Na području Splitsko-dalmatinske županije u planu je izgradnja solarne elektrane „Gala-Obrovac Sinjski” na površini od čak 248,5 hektara, što je izazvalo revolt ne samo ekoloških udruga i aktivista nego i planinarskih društava, mjesnih odbora i tamošnjih poljoprivrednika koji se svi slažu u onom krucijalnom- solarna elektrana prijeti stanovništvu ovog područja teškom ekološkom katastrofom i ugrožavajem opastanka loklanih zajednica na tom prostoru. Zbog toga su zatražili hitan sastanak sa županom Blaženkom Bobanom navodeći brojne argumente koji uvjerljivo govore protiv ovog zahvata, a na koje se upozorava čak i u Studiji utjecaja na okoliš. Nekako u isto vrijeme i stanovnici Vodica, Tisna, Tribunja i zaleđa, krenuli su prikupljati potpise za peticiju protiv izgradnje Vjetroelektrane Dazlina u čemu su dobili načelnu podršku lokalne vlasti, a Grad Vodice je čak angažirao odvjetnički ured u Zagrebu i odlučio se uči u pravnu bitku. Što će učiniti splitsko-dalmatinski župan?
Pravo pitanje je zašto i pored upozorenja na moguću ekološku katastrofu koja su naznačena u Studiji utjecaja na okoliš, županija nije rekla jasno NE ovom projektu koji deprivira sve malobrojnije stanovništvo na tim prostorima?
Apel županu
Još potkraj svibnja sinjski gradonačelnik, saborski zastupnik Miro Bulj, neposredno pred sjednicu Povjerenstva za procjenu utjecaja na okoliš, zakazanu za 2. lipnja u Zagrebu, poslao je jasnu poruku: Ne pristajem i ne odustajem, ne dam ono što je naše- ni zemlju, ni Cetinu, ni narod!
U svom stilu, Bulj je prozvao HDZ koji ne želi čekati ni dana, nego već drugi dan nakon izbora u zgradi Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije saziva sjednicu Povjerenstva za procjenu utjecaja na okoliš za projekt izgradnje sunčane elektrane Gala- Obrovac Sinjski. Na toj sjednici, ustvrdio je tada Bulj, planira se potvrda projekta koji prijeti jednom od najvrjednijih prirodnih i životnih resursa našeg kraja. Kao član Povjerenstva i vaš gradonačelnik bit ću protiv tog štetnog projekta…
- – Riječ je o projektu u blizini vodocrpilišta Kosinac i Ruda gdje se namjerava graditi jedna od najvećih solarnih elektrana u Hrvatskoj i Europskoj uniji. Na tom prostoru planira se lomljenje stjenovitih dijelova, uklanjanje vegetacije, gradnja dalekovoda, postavljanje betonskih stupova, zatvaranje pašnjaka i intervencije na području koje se nalazi unutar zaštićenog prirodnog, jednog od najosjetljivijih područja u Hrvatskoj.-naveo je u svom obraćanju javnosti Bulj pozivajući posebno člana Povjerenstva iz splitsko-dalmatinske županije da se javno izjasni hoće li podržati tu studiju ili će, kako je rekao, biti protiv interesa svoga naroda
Bulj je podsjetio i da je tijekom javne rasprave osobno, kao i drugih 500 građana, predao konkretne i argumentirane primjedbe, to isto su učinili i mjesni odbori, planinarska društava, stočari, udruge i građani. Sve su primjedbe naručenog i plaćenog izrađivača Studije o utjecaju na okoliš, bez iznimke – odbačene. Nijedan prijedlog, nijedna zabrinutost, nijedan stručni argument nije uvažen- ističe Bulj i na kraju napominje:
- – I ne, ne protivimo se obnovljivim izvorima energije. Protivimo se – i protivit ćemo se – devastaciji okoliša i rasprodaji javnog dobra pod izlikom “zelene tranzicije”.Ovo nije razvoj. Ovo je eksploatacija. ovo nije javni interes. Ovo je pogodovanje kapitalu. Ako ovo prođe, isto ćemo gledati i na Svilaji, i na Kamešnici, i iznad svakog izvora. ovo nije borba protiv jedne elektrane- ovo je borba za zaštitu prirode i za opstanak lokalnih zajednica- poručio je prije dvadesetak dana sinjski gradonačelnik.
