Nije tomu bilo davno da su se vodile formalne i neformalne, uglavnom žučljive, rasprave o tome da se Šibenik nije na primjeren način odužio svojim velikanima poput glazbenika i antologijskog pjesnika Arsena Dedića ili pisca formata jednog Ive Brešana, dramatičara, prozaista i scenarista, jednog od najproduktivnijih i najizvođenijih hrvatskih i europskih pisaca koji je vrlo uspješno pisao i filmske scenarije za potom nagrađivane filmove. Prije nekoliko godina Arsen je u rodnom Šibeniku dobio Kuću umjetnosti nazvanu njegovim imenom, koja se s vremenom prometnula u prepoznatljivi toponim gradske kulture za one izbirljivije konzumente filmskih, koncertnih i drugih događanja. Brešan je, pak, u foajeu HNK Šibenik dobio spomen-sobu u kojoj su izloženi brojni artefakti vezani uz lik i djelo osebujnog pisca čije su drame izvođene širom Europe. A potkraj ovog mjeseca održava se i treći Brešanov svibanj ( 28. i 29. svibnja ), dvodnevna znanstveno-filozofska manifestacija u povodu Brešanovog 89. rođendana ( 27. svibnja ). Je li to pravi način da se jedan grad oduži umjetnicima koji su ga svojim djelom zadužili, to će ostati kao vječito pitanje jer kad je riječ o istinskim veličinama teško je naći pravu mjeru počasti i poštovanja koja će trajati kroz vrijeme…
Jakov Bilić (Foto: M. Podrug/TRIS)
Treći Brešanov svibanj, održava se u posebnim okolnostima, u uvjetima obnovom suspendiranog Kazališta koje je već neko vrijeme izvan funkcije a Šibenčani bez tog, po prirodi stvari, ključnog kulturnog punkta i sadržaja na koji su navikli. Brešanove dane u svibnju, unatoč tome, HNK Šibenik organizira u suradnji sa zadarskim sveučilištem, započinju 28. svibnja znanstvenim skupom u Zadru, a nastavljaju se 29. svibnja u šibenskoj Gradskoj vijećnici, uz sudjelovanje 35 predavača, filozofa i znanstvenika iz Slovenije, Ukrajine, Makedonije, BiH, Španjolske, Crne Gore i Poljske.
Uoči ovog dvodnevnog filozofsko-znanstvenog razmatranja Brešanovog stvaralaštva, u Vodicama, u kojima je rođen, organizira se poseban znanstveni kolokvij kojim Vodičani žele odati počast velikom dramatičaru koji s protokom vremena nimalo nije izgubio na aktualnosti i preciznosti u oslikavanju i tematiziranju grotesknih likova, ulizica i poltrona, kakvih je jednako u današnjem društvu koliko i jučer. U vodičkom kolokviju, posvećenom Ivi Brešanu, sudjelovat će njegov sin, filmski redatelj Vinko Brešan, Ivana Renić, Marko Vučetić, Jure Zovko i Zoran Petković.
Treći Brešanov svibanj
Svibanj s Brešanom povod je i za razgovor s ravnateljem HNK Šibenik Jakovom Bilićem kojega nakon ovog pomalo pretencioznog znanstvenog skupa čeka i 65. Međunarodni ( a šibenski ) dječji festival, s velikim brojem sudionika, 200-tinjak programa, gužvom, gradskim šušurom i brigom da sve prođe kako treba. U priču smo ušli s Brešanovim svibnjem…
-Treći Brešanov svibanj održava se 28. i 29. svibnja u Zadru i Šibeniku. Kako je došlo do ove dobrosusjedske suradnje koju inspirira djelo Ive Brešana?
