Hrvatska klizi u neoustaštvo, instrumentaliziranu veteransku tiraniju, nitko tko nije dio te sekte ne može slobodno iznositi svoja stajališta, slobodno se umjetnički, politički ili novinarski izražavati a da pritom bude siguran od agresivnih „osloboditelja” koji bez ikakvih posljedica uzimaju vlast u svoje ruke, prijete, vrijeđaju, huškaju i šire govor mržnje protiv onih koji njihove stavove i ponašanje ne podržavaju. Na dobrom smo putu u totalitarizam i autoritarnost koja strahom ponovo utjeruje jednoumlje u građane, a tko mu se ne želi pokoriti milom, morat će silom. Institucije više ne štite Ustav nego vlast koja sama derogira svoje zakone za vlastite potrebe…
Histerija? Čija?
Na koncertima, stadionima, ulicama, čak i u Hrvatskom saboru slobodno se kliče pozdrav zločinačke NDH Za dom spremni, i samo sporadično sankcionira, a hrvatski premijer Andrej Plenković, ma koliko se činilo nevjerojatnim, ocjene o zabrinjavajućem rastu povijesnog revizionizma i ustaštva u hrvatskom društvu naziva potpuno promašenim. One dolaze, izjavio je prkosno i ignorantski, od poražene ljevice kako bi našla razlog postojanja. Sve je to, zapravo, veli AP, histerija poražene ljevice. Gdje mu je pamet?! Gdje to on vidi ljutitu, ogorčenu ljevicu, kamoli prosvjedna okupljanja, građanski bunt udruženih intelektualaca i lijevih političara, navodni ljevičarski aktivizam? Čuju se tek sporadični, individualni kritički tonovi s lijevo-liberalne scene i iz redova preživjele, neovisne novinarske kaste. Zar je to histerija?
Naš Dorian Gray u Banskim dvorima svoje grijehe transponira na skriveni portret kojeg krišom pogledava užasnut vlastitom ružnoćom, ali mu slika iz ogledala, njegovi poslušni slugani i apologeti, unatoč tome i dalje tepaju kako je najljepši i najpametniji i na tim se licemjernim laskama održava. Pitanje je samo kad će u onom griješnom, ružnom portretu prepoznati sebe i obračunati se i s portretom i sam sa sobom…
U Hrvatskoj koja problem ustašizacije, u osnovi fašizacije društva, „rješava” takozvanim dvostrukim konotacijama kao umjetnom tvorbom koja nema osnovne pretpostavke za racionalno tumačenje, i samo je populistička podvala kojom HDZ i AP kupuju naklonost najrigidnijih desnih snaga u društvu, raste nasilje koje je godinama hranjeno relativiziranjem opasnosti od bujanja ustašluka s čime pod ruku ide i apsolutno toleriranje notornog barbarstva koje demonstriraju neke braniteljske udruge pod egidom stvaratelja i osloboditelja hrvatske države. Od osloboditelja pretvorili su se u zabranitelje. Po zadatku. Jer, nemaojmo misliti da su ove manifestacije nacionalšovinizma na Thompsonovim koncertima i nasilništva u Benkovcu, potencijalno se najavljuje i u Šibeniku, njihova uma djelo. Oni su samo instrument stranke koja taj nacionalistički i revizionistički narativ ima u svojim osnivačkim smjernicama.
Relativizacije i dvostruke konotacije
Kad su novinari ovih dana pitali šibenske veterane koji su ( zasad ) proglasom ustali protiv održavanja Festivala alternative i ljevice u Šibeniku kako to da im je trebalo 13 godina da shvate da Fališ ne žele, da je antihrvatski, antidomovinski, oni su kazali da prate realnu političku situaciju. Dosad im ona nije išla na ruku, ali otkako je nakon Thompsonovih koncerata u Zagrebu i Sinju stvoreno političko ozračje u kojem je moguće po centru Zagreba klicati Za dom spremni, pjevati koljačke pjesme koje slave „Maxove mesare” i ustaške klaonice, poput notorne Jasenovac i Gradiška stara, shvatili su da je došlo „njihovo vrijeme”. Plenković je uspješno dovršio procez relativizacije i rehabilitacije zločinačke NDH i pripustio u javni prostor njihove simbole, njihove insignije, uvodeći potpuno iracionalan konstrukt o dvostrukim konotacijama.
