Gvardijan Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske, rektor papinske bazilike fra Marinko Vukman „ proslavio” se svojom propovijedi na blagdan Velike Gospe, šireći s oltara govor mržnje kakav inače odjekuje nogometnim stadionima. Fra Marinko je, izgleda, pogrešno shvatio mjesto radnje, a bogme i radnju samu, pa je umjesto poziva na ljubav i poštovanje različitosti, kakvo bi priličilo svećeniku, s misnog slavlja zazivao patnju i smrt – neistomišljenicima! Čemu takav službenik Crkve mladost kojoj se obraća može naučiti? Osim mržnji i preziru prema svima koji su drugačiji ili drugačije misle…
U središnjem marijanskom svetištu Gospe Sinjske pred tisućama vjernika fra Marinko Vukman je na kraju mise pustio doslovce vrijed iz sebe:
“Neka pate, i neka u toj patnji umru oni kojima smeta vaše zajedništvo, vaš dolazak u crkvu, vaša pjesma i ljubav prema Bogu, Crkvi i svom hrvatskom narodu, vaša radost i zajedništvo koje je posebno zablistalo na koncertima našega Thompsona u Zagrebu i Sinju”, izgovorio je fra Marinko okupljenima kao da je pušten s lanca koji ga je dugo zauzdavao u izričaju. Kao da je napokon dobio svoju priliku i u njoj se – utopio!
A kad je već „otkačio”, dohvatio se i saborske zastupnice Dalije Orešković i žestoko kritizirao njezinu nedavnu objavu u kojoj se referira na poruke izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Zlatka Dalića o “glasnoj manjini koja ne voli i neće Hrvatsku”.
Zastupnica Orešković je na Facebooku Dalića komentirala riječima:
“Kako smo došli do toga da Zlatko Dalić, rođen u BiH, čija su usta puna zajedništva, etiketira nas Hrvate, ovdje rođene, koji nemamo drugu državu niti drugu domovinu, kao glasnu manjinu koja ‘ne voli i neće Hrvatsku‘? S kojim pravom? Zlatko Dalić jedan je od onih koji zloupotrebljava svoju popularnost utemeljenu na sportskim uspjesima, na kojima mu čestitam, za širenje laži i stvaranje podjela u društvu”, napisala je nedavno Orešković.
Sinjski gvardijan to nije zaboravio, pa je na njezine riječi, u prigodi Velike Gospe s oltara uzvratio:
“Dragi hodočasnici iz naše Bosne i Hercegovine, hvala vam što ste ovdje jer vi ne dolazite ovdje kao stranci nego kao naša braća i sestre. Mi smo pripadnici istog hrvatskog naroda, katoličke vjere, iste domovine u duhu. Neka se sakriju u mišiju rupu i neka se srame kao neke Oreškovićke kada prigovaraju našem izborniku Daliću što on ima tražiti u Sinju i pozivati na hrvatsko zajedništvo. Neka se ona srami!“
Sutra ćemo se vjerojatno pitati zašto je hrvatska mladost tako agresivna, zašto je netolerantna i isključiva, zašto strasnije mrzi nego što voli. Tako je uče, u Crkvi i kod kuće…
Naravno, nisu svi svećenici poput fra Marinka Vukmana, ali premalo je onih koji su antipod sinjskom gvardijanu kao što je riječki nadbiskup mons.Mate Uzinić. Ne morate biti vjernik da tog čovjeka rado slušate, da u njegovu iskrenost i plemenite namjere vjerujete. Jer, nasuprot fra Vukmanu, koji s pozicije crkvenog autoriteta kod svoje pastve budi najniže strasti i nagone pogonjene mržnjom, mons. Uzinić okreće se Crkvi i njezinoj ulozi u društvu postavljajući ključno pitanje: Jesmo li i mi među onima koji potiču podjele, zloupotrebljavajući populistički vjeru koju ispovijedamo za druge interese, one koji s vjerom i kršćanstvom nemaju nikakve veze?
-Čini se da i mi kršćani, zajedno s mnogim drugima u našem hrvatskom društvu, želimo radije ostati u prošlosti, a s njom i u starim podjelama koje su nam činile i još uvijek nastavljaju činiti zlo“, kazao je mons. Uzinić.
Takve podjele u dobroj mjeri potiče i Crkva, njezini ostrašćeni svećenici i velikodostojnici koji su zaboravili da je njihovo poslanje širenje dobra, a ne zla, pogled u budućnost umjesto upornog vraćanja u prošlost. Takve reprezentira fra Vukman, priželjkujući, pred licem Boga i naroda, patnju i smrt za sve one koji misle drugačije od njegovoih svjetovnih ikona Thompsona i Dalića. Vjeruje li fra Vukadin doista u Boga i ono što on vjernicima predstavlja?
Nema u ovom božjem namjesniku ni duhovnosti, ni dobrote, ni pameti ni mudrosti, tek zlo osnaženo haljom na sramotu i Crkve i vjernika koji se pred njim, kao nekakvim crkvenim autoritetom, ponizno klanjaju.
Crkva je odavno izašla iz svojih vjerskih okvira i danas se, uz potporu vladajuće politike, kojekakvi “vukadini” doslovce izruguju sa sekularnom državom i onim što je od nje još ostalo.