Bliži se Brešanov 89. rođendan, 27. svibnja, a kako smo mi u Šibeniku uvijek malo „treso” onda smo Brešanov svibanj organizirali dan poslije. Šalu na stranu, naprosto se terminski nije moglo drugačije složiti. Zašto Zadar? Odgovor je jednostavan- Zadar ima sveučilište kojeg Šibenik nema. I kad smo razgovarali o programu složili smo se da treba napraviti kombinaciju znanstveno-kulturnog sadržaja. U vrijeme priprema za Prvi Brešanov svibanj, HNK Mostar je bio jedini teatar koji je na repertoaru imao Brešanovog Hamleta u Mrduši Donjoj, a Vinkovčani su u koprodukciji s kazalištem iz Pečuha i Virovitice postavili predstavu Viđenje Isusa Krista u kasarni VP 2507…
– Ovogodišnjoj manifestaciji nedostaje upravo taj izvedbeni dio. Dva dana u dva grada bit će organizirane isključivo znanstveno-filozofske rasprave koje, nažalost, nisu za širi auditorij.
Tako je, i toga smo svjesni, ali problem je u tome što je Kazalište u obnovi, a nismo željeli gubiti kontinuitet bijenalnosti, i to da se ovaj program radi svake dvije godine. A s obzirom na najave nakon drugog Brešanovog svibnja kada smo imali 23-24 predavača, sada se taj broj povećao za još desetak sudionika, i vjerojatno bi ih bilo i više da to možemo financijski i organizacijski pratiti. Dolaze nam predavači iz sedam zemalja, referentni ljudi, a teme nisu nimalo banalne…
– Naprotiv, reklo bi se da je onaj prvi zadarski dan izrazito znanstveni, de facto isključivo namijenjen akademskoj zajednici. Taj dio programa nije za širu publiku…Zapravo, Brešanu je stvarno posvećen tek drugi dan, onaj koji se održava u Šibeniku. Zašto?
Ja sam oduvijek Brešana iščitavao s pozicije glumca i likova u njegovim dramskim tekstovima, a ne s nekih filozofskih, polemičkih pozicija. Ali, Brešan je i filozof i to ćemo moći vidjeti taj drugi dan u kojem sudionici iz različitih kuteva, društvenih, dramaturških i filozofskih, sagledavaju Brešana. Brešan apsolutno zaslužuje tako nešto, a ono što je naša želja, nas u HNK Šibenik, jest da se ide u smjeru onog što se radi u HNK Osijek za Krležine dane. I naš je pristup i intencija da se ima dva aspekta Brešana na njegovim svibanjskim danima- jedan je taj kulturološko-filozofski a drugi je izvedbeni. Uvjeren sam da će 4. ili 5. Brešanov svibanj imati tu priželjkivanu puninu.Svima nama koji smo u ovom produkcijskom kazališnom aspektu je problem, na koji je njegov sin Vinko često upozoravao, što su svi Brešanovi komadi mahom za velike kazališne kuće jer uključuju velik broj glumaca za svaku njegovu predstavu.Ne bi htio da se nešto previše hvalimo kao društvena sredina, kao Kazalište, ali mislim da se kao zajednica, koja je na ovaj ili onaj način častila ili osporavala Brešana, ovim iskoracima zadnjih godina pokušava primjereno odužiti svome književnom velikanu, kao i Arsenu, na ta dva punkta proizvodnje kulturnog sadržaja, i rekao bih, da nam u tom pogledu nitko ravan nije. Osobno sam, kao Šibenčanin, ponosan zbog toga što ćemo u našem gradu imati najveći, najvažniji i najozbiljniji događaj gledajući ljude koji nam dolaze, a imat ćemo 35 predavača iz sedam zemalja. Dolazi nam i Vinko Brešan, a ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek je izrazila želju da bude dijelom te manifestacije. Sad, s protokom vremena, a pred nama je već treći Brešanov svibanj, mogu s pravom reći da smo nešto napravili. Bilo je trenutaka kad sam bio potpuno rezigniran i apatičan, kad sam se pitao što mi sve to treba u tegobama oko njegove sobe i potrebe za ovakvim programom koji je od starta bio ideja. Prošlo se teških dana, ali isplatilo se…
Jakov Bilić u predstavi Glorija”
Šetač
– Koja je uloga Ministarstva kulture u tome? Sufinanciraju li bar dijelom Brešanov svibanj?
