Čovjek je zasigurno najgora štetočina na Zemlji, treba to reći jasno još jednom i uvijek. To dokazuje i ljudski odnos prema hrani: dok većina ostalih vrsta uzima od prirode točno onoliko hrane koliko je potrebno da prežive, čovjek gomila abnormalno nepotrebne količine jestvina, i nakon toga ih baca neiskorištene i nepojedene. Količine hrane koje se bacaju u tzv. razvijenijim zemljama su zastrašujuće. Istodobno dok su drugdje ljudi nasmrt gladni – obijesna populacija u bogatijim državama nemilice baca hranu u smeće. Pritom zagađuju okoliš i dramatično utječu na klimatske promjene, a koje nam prijete neprilikama o kojima više možete pročitati na kraju teksta.
Dakle, gotovo dvije trećine građana Hrvatske baca hranu, a čak 40% njih to čini redovito u vlastitom kućanstvu, pokazalo je istraživanje koje je provela agencija Improve Research & Analytics za projekt „Hrana se ne baca“.
-Većina građana Hrvatske koji bacaju hranu navodi preveliku količinu pripremljenih obroka kao glavni razlog za bacanje. Tako 64% ispitanika ističe da se hrana baca zbog količine koja je pripremljena, pri čemu se češće radi o hrani koja se u međuvremenu pokvarila (45%), dok 30% građana odbacuje pripremljenu hranu koja je još ispravna, ali se procjenjuje da je neće stići iskoristiti na vrijeme. Iako 66% građana kaže da ih problem bacanja hrane zabrinjava, samo 5% građana bacanje hrane percipira kao ozbiljnu prijetnju klimi, dok trećina građana bacanje hrane vidi prvenstveno kao moralni ili etički problem. Gotovo polovica građana ne zna da bacanje hrane ima izravan utjecaj na emisiju stakleničkih plinova, a tek 39% ispitanika razumije i zna objasniti povezanost bacanja hrane i klimatskih promjena. – kaže istraživanje projekta Hrana se ne baca.
Kako promjeniti navike generacija koje žive u izobilju, pa uopće ne shvaćaju štetnost bacanja hrane. Nisu oni krivi: o tome ih nitko sustavno ne uči, premda bi to treba biti prva lekcija u vrtićima u školama, kao i u okrilju obitelji. Zakazuju tu i starije generacije koje su u svojoj prošlosti okusili gladi i neimaštine, no nisu o tome dovoljno jasno obrazovali mlađe generacije.
-Počni kod kuće, u dućanu i restoranima! Planiranje obroka i promišljena kupovina ključni su i koraci prema smanjenju bacanja hrane. Razmisli o tome što ti stvarno treba i kupuj samo ono što ćeš iskoristiti. Upravljanje namirnicama također je važno. Nauči kako pravilno skladištiti i zamrzavati namirnice kako bi im produljio rok trajanja. Također, važno je razumjeti razliku između oznaka „Upotrijebiti do“ i „Najbolje upotrijebiti do“ kako bi izbjegao nepotrebno bacanje hrane. Brojne namirnice i ostaci obroka mogu se lako iskoristiti za nova jela. Tijekom blagdana poput Uskrsa i Božića bacanje hrane raste čak 25 posto u odnosu na ostatak godine, stoga planiraj unaprijed i pripazi koliko hrane stvarno trebaš. – daju se neki savjeti.
Godišnje se u svijetu izgubi ili baci oko 1,3 milijarde tona hrane, što je više od 30 posto ukupno proizvedene hrane namijenjene ljudskoj potrošnji. Pritom razlikujemo dva povezana pojma koja se odnose na različite faze u lancu opskrbe hranom u kojima dolazi do gubitaka: gubitak hrane i bacanje hrane. Gubitak hrane (engl. food loss) događa se u ranim fazama lanca, poput proizvodnje, skladištenja i distribucije, kada hrana propadne prije nego što uopće dođe do krajnjeg potrošača – primjerice zbog loših uvjeta skladištenja ili neubiranja usjeva. S druge strane, bacanje hrane (engl. food waste) nastaje u maloprodaji i kućanstvima, kada se ispravna hrana baca zbog prekomjerne kupnje, isteka roka trajanja ili lošeg planiranja obroka.
U Europskoj uniji svaki stanovnik godišnje baci prosječno 132 kilograma hrane. Istovremeno, više od 783 milijuna ljudi diljem svijeta pati od gladi, dok oko 150 milijuna djece mlađe od pet godina zaostaje u rastu i razvoju zbog kroničnog nedostatka ključnih hranjivih tvari u prehrani.
Bacanje hrane jedan je od glavnih uzroka stvaranja stakleničkih plinova i klimatskih promjena. Iako predstavlja ozbiljan problem, to je i jedan od najlakših rješivih uzroka klimatskih promjena. Jednadžba je jednostavna: manje bačene hrane = manje stakleničkih plinova = usporavanje klimatskih promjena.
-Ljudski stvorene emisije stakleničkih plinova glavni su pokretač trenutnih klimatskih promjena koje sve većom snagom ugrožavaju planet Zemlju i njezine stanovnike.
Kada razmatramo zašto i na koji način bacanje hrane utječe na razorne klimatske promjene kojima svjedočimo, važno je imati na umu životni ciklus hrane: od njezina uzgoja, prerade, prijevoza, skladištenja, prodaje, konzumacije pa do njezina bacanja. – pojašnjava se.
Svaka faza u životnom ciklusu hrane koristi neobnovljive resurse i stvara stakleničke plinove. Truljenjem odbačene hrane na odlagalištima nastaju staklenički plinovi: ugljični dioksid, dušikov oksid, sumporovodik, amonijak i najopasniji – metan. Metan je izuzetno snažan staklenički plin nastaje u anaerobnim uvjetima i 25 puta je jači u zagrijavanju atmosfere od ugljičnog dioksida. Bacanje hrane odgovorno je za približno 8 do 10 posto svih globalnih emisija stakleničkih plinova. Kad bi bacanje hrane bilo država, bilo bi treći najveći emiter stakleničkih plinova u svijetu, nakon Kine i SAD-a.
Klimatske promjene označavaju dugoročne promjene u vremenskim obrascima i temperaturama na Zemlji, koje mogu biti uzrokovane ljudskim djelovanjem, ali i prirodnim procesima. Iako su klimatske promjene bile prisutne kroz cijelu povijest Zemlje, danas svjedočimo njihovom ubrzanju, ponajviše zbog ljudskih aktivnosti poput intenzivne industrije, prometa, poljoprivrede, krčenja šuma i emisije stakleničkih plinova. Ovi plinovi u atmosferi zadržavaju toplinu i uzrokuju efekt staklenika, što dovodi do postupnog globalnog zagrijavanja. Taj proces stvara klimatske promjene koje pogađaju okoliš, gospodarstvo i ljudske zajednice.
Ako nastavimo zanemarivati klimatske promjene, posljedice će biti katastrofalne, ne samo za okoliš, nego i za gospodarstvo te buduće generacije.
Sve učestaliji i intenzivniji toplinski valovi ugrožavat će zdravlje i živote ljudi, posebno starijih i osjetljivih skupina, 0balne regije bit će poplavljene, milijuni ljudi bit će prisiljeni napustiti svoje domove, a broj klimatskih izbjeglica drastično će rasti.