ZDS je bio službenik pozdrav NDH kojim je poglavnik Ante Pavelić signirao svaki dokument te kvislinške zločinačke države. HOS ( Hrvatske obrambene snage ), kao paravojne postrojbe, stranačko vojno krilo HSP-a čija je ideja bila ne samo obrana Hrvatske od agresora, nego i povratak na istočne granice NDH, preuzima ZDS kao svoj simbol i stavlja ga na svoju zastavu, u svoj grb, upravo zato što je ustaški, endehazijski. Ako je korištenje ZDS u javnom prostoru zakonom zabranjeno, kažnjivo, jer veliča jedan zločinački režim koji je počivao na rasnim zakonima i diskriminaciji manjina, koji je otvarao koncentracijske logore za Židove, Srbe, Rome i protivnike ustaškog režima, kako je moguće da u bilo kojem kontekstu, pa i u kontekstu HOS-a u Domovinskom ratu, bude opravdan i dozvoljen?
HOS je registriran sa svojim proustaškim znakovljem, što se doista nikad nije smjelo dozvoliti. Ali, taj kukavički čin davno je trebalo korigirati i stvari staviti na svoje mjesto, pa se nikad ne bi dogodilo da na krilima posebno konotiranog HOS-a buja nacionalistička mržnja a revizionizam uzima sve više maha. Nažalost, Andrej Plenković nije političar takvog formata koji bi bio spreman i sposoban „krive Drine” ispravljati. On je brane samo otvorio i pustio ustašluk niz vodu…
HDZ-ovo sjeme
No, to je tek dio istine o onome što imamo daans. Plenković je najodgovorniji za ono što se događa, pogotovo zadnjih godina njegovog mandata na čelu Vlade, ali nije ni prvi ni jedini. Od osnutka HDZ nosi to sjeme i sije ga intenzivnije ili manje intenzivno, ovisno o političkim prilikama. Prije svega instrumentalizirajući bivše branitelje. U HDZ-u postoji cijelo krilo, mahom naslonjeno na hercegovačko, BiH članstvo i dijasporu, koje želi rehabilitirati NDH u skladu sa svojim obiteljskim nasljeđem ili učenjem. Ono drugo, pitomije krilo u maniri tradicionalnog hrvatskog domobranstva tomu se radije priklanjalo nego odupiralo.
Sjetimo se samo Đure Glogoškog, ratnog vojnog invalida i „šaroraša” iz Savske iz vremena lijeve koalicije i Milanovićevog premijerskog mandata. Nisu li plinskim borama na Vukovarskoj prijetili potencijalnom katastrofom, nisu li se na Markovom trgu obračunavali čak i s policijom čijim su se pripadnicima unosili u lice provocirajući: „Hoćeš se šorat”?, „Pederčine jedne!”…? Orilo se „Zovi, samo zovi i „Za dom spremni”, a kad je policija najavila da će intervenirati i silom ih ukloniti s tog prostora nakon 22 sata, zaštitu pred policijskim kordonom našli su u Crkvi, u koju interventna policija nije ušla. To je država u državi, tamo su – nenadležni. Mjesecima su kampirali u Savskoj, dolazili su im se pokloniti i dati im podršku svi viđeniji HDZ-ovci, među njima i AP, bili su spremni na sve ne bi li silom srušili vlast i javno demonstrirali da su izvan i iznad zakona? Danas tu lojalnost HDZ-u naplaćuju. Njihovo je zanimanje, njihova titula – branitelj. To je njihov alibi za svaki prijestup, njihova privilegija za svaki posao, njihova legitimacija s kojom, vjeruju, mogu sve prepreke zaobići.
Najnovije „akcije” veterana prilagođene su novim okolnostima. Novom ozračju koje sada kreiraju HDZ i opskurni DP. Nikad primitivnijeg i rigidnijeg partnera nije bilo u koaliciji. Sada veterani, osokoljeni nacionalističkom ostrašćenosti Ćipe i Penave, pretendiraju prekrajati kulturne programa i cenzurirati određene autore ( Oliver Frljić i njegovi suradnici ) u gradovima diljem Hrvatske, stigmatizirajući ih kao antihrvatske, jugoslavenske, nepodobne. U Benkovcu im je smetao antiratni festival „Nosi se” s najavljenom Frljićevom predstavom, koji je trebao biti doprinos poticanju nenasilja, empatije, mirotvorstva.