Ne. Sami to za sada pokrivamo financijski, jer je moja logika da za ono što možemo sami, ne prosimo i ne molimo nikoga. Kad se sve zbroji možda sama predavanja nisu za široke mase, nego za filozofske aktive, ali smatram da za Šibenik taj događaj znači puno, pogotovo kad imamo u vidu današnju razinu masovnih medija, razinu pismenosti i činjenicu da smo se sveli na foto -galerije.Sad koliko će ta znanstveno-filozofska razina naići na razumijevanje vidjet ćemo, ali nešto će ostati trajno zapisano jer ćemo objaviti zbornik u kojemu će, oni koje zanima , uvijek moći pročitati znanstvene opservacije i filozofska promišljanja o Brešanovom stvaralaštvu. Ova intencija Brešanove obljetnice lišena je bilo kakvog pristupa, koji bi možda netko želio, opterećenog političkim konotacijama, ili ideološkim. Zašto je Brešan veliki pisac, kao i Krleža? Zato što su njegovi likovi svevremenski, živi i danas, aktualni, uvijek svježi, uvijek među nama prepoznatljivi. Danas iščitavajući Hamleta vidim da je takvih likova oko nas koliko hoćete. Mijenja se tehnologija, ljudi i njihovi mentaliteti ostaju isti…Ljudima poput Krleže ili Brešana dano je da imaju percepciju vremena i prostora, koji nije sveden samo na njihovo uže okruženje, jer Brešan nije poznavao i razumijevao samo svoj Šubićevac gdje je živio, on je bio šetac! Bio je i za akademskim stolom i za šankom, s ljudima i uz ljude. Bio je vrlo omiljen u svom gradu, ali od građana, a ne od „struktura”.
–Naprotiv, strukture su ga ignorirale, ako ne i prezirale…
Zato sam sretan da ova manifestacija od prvog dana nema nikakvih dodirnih točaka s ni jednog političkog ili svjetonazorskog spektra. On daleko nadilazi tu razinu prizemnog interpretiranja. Radujem se zborniku s ovogodišnjeg Brešanovog svibnja u kojem ćemo tiskati sukus rasprava koje će se voditi o njegovom djelu i njegovom filozofskom i životnom promišljanju sredine i ljudi koji ga neposredno okružuju. Njegovi dramski tekstovi su neponovljivi, likovi su intrigantni svojom neprolaznošću. Premijera njegovog Hamleta je bila gotovo dvadeset godina prije moga rođenja. A nevjerojatno je aktualan i danas. Možda nam je trebalo puno vremena da osmislimo što napraviti da se Brešanu nekako odužimo, ali danas sam zadovoljan.Ako se od stotinjak mladih kojima taj zbornik dođe u ruke, bar jedan ili dvoje uhvate tog pogleda na svijet kako ga je Brešan secirao, možemo reći da je šibensko Kazalište nešto napravilo, da je nešto trajno ostavilo, osiguralo da Brešan među nama i živi.
– Povratak Šibenika Brešanu počeo je prije nekih šest godina, postavljanjem njegove biste u Kazalištu…
Da, to je bio prvi korak. Bistu je radio mladi hrvatski umjetnik, kipar Nikola Vudrag, koji pomalo postaje umjetničko ime svjetskog glasa. Nedugo zatim uspjeli smo realizirati ono o čemu se govorilo od smrti profesora Brešana, kako unutar kulturnog kruga, tako i politike, pa i uopće javnosti, a to je spomen-soba posvećena njegovom djelu. Postavili smo je u foajeu Šibenskog kazališta što se pokazalo jako dobrom idejom jer je to sada jedan živi prostor kroz koji je, po nekim našim procjenama, prošlo više od desetak tisuća, pretežito mladih ljudi. A to je prostor u kojem je svojedobno prof. Brešan vodio i okrugle stolove u okviru MDF-ovih programa, a sada ga posjećuju učenici koji u sklopu svoga kurikuluma dolaze na nastavu hrvatskog jezika i medijske kulture. Kako je prostor u svakodnevnoj funkciji Kazališta, zapravo ne postoje dani kada ta Soba ili predmeti iz nje nisu u nečijim rukama, ili da se nešto od izloženog ne prelistava, što je i njezina najveća vrijednost. Nakon toga je došla knjiga Grozdane Cvitan o njemu koja uskoro, nadam se, dobiva i nastavak. Bista, soba, knjiga i bijenalni skup čine zaokruženu priču.