Nažalost, kako piše N1, za već zakazanu sjednicu Povjerenstva koje je trebalo raspraviti o mogućim implikacijama zahvata na županiju i njezino stanovništvo, nije se uspio osigurati kvorum!
Da se Povjerenstvo održalo, da se bar djelomično akceptiralo što predstavnici ekoloških udruga, mjesnih odbora itd. imaju za reći na račun očekivanih trajnih posljedica za ljude i prostor na kojem bi se solarna elektrana gradila, ne bi bilo potrebe da javno apeliraju na županijsku vlast čiji je posao slušati što građani misle jer su tu njihovom voljom i zbog njihovog interesa ( ako su to zaboravili! ).
Ovako, pozivajući se na Studiju utjecaja na okoliš, građanima nije preostalo drugo do li apelirati na župana da ih primi i sasluša njihovu argumentaciju protiv spornog zahvata, a koju je naznačila i struka.
Prije svega, upozoravaju da je zahvat predviđen na poroznom krškom tlu, unutar II zone sanitarne zaštite izvorišta, svega 1,5 kilometara iznad vodocrpilišta Kosinac iz kojeg se vodom opskrbljuje stanovništvo Cetinske krajine.
Nadalje, u Studiji utjecaja na okoliš navodi se da će zbog potrebe elektrane biti posječeno 252 hektara šume i šikare, pri čemu sami autori Studije napominju da će uklanjanjem šumske vegetacije potencijalno doći do „gubitka širokog spektra pozitivnih filtracijskih učinaka šumskog tla i vegetacije, čime se povećava opasnost od nastanka poplavnih i bujičnih tokova”,ali i onečišćenja vodnih tokova koji su nizvodno itd.
Također, u molbi za žurnim sastankom sa županom se navodi da Studija spominje i prisutnost teških metala poput olova i kadmija u fotonaponskim panelima, te velike količine transformatorskih ulja koja se koriste za rad tranfostanica. U slučaju mogućeg akcidenta, ističu, posljedice po vodoopskrbni sustav mogle bi biti trajne i katastrofalne.
Konačno, u slučaju provedbe ovog projekta izravne posljedice na egzistenciju trpjeli bi i lokalni poljoprivrednici jer bi solarni paneli progutali hektare i hektare površine koja je tradicionalno bila u funkciji stočarstva. A nemogućnost bavljenja poljoprivredom i stočarstvom na tom prostoru, ugrozila bi i opstanak lokalnih zajednica.
Tko štiti interes građana?
Investitor primarno vodi računa o isplativosti projekta i profitu koji bi njime mogao ostvariti. Ekološki, hidrološki, socioekonomski i drugi rizici i aspekti života lokalne zajednice za njih nisu prioritet, ali to mora biti prioritet županije i jedinica lokalne samouprave na tom prostoru, nota bene i same države.
Čini se nevjerojatnim da županija uopće razmatra projekt koji bi se, uz sve navedene implikacije na koje upozoravaju ogorčeni građani, pozivajući se na Studiju koju su radili stručnjaci, mogao krajnje negativno odraziti na prirodu i ljude. Zašto se Studija utjecaja na okoliš uopće radi, ako se opaske struke ne uvažavaju? Zbog formalnosti?!