U Šibeniku bi htjeli stati na kraj Festivalu alternative i ljevice ( FALIŠ ) pa zahtijevaju da im Grad Šibenik zatvori dotok novca, da ih gradske institucije i ustanove prestanu sufinancirati, i da im tako dođe kraj. Fališ etiketiraju kao antihrvatski, juslavenski i komunistički, širi, kažu, bratstvo i jedinstvo s agresorom. Ali, njima smeta i književni festival ŠKURE ( Šibenske književne ure ), iako nepolitički, ali ugošćuje pisce i pjesnike iz cijele regije . E, to ne može. Da su cajke iz cijele regije bile bi dobrodošle, jer to je njihova razina, jezik koji razumiju, atmosfera u kojoj se rado opuštaju, a ne intelektualci, književnici, filozofi, povjesničari, glumci, kazalištarci… Kome su oni došli prodavati pamet”? E nećete”!
Splitska koncertna scena (foto Facebook)
Svetinje, cajke, zloduh u boci…
Vođa bemovačke veteranske pobune Nediljko Genda u početku je tvrdio da on ne sluša cajke, ali kad se razotkrilo da njegova kći na repertoaru notorne Cece, udovice ratnog zločinca Željka Ražnjatovića Arkane, zarađuje dobar novac, korigirao se i rekao kako svi u Hrvatskoj slušaju cajke, „možda ih i ja slušam”…Ali, to su cajke, turbo folk, to može, makar i uvezene iz ex-jugoslavenskog prostora. To, izgleda, za njih nije jugonostalgija, ni glazbeno bratstvo i jedinstvo…
Rat je jedina „vrijednost” onog rigidnog, nerealiziranog veteranskog soja, na kojoj počiva sva njihova životna filozofija. Ako im oduzmete rat, ako ga stavite u povijesnu arhivu gdje mu je mjesto, jer završio je prije tri desetljeća, što im ostaje, kome su važni, koja je njihova uloga u društvu? Oni ne daju ratu da napusti hrvatski prostor jer bi time i sebe učinili društveno potpuno inferiornima. Stoga, za njih je benkovački festival Nosi se, samim tim što zagovara poticanje empatije, nenasilja i mirotvorstva- antihrvatski i antibraniteljski. Kao i Fališ koji demistificira lažne svetinje Domovinskog rata, koji rat vidi kao destrukciju i unštenje, nedužne žrtve i mržnju za generacije koje je baštine. Kako uopće svetinje i rat idu zajedno?! Zašto bi antiratni kulturni događaj vrijeđao osjećaje hrvatskih veterana i njihov dignitet? Ima li većeg ljudskog dostojanstva i vrijednosti od posvećenosti miru među ljudima svih vjera, nacionalnosti, rasa…? Ali, naši veterani cijene samo rat, naravno Domovinski, onaj u kojem su oni sudjelovali i sretno ga preživjeli, pa danas time ucjenjuju vlast i društvo u cjelini.
Plenković to vrlo dobro razumije, i zato ZDS dvostruko konotira, ne potkresuje krila osiljenom ustašluku, veteransko nasilništvo i cenzorske ambicije tolerira jer sutra će mu trebati njihova podrška. Toliko je egoističan i vlastohlepan da je svjesno, u prilog svoje političke dugovječnosti, pustio zvjer da baulja ulicama, da širi nesigurnost, strah i zebnju među građanima, pretvarajući Hrvatsku u totalitarnu mračnu jazbinu usred Europe.
Organizatori festivala u Benkovcu su, veli AP, i sami vidjeli da su pretjerali s provokacijom, pa su odustali ( ? ). A što bivše branitelje i ine pridružene im zgubidane provocira na Thompsonovim koncertima, na Poljudu, na Fališu, Škurama, nekim novim “benkovcima” za koje se možebitno tek pripremaju?
U četvrtak su, kako saznajemo, predstavnici svih 12 udruga veterana iz Domovinskog rata Šibensko-kninske županije koji su proglasom tražili obustavu financiranja Fališa i najavili mogući “benkovački scenarij” u Šibeniu, primljeni u Uredu potpredsjednika Vlade, ministra branitelja Tome Medveda. Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek koja se u ime Vlade ( lukavi Plenković ! ) javno izložila stavom da je u demokraicji, a Hrvatska navodno to jest, svim građanima zajamčena sloboda izražavanja, napose umjentičkog. I odmah popila jezikovu juhu od osiljenih veterana. Medved je jedan od njih, možda prema njemu pokažu više poštovanja. Ali, što god im Medved rekao, sugerirao. preporučio, dobrano je s tim zakasnio. Zloduh nije slučajno u zatvorenoj boci. Koju nikad ne treba otvarati. Jer, čim iz nje izađe počinje eksponencijalno rasti. Kako ga onda vratiti kad su njegove dimenzije multiplicirane a zapremina boce ista?
Skupo će nas svih egoizam i narcisoidnost hrvatskg Doriana Graya stajati.
