-Pomorskim dobrom treba se upravljati pravedno, održivo i zakonito! – poručuje Plava fronta – Mreža za obranu obale i pomorskog dobra, a koja je, kako kažu, nastala kao odgovor na sve učestalije probleme devastacije i netransparentnog upravljanja pomorskim dobrom duž cijele hrvatske obale.
Udruga za podizanje kvalitete života Get to Life, u suradnji s udrugama Zelena Istra, Zelena akcija, Udruge Žmergo, Sensoria i DZUIP grada Crikvenice i okolice 1898., pokrenula je Plavu frontu – Mrežu za obranu obale i pomorskog dobra.
Pojašnjava se i kako je Plava fronta nastala kao prirodno proširenje projekta “Zaštitimo našu uvalu” posvećenog očuvanju uvale Dajla–Karigador, a odgovor je na sve učestaliji problem izgradnje i proširenja luka na obali bez procjene utjecaja na okoliš i bez stvarnog uključivanja građana u procese odlučivanja. Pomorski prostor, kao zajedničko dobro svih građana, sve se češće koristi isključivo za potrebe masovnog turizma, dok lokalne zajednice ostaju bez glasa, bez komunalnih vezova, tradicije i identiteta, suočene s rastućim zagađenjem i betonizacijom, upozoravaju.
-Otvorena je nova privatna Facebook grupa pod nazivom Plava fronta, namijenjena okupljanju stručnjaka, udruga i građana koji se protive netransparentnim i štetnim zahvatima u obalnom i pomorskom prostoru. Cilj grupe je pomoći lokalnim zajednicama u očuvanju kvalitete života i zaštiti njihovog prostora od štetnih i netransparentnih investicija. Zauzvrat, računamo na njihovu suradnju i pravovremeno dijeljenje informacija s terena – jer upravo lokalna znanja i iskustva čine temelj svake učinkovite obrane prostora“, ističe Lorena Mareglia, predsjednica udruge Get to life.
Grupi se, vele, mogu pridružiti svi koji kroz svoje znanje, djelovanje, osobno iskustvo ili dobru volju mogu doprinijeti ovoj temi – od pravnika, biologa, urbanista, sociologa, inženjera, pomoraca, kapetana, ronilaca do članova građanskih inicijativa, udruga, stanovnika obalnih područja i svih onih kojima je stalo do naše obale i mora,te napominju kako se zainteresirani za uključivanje mogu potražiti grupu „Plava fronta“ na Facebooku te ispuniti prijavni upitnik.
Privatno more? – foto TRIS/G. Šimac
„Zajedno možemo stvoriti snažnu mrežu koja će štititi našu obalu i život uz more za nas i generacije koje dolaze!“, zaključuje Lorena Mareglia.
Svakako se radi o korisnoj ili bolje rečeno nužnoj inicijativi.
Šteta pak što svojevrsna snažna koalicija građanskih udruga, nezavisnih političara, stručnjaka i znanstvenika i svih građana priobalja nije utemeljena prije tridesetak i više godina.
U međuvremenu je znatni dio hrvatske obale nepovratni uništen i unakažen, a obalna crta dramatično i tragično obezvrijeđena.
Jedini adut kojeg Hrvatska ima su njezine prirodne vrijednosti, posebice priobalje, no korjenita korupcija, nekompetentnost i nerad lokalnih i državnih vlasti, inspekcijskih, policijskih i pravosudnih institucija dovela je do neumjerene zloupotrebe prostora, posebice pomorskog dobra, te galopirajuću privatizaciju plaža, obala, lučica i slično.
U ovim trenucima 2025. godine, upravo danas, se barem na pars stotina mjesta na obali uništava pomorsko dobro, bilo gradnjom nakaradnih građevina, bilo betoniranjima bespravnih pristana, molova, lučica, stepeništa, sunčališta… bilo nasipanjima priobalnog pojasa neodgovarajućim materijalima, bilo razbijanjem kamenite obale… itd.
Premda se neki od aktera iz mreže Plave fronte, poput Zelene akcije i Zelene Istre, već desetljećima u svojim akcijama bore za očuvanje pomorskog dobra, vladavine zakona i protiv zlouporabe obale, jasno je da grupa na Facebooku možfa neće biti dovoljna snaga za otpor protiv snažne i sveprisutne kriminalne i koruptivne hobotnice koja ima svoje pipke u lokalnoj i državnoj upravi, među građevinskim poduzetnicima, arhitektima, u inspekcijama…
Pomorsko ne-dobro,
(foto TRIS/G. Šimac)
Bit će potrebno puno više od toga: ponajprije osvijestiti građane kako se ovakvom devastacijom pomorskog dobra zapravo ubija zdrava i plodonosna budućnost sadašnjih i budućih generacija, te ih potaknuti na konkretne građanske akcije protiv toga zla.
Smatra se kako pomorsko dobro čini trećinu i više od ukupne površine zemlje (vidi Tris), pa je, jasno bi trebalo biti i budali, neprikosnoveni nacionalni interes. No, kako to već biva, uokolo zaštite i razumske uporabe tog resursa vlada u nas posvemašnji zakonski nered obilježen nedorečenim propisima, nejasnim odredbama i međusobno nelogičnim odredbama u više zakona koji njime ‘ravnaju’.
Sve to otvara vrata mogućim (i postojećim) zlouporabama zajedničkog pomorskog dobra. Među najvidljvijima je fizičko uništavanje obalne crte: ‘krčenje’ i razbijanje kamenite ili bilo kakve obale, nezakonito nasipavanje mora i obalne crte, betoniranje i izgradnja naružujućih građevina, divljih pristaništa, privezišta, lučica… i tome slično su tek neki su od primjera brutalnog i uglavnom nekažnjenog postupanja prema zajedničkom bogatstvu. Tu su prisvajanja i privatizacija plaža, koje se građani najviše pribojavaju, a postoji i bojazan i od koruptivnih radnji uokolo izdavanja koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra.
Kad govorimo o obali, od očekivanog tsunamija privatnih interesa na naše pomorsko dobro mogu nas ovaj put spasiti samo – velike brojke: prema dostupnim podacima ukupna duljina obale kopna i hrvatskih otoka iznosi 5.835,3 km, a kao ukupan broj otoka se spominje brojka 1.246 (67 naseljenih). Hrvatska tako, izračunao je netko, raspolaže sa 74 % ukupne duljine obala Jadrana (7.912 km) i obuhvaća čak 97,2% jadranskog arhipelaga.
Shodno tome, jasno je kako pomorsko dobro, kojega tvori cjelokupna obalna crta s pripadajućim podmorjem i varijabilnim uskim kopnenim pojasom, te objektima i građevinama koji se tu nalaze, spada u najveću domaću vrijednost, posebice u uvjetima gospodarskog potencijala turizma koji je praktički jedina gospodarska grana u tom dijelu Hrvatske (i šire).