A činjenica je da je zahvat predviđen na lokaciji koja je tek stotinjak metara udaljena od granice Parka prirode Dinara koji obiluje zaštićenim vrstama, a tu se nalaze i speleološki objekti koji su u režimu Zakona o zaštiti prirode. No, možda oni koji o ovom projektu odlučuju znaju nešto što javnost ne zna, možda računaju da Parka prirode Dinara neće ni biti, jer Sabor je donio Zakon o proglašenju parka prirode Dinara još 5. veljače 2021., ali do danas na njegovoj provedbi nije učinjeno baš ništa!
Splitsko-dalmatinska županija je akter u procesu odlučivanja o spornoj solarnoj elektrani i stoga apel građana upućuju upravo županu Bobanu. Kao što su se Vodičani, Tišnjani i stanovnici zaleđa obratili za pomoć šibensko-kninskom županu Pašku Rakiću. Koji se čak javno složio s potpisnicima peticije, ali je ukazao na problem zakašnjele akcije mještana, jer je projekt VE Dazlina već u fazi ishodovanja građevisnke dozvole, a javna rasprava je davno prošla. Nažalost, šutke.
Sprega vlasti i investitora ( ? )
Malo je vjerojatno da će i splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban dobro “čuti” što mu građani imaju za reći, jer svaka ovakva priča završi na tome da vlast ide na ruku investitorima, a ne svojim građanima koji su ih ovlastili da u njihovo ime štite prirodu i ljude. Sjetimo se samo Centra za gospodarenje otpadom Lećevica, buduće energane ( spalionice) otpada na šibenskom deponiju Bikarac koju najglasnije upravo lokalna vlast zagovara, brutalnog nasrtaja na Vrelo Une gdje privatni investitor gradi hidrocentralu protiv koje je preko 14 tisuća građana potpisalo peticiju, Ministarstvo graditeljstva se pravilo da “nije odavde”, branilo se da nema mehanizme za zaustavljanje gradnje, a pod snažnim javnim pritiskom ipak zabranilo radove. Čije su interese štitili? Imamo li konstantno spregu vlasti i investitora na štetu građana?
Naravno, nikome razumnom nije cilj održavati status quo, jer život nezaustavljivo ide naprijed, kao i tehnologija proizvodnje energije, koja se okreće ka obnovljivim izvorima pod egidom očuvanja planete Zemlje i borbe protiv klimatskih promjena. Tehnologija i interesi investitora ne smiju ići na štetu čovjeka i prirode. Nego tako da se pomire interesi lokalnog stanovništva i investitora, da se zaštiti okoliš i tradicijska proizvodnja, da se nađe mjera i odgovarajuća lokacija za solarna polja ili vjetroelektrane zbog kojih domicilno stanovništvo neće ostati bez kruha, niti bez zdravlja, a okoliš postati trajno kontaminiran i uništen. Hrvatska je slabo naseljena zemlja, pa je pitanje zašto se solari i vjetroturbine ne instaliraju u pustopoljinama čija eksploatacija u svrhu obnovljivih izvora energije ne ugrožava stanovništvo?
Solarne, baš kao i vjetroelektrane, u Hrvatskoj niču kao gljive poslije kiše, bez plana, bez strategije i bez analize mogućih posljedica po lokalne zajednice. Često, njima nasuprot! Neke ( Krš Pađene ) su nikle i na nezakonit, koruptivan način zbog čega su predmet sudskih postupaka ( kojima se nažalost ne vidi kraja, gotovo ni početka… ), a pritom lokalnim zajednicama ( Ervenik, Knin ) godinama uskraćuju i zakonom propisanu naknadu za korištenje prostora, kamoli naknadu za proizvedenu energiju, na to i ne pomišljaju. Država ne reagira, iako je na to višekratno upozoravana iz lokalnih samouprava. Ali, čini se da je to samo njihova briga…
Kompleksno i skupo recikliranje
Investitor nesmetano ubire prihode od proizvedene struje, država ( HEP ) je neko vrijeme čak otkupljivala po pogodovanoj, nerealno visokoj cijeni, a lokalne zajednice izgubile su značajne površine koje im nisu nikad kompenzirane. Jednog dana kada istekne rok uporabe gigantskim postrojenjima, bilo solarnim ili vjetroparkovima, nakon 25-30 godina, ljudi koji žive na tim područjima bit će nezdraviji, siromašniji i zatrpani glomaznim otpadom…To je sve što će „mali čovjek” dobiti od ovih navodno ekoloških, „zelenih elektrana”.