-Iako, moglo bi se reći da je kuća umjetnosti Arsen, posvećena drugom šibenskom velikanu Arsenu Dediću, u apsolutnoj funkciji kulture u gradu, taj je prostor zaživio potpuno, dok bi se za Brešanovu sobu moglo reći da je uglavnom izložbeni prostor. Što se tu dade učiniti da živi više i sadržajnije?
Brešanova soba je dio jedne šire priče i onog trenutka kad se riješi upravna zgrada Kazališta, a tome se nadamo uskoro jer smo projekt prijavili, a zatim obnovi „Kuća Ušić”,nadam se da ćemo tada dobiti dodatni prostor, da ćemo rasteretiti Spomen-sobu Ive Brešana, izmjestiti održavanje proba zbora „Zdravoi maleni”, dramskog studija i radionica, glumačke probe ansambla i da ćemo onda moći raditi u Brešanovoj sobi programe koje želimo. A to je na tragu upravo te priče o kojoj govorite. Trenutno smo limitirani prostorom, i kad je kuća u funkciji kroz taj prostor prolazi dnevno 120 djece koja rade projekte, produkciju dramskog studija. Zbor „Zdravo maleni” kojeg sada vodi mladi, prosperitetni Filip Knežević, radio bi tu i mjuzikl za otvaranje ovogodišnjeg MDF-a, kao i dramski studio i ne možemo ih premještati jer nemamo gdje. Inače, ideja je bila kada se sredi upravna zgrada i kazališna kavana stavi u funkciju, da Brešanova zapravo bude prostor, tijekom kazališne sezone, u kojem će publika imati priliku u pauzi predstave ili prije njezinog početka, sjesti, popiti kavu, razgovarati o predstavi…
–Što će biti s Kazališnom kavanom koja je odavno bila zamišljena kao dio prostora posvećenog Brešanu?
Projekt imamo, prijavljen je bio, i na ovom natječaju nije prošao zbog nekih zbilja sitnih „neprihvatljivosti”. Sada se otvaraju dva-tri nova natječaja i nadamo se da ćemo to uspjeti riješiti, procjena projekta je rekao bih minorne vrijednosti s obzirom na dobitak za zajednicu u smislu kulturnih sadržaja.
–O kojoj je vrijednosti riječ?
Energetska obnova kazališta, kuće Ušić i upravne zgrade je ispod 3,5 milijuna eura.
Frustrira činjenica da čak 60 posto budžeta MDF-a odlazi na turističko-ugostiteljski sektor
– Kad počinje Festival djeteta? Nije li se malo previše toga naguralo u ova dva mjeseca?
