Sinjski gvardijan fra Marinko Vukman koji je za blagdan Velike Gospe s oltara napao zastupnicu Daliju Orešković jer se drznula kritizirati izjavu nogometnog izbornika Zlatka Dalića da „glasna manjina stalno vrijeđa i ne želi Hrvatsku”, te poželio da pate i u patnji umru svi oni kojima smeta “zajedništvo, dolazak mladih u crkvu, pjesma i ljubav prema hrvatskom narodu”, na javne kritike odgovorio je tvrdnjom da je njegova izjava kršćanska (?! ) Daleko mu kuća, niti je kršćanska, niti je ljudska…
Fra Vukman je do te mjera zaboravio na osnovne postulate vjere da je one koji kritiziraju „našeg Thompsona” i Zlatka Dalića doslovce pogano prokleo, poželio im patnju i smrt u toj patnji. Sada za portal Vjerujem.hr objašnjava da u njegovim porukama nema ništa blasfemično, ništa nekršćansko. Naprotiv. Zar je u duhu kršćanske vjere ma kome poželjeti patnje i smrti u mukama?!
Marinko Vukman tvrdi da nije želio nikoga povrijediti, samo je htio podsjetiti „na ono što Sveto pismo jasno govori”.
“Prorok Ezekiel svjedoči: ‘Ako se bezbožnik ne obrati, umrijet će u svom grijehu’ (Ez 33,9). I Isus sam kaže: ‘Ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u svojim grijesima’ (Iv 8,24). Dakle, nije riječ o proklinjanju niti o želji da ikome bude zlo, nego o ozbiljnoj istini vjere – da zatvorenost Bogu i ustrajavanje u grijehu vodi u propast.
Ako je netko moje riječi shvatio drukčije, kao osobni napad ili prokletstvo, onda nije uhvatio njihovu pravu nakanu. Ja sam u svom stilu želio naglasiti ozbiljnost obraćenja, a ne poželjeti ikome patnju ili smrt”, objašnjava nakon svoga ispada sinjski gvardijan koji ističe da je njegova izjava kršćanska, „ i to u svojoj srži”.
– Kršćanska vjera nikada ne uljepšava istinu niti skriva ozbiljnost posljedica grijeha i odbacivanja Boga. Isus Krist nije govorio samo o ljubavi i milosrđu, nego i o sudu, obraćenju i posljedicama života bez Boga. Kršćanska istina promatra stvarnost Boga i stvarnost čovjeka: Bog je ljubav, ali i pravedan, a čovjek je stvoren u slobodi i pozvan da slobodno odgovori na Božju ljubav.
Moje riječi nisu bile izraz osude, nego teološka opomena utemeljena na Svetom pismu. Kršćanska je ljubav upravo u tome da čovjeka upozorimo kada ide putem koji vodi u propast. Šutnja bi bila neodgovorna. Reći istinu, pa i onda kada ona zvuči teško, jest kršćanski čin”, ustrajava Vukadin.
Ali, zašto poželjeti patnje i smrti nekomu tko misli drugačije, i zar zbilja Marinko Vukadin misli da su svi oni koji ne prihvaćaju Thompsonove ili Dalićeve poruke bezbožnici? I gdje je u tom govoru sinjskog gvardijana riječ božja, ljubav prema čovjeku, širokogrudnost i u krajnjoj liniji- oprost? Ako je Bog ljubav, ali i pravedan, kako veli Vukman, a čovjek stvoren u slobodi i pozvan slobodno odgovoriti na Božju ljubav, zar ne bi bilo u duhu vjere i u skladu s riječju božojm prihvaćati i one koji po svojoj slobodnoj volji misle o gvardijanovim ovozemaljskim idolima drugačije?
Vukadin kaže da njegovi nadređeni iz Crkve nisu reagirali. A ako šutnjom ispraćaju ovakav ispad svoga službenika, koji s oltara bogohuli i proklinje, to samo znači da Crkva ne živi u duhu istinske vjere. Bezbožnika je, nažalost, možda više u Crkvi nego izvan nje…
Foto: Jabuka TV ( Ivana Berišić )