I puno glavobolje, jer, recikliranje fotonaponskog otpada, solarnih panela, iznimno je kompleksno, a na području EU bi ga do 2050. godine moglo biti, kako navodi Solarno.net, od 60- 80 milijuna tona. Da bi se solarni paneli reciklirali, potrebno je najprije odvojiti sve njihove komponente, staklo, metalne okvire, silicijske ćelije, različitu plastiku i žice, potom prolaze kroz mehaničku obradu ( drobljenje panela), a silicijske ćelije zahtijevaju poseban tretman i često se obrađuju kemijskim procesima kako bi se odvojio čisti silicij, srebro, olovo, kadmij. Nakon kemijske obrade slijedi dodatno pročišćavanje da bi se dobiveni materijal mogao ponovo koristiti u proizvodnji solarnih panela.
Nije puno bolje ni s recikliranjem isluženih vjetroelektrana, čiji je rok nešto kraći od solara, 20-25 godina. Doduše, čak 90 posto komponenti vjetroturbina mogu se reciklirati– stupovi, generatori, zupčanici, električni i mehanički sklopovi, ali, piše meteo-info.hr, gotovo je nerješiv problem lopatica rotora ( krakova ) čije je rastavljanje složen i skup posao. Zasada, iako su u međuvremenu razvijene pionirske tehnologije recikliranja lopatica, one uglavnom završavaju deponirane u zemlji, što je dugoročno neodrživo jer se računa da će do 2030. godine u Europi biti oko 52.000 tona otpadnih lopatica rotora. Zbog toga je još 2021. bilo predloženo Europskoj uniji da zabrani površinsko odlaganje lopatica, odnosno njihovo odlaganje u zemlji, pa su zasad jedina rješenja za uklanjanje isluženih krakova vjetroturbina njihovo mljevenje i piroliza čime se dobija materijal pogodan u proizvodnji cementa. U međuvremenu, više kompanija je počelo razvijati tehnologiju za proizvodnju lopatica koje se mogu potpuno reciklirati ( Njemačka, Danska, projekt ZEBRA ) a izrađene su od termoplastične smole i staklenih vlakana. Kad odsluže svoje, mogu se u cijelosti reciklirati i koristiti u drugim industrijama. Prva tvornica za recikliranje lopatica rotora očekuje se do kraja 2030. u Danskoj.
No, to su planovi onih najrazvijenijih, koji su zasad samo planovi. A mi živimo u zemlji u kojoj ljudi još nisu naučili odvajati ni kućni otpad, kamoli reciklirati ovako složen, industrijski. Usput, čak i u SAD-u se još uvijek proizvodi oko 60 posto energije u termocentralama na ugljen, ni nuklearke nisu ugašene kako se očekivalo, a vjetroelektrane dokazano utječu na klimu i vrijeme. Da ne spominjemo kvalitetu života stanovnika u blizini takvih postrojenja. Ništa nije crno ili bijelo…
Prema tome, gomilanje vjetroturbina, kao što to čini Hrvatska, a sada i solarnih polja, može prouzročiti i veće probleme negoli danas možemo zamisliti. Gdje će Hrvatska s tim glomaznim otpadom koji nije sposobna sama reciklirati, a ni novac koji za to treba odvojiti nije mali? Hoće li godinama islužene elektrane svjedočiti na licu mjesta o poslovičnoj hrvatskoj nesposobnosti i iznad svega- indolenciji?
Gusto posijane vjetrenjače vjetroelektrane Krš Pađene (foto TRIS/G. Šimac)
