezir prema antifašizmu i ignoriranje državnog antifašističkog praznika, kojeg je Plenkovićeva nomenklatura na vlasti etablirala kao model ponašanja HDZ-ovih dužnosnika, dodatno jača revizionističke, retrogradne snage koje sustavno rehabilitiraju zločinačku ustašku NDH i njezinu krvavu ostavštinu koja opterećuje generacije hrvatskih građana. Vlast im pogoduje, tako što ih godinama tetoši, tolerira, naposljetku i potiče. Posljedice toga su potpuno relativiziranje nacifašističkog pozdrava Za dom spremni, koji je postao prihvatljiv po principu izmišljenih „dvostrukih konotacija”, navodno, čak i SDP-u!
Samo primitivna, nezrela društva nisu sposobna suočiti se sa svojom poviješću, pa joj se opiru prokazujući čak i kulturne manifestacije neprijateljskim ako u njima ima i natruha vrijednosti koje se iracionalno pripisuju „bivšim vremenima”. Rad i antifašizam su „crvene krpe” konzervativnih, neobrazovanih i zadrtih skupina koje zbog osobnih ili obiteljskih biografija imaju potrebu obračunavati se s prošlošću, ili naprosto iz neznanja i primitivizma sabotiraju kulturne programe koji se tim fenomenima bave na razini koja je njima nedohvatljiva i zato -opasna.
Pazimo što radimo u ovim turbulentnim vremenima. Jer, nije više riječ samo o ustaškom resentimentu nekih skupina u društvu, nego bogme i puzajućoj fašizaciji. Netko je ovih dana na društvenim mrežama precizno pobrojio rane simptome fašizma: nacionalizam, prezir prema ljudskim pravima, militarizacija društva ( jačanje vojske ), kontrola masovnih medija, sprega Crkve i vlasti, zanemarivanje i obespravljivanje radništva a zaštita korporacija ( krupnog kapitala), prezir prema intelektualnom i umjetničkom stvaralaštvu… Zvuči li vam poznato?
