Pete Šibenske književne ure, ŠKURE, su zatvorene! Nagradu Stjepan Gulin za najbolju zbirku poezije objavljenu tijekom protekle godine na štokavskom govornom području ( Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora ) dobila je Dorotea Šušak, umjetnica iz Zagreba. Tako je odlučio živi u sastavu Đurđica Ćilić, Vlada Arsenić i Dorta Jagić, a treba napomenuti da je konkurencija svake godine sve veća i veća. Dorotea Šušak je Nagradu Stjepan Gulin dobila za knjigu poezije „Demiurg guši muhe, crve, pahulje i vodu”.
Nagrada je pobjednici uručena na završnoj svečanosti 5. ŠKURA, Međunarodnog festivala suvremene književnosti u Šibeniku, a uz plaketu umjetnica je dobila i novčanu nagradu u iznosu od 2000, 00 eura, čiji je pokrovitelj Grad Šibenik.
– Zbirka pjesama, odnosno poema “Demiurg guši muhe, crve, pahulje i vodu“, izdvojila se iz mnoštva dosljednošću pjesničkog izraza, izuzetnom erudicijom mlade i talentirane pjesnikinje, koja je ove godine već osvojila nagradu Goran za mlade pjesnike- navela je, obrazlažući odluku žirija, Đurđica Ćilić.
Zadnje večeri ŠKURA publici su svoje nove pjesničke zbirke predstavile Nataša Govedić ( „Knjiga prve pomoći” ) i Vanda Mikšić ( „Bosa” ). Svjetski priznati srpski i hrvatski književnik Dragan Velikić ( rođen u Beogradu ali odrastao u Puli ), dvostruki dobitnik Ninove književne nagrade, govorio je o svom autofikcijskom „Bečkom romanu”. Roman ima kafkijanski zaplet ali počiva na stvarnim događajima u Austriji, usred kojih se našao Velikićev sin, inače liječnik, kada je, u vrijeme korona krize lažno optužen za trovanje i uhođenje, radi čega je dospio i u zatvor. Velikić koji je inače poznat kao austrofil, nije zbog slučaja svoga sina postao austrofob, ali je shvatio da je tako nešto, nalik sudbinama likova iz Kafkinih romana, moguće doživjeti i u jednoj pravno uređenoj Austriji, što svakako mijenja njegovu percepciju o toj zemlji.
Poznat kao jedan od najvećih kritičara Vučićevog režima, Velikić se ne nada trećem NIN-u, bilo bi to, kaže, čak i za njega previše, a ni Ninova nagrada više nije što je nekoć bila. Svakako, njemački prijevod svog „Bečkog romana” smatra neizbježnim, to će se, veli, dogoditi prije ili poslije, ovisi o agilnosti agenta.
Kao što je kompletan program 5. ŠKURA bio posveta Arsenu Dediću, Gabi i Matiji, tako je i završna večer obojana „dedićevski”.
Polaznici radionice „Glumac ima vremena”, pod vodstvom Leona Lučeva i Jelene Graovac Lučev, izveli su performans „Arsen Dedić, čovjek kao ja”, a ŠKURE su zatvorene glazbenim programom u čast i sjećanje na obitelj Dedić, u kojem je , iako se, prema vlastitom priznanju, premišljala, ipak nastupila i Lu Dedić, u pratnji Voje Markovića, Ivana Ercegovića i Tome Cukrova koji su publiku počastili s još nekoliko svevremenskih Arsenovih pjesama.
Svima koji su pridonijeli da se ovogodišnje ŠKURE održe, da sve štima na radost i zadovoljstvo organizatora, sudionika festivala i publike, zahvalila se prije negoli su ŠKURE i stvarno zaškurene, umjetnička direktorica i osnivačica Šibenskih književnih ura, književnica Olja Runjić.
– Zahvaljujem svima koji su na bilo koji način doprinijeli i pomogli da se i ove ŠKURE održe, kroz pokroviteljstvo, donacije, moralnu i svaku drugu podršku. Jer, vjerujte, bio je to zaista veliki izazov za naš mali tim. Došli smo do trenutka kad zatvaramo Šibenske književne ure i kad se opraštamo od vas do, ako sreće i podrške bude, otvaranja nekih novih ŠKURA– poručila je na kraju direktorica festivala.
Foto:Jasmin Fazlagić
