Današnju kolumnu po tko zna koji put, posvećujem roditeljima njegovateljima koji i dalje trpe nepravdu od strane sustava koji je gluh na potrebe i njih i njihove djece. Ovo nije moja prva kolumna o problemima roditelja njegovatelja, a neće biti ni zadnja, sve dok se ne riješe njihovi problemi.
Odakle početi? Možda od činjenice da zakone donose ljudi koji nemaju pojma životima roditelja njegovatelja. Drugi još veći problem što se uzimaju u obzir primjedbe ljudi zbog koji taj zakon u konačnici i postoji.
Zbog toga i imamo polovična rješenja i ne funkcionalne zakone. Nitko bolje od onih koji žive i brinu o osobama s invaliditetom ne znaju kako im je i što im treba. I zato kad se vladajući hvale epohalnim iskoracima i promjenama i tih promjena uglavnom nema.
Roditelji njegovatelji ne mogu podići kredit u banci, ne mogu se dodatno zadužiti, a treba im jer „750 eura“ nisu dovoljni za život, ni za terapije, ni za lijekove i ni za ostale prijeko potrebne stvari za koje državu briga kako ćete ih nabaviti ako nemate odakle. Ne mogu ni raditi osim honorarno, dok umirovljenici i hrvatski branitelji mogu uz svoju mirovinu dodatno raditi.
Nadalje, osobe s invaliditetom i njihovi njegovatelji, imaju pravo na najviše 88 sati asistenta mjesečno, i to samo ako se poklopi niz drugih faktora, tako da maksimalan broj sati s osobnim asistentom (352) i dalje ostaje samo osobama koje imaju najveći stupanj invaliditeta, Barthelov indeks 0-20, i koje su samci.
Ali ovo nije kraj šamaranju roditelja od strane sustava, naime da bi ste uopće dobili status roditelja njegovatelja potrebno uz ostale dokumente priložiti potvrdu o nekažnjavanju i potvrdu od liječnika da ste sposobni brinuti o vlastitom djetetu. Da li država traži iste ove papire od ostalih roditelja? I zašto samo od roditelja njegovatelja. Naravno da ne.
Ovo je samo jedan od primjera gluposti diskriminacije i gluposti kojoj su roditelji djece i odraslih s invaliditetom izloženi i postoji još čitav niz stavki koji nisu riješene, s njihove borbe traju već godinama da bi se dobile mrvice. Da ne spominjemo kako mnogi političari koji su pod raznim istragama i pravomoćnim
presudama uredno primaju saborsku plaću.
I zato malo tko može razumjeti svu ogorčenost i bijes roditelja sustavom u kojem žive, jer nitko ne želi hodati u njihovim cipelama uz sve to često trpe osude samo zato što traže bolje uvjete života za sebe i svoju djecu. Za kraj imam još samo izraziti svoje divljenje prema svim roditeljima osoba s invaliditetom i svoj toj snazi koju ulažu u borbi za bolje sutra, a vladajućima poručujem da se invaliditet može dogoditi
svakome pa i njima i njihovim bližnjima.