MDF počinje 14. lipnja, otvaraju ga šibenska djeca s remakeom mjuzikla koji je pisan za 45. rođendan zbora „Zdravo maleni”, radi se o Ptici čudesnih krila, i željeli smo da zbog činjenice da je jubilarni MDF baš šibenska djeca to obilježe tako što će otvoriti festival. Koliko god racionalizirali, opet smo festival napravili s 200-tinjak programa u tih 15 dana. A moramo misliti i na financijski aspekt, ali kako vidite programski festival nije puno trpio. Imat ćemo disperzirane programe u susjednim županijama, Splitsko-dalmatinskoj, Zadarskoj i Dubrovačko-neretvanskoj, naravno i po našoj Šibensko-kninskoj, u suradnji sa Ljetnim igrama, Gradom Hvarom, i drugima…Želimo da osjećaj festivala dobiju i djeca iz manjih sredina koja nisu u mogućnosti doći u Šibenik i uživati na Ljetnoj pozornici u predstavama. Zato će predstave doći k njima. Zadnjih nekoliko godina smo izašli iz standardnih festivalskih okvira i usudimo se dovesti programe kakve prije nismo mogli vidjeti, imali smo Vijetnamce s posebnom pričom, lani su bili Talijani na Poljani koji su se dizali u nebo, a ove godine nam dolaze Španjolci iz Alicantea, jedan od najboljih svjetskih lutkarskih teatara, oni će biti na zatvaranju MDF-a koje redateljski postavlja Mario Kovač. Zbog njih ćemo zatvoriti šibensku rivu, dolaze veliki viljuškari od 20 metara na kojima će biti gigantske lutke kojima će se manipulirati, a treća lutka- ronilac ući će u more na mulu Krke i pozdraviti svu djecu svijeta i festivala. Očekujemo oko 250 do 300 izvođača tu večer, to je ansambl koji je bio u Kataru na ceremonij otvaranja svjetskog nogometnog prvenstva, na Karnevalu u Riju… i evo ih kod nas, nakon dvije i pol godine razgovora, u promenadi šibenskom rivom. To spada pod ulično kazalište, ali je dobrano iznad našeg poimanja takvog teatra. Imaju i lutke od 30 metara visine, ali mi nemamo mogućnosti za takvo što, nemamo adekvatan prostor za to. Već je i ovo kao prilagodba bilo jako rubno.
Jakov Bilić (Foto: M. Podrug/TRIS)
– Koliko je ove godine stranih ansambala na MDF-u?
Dolaze nam ansambli i umjetnici iz Njemačke, Italije, Španjolske, BiH, Grčke, Litve, Švedske, Čilea, Kanade, Slovenije. Jedini u Hrvatskoj sustavno radimo program za bebe do tri godine u Kući umjetnosti Arsen, dolaze nam kazališta iz pet zemalja, imat će devet izvedbi, mahom za bebe koje dolaze s roditeljima. Ove godine će Latvijci raditi programe za djecu s teškoćama u razvoju i to smatramo iznimno važnim. Imamo i radioničke programe za djecu s poteškoćama, s disleksijom, ali imat ćemo i radionice za učitelje kako se postaviti prema takvoj djeci. Ove godine imamo rekordne 53 radionice s nešto više od 1200 djece. Karte za MDF bit će 2. lipnja u prodaji, otvaranje je 14. lipnja a zatvaranje 28. lipnja.
– Je li Festival pokriven financijski?
Da, vjerujem, jer smo oprezniji. Lani smo ipak imali jedan proboj. Budžet Festivala je gotovo pola milijuna eura, i, izgovorit ću to kao umjetnik a ne ravnatelj, zapravo je tužno i stvara ogromnu frustraciju da od toga iznosa samo oko 140 tisuća eura odlazi isključivo za umjetnost, na honorare, radionice, predstave, a sve ostalo je organizacijski i turistički sektor, smještaj, prehrana, prijevoz i sl. To su ogromni izdaci. Nažalost, još uvijek se na Festival gleda kao na činjenicu da se od njega može dobro zaraditi. Neka, sve pet, i drugi nacionalni festivali omoguće svojim programima da sredina živi i zaradi, ali oni koji zarađuju od toga trebali bi imat osjećaj mjere i pripomoći da program bude bogatiji, a ne da sve što mi radimo i dovedemo gledaš kao izvor zarade.
Strašno me frustrira što je mlada ekipa iz Kazališta u proteklih nekoliko godina značajno smanjila cijene najmova i sl., outsourcinga ljudi i opreme, smanjio se pritisak na te stavke i ideja je bila da ćemo novac od te uštede upumpati u program, a na kraju najveći dio ode na hranu i noćenje. Oko 60 posto troška Festivala otpada na turistički i ugostiteljski sektor, a da ne izmišljamo samo nama svojstvena rješenja i to bi bilo još drastičnije. Tu će se morati naći jedan balans, jer naš festival nije festival nekolicine nas u teatru. On je od svih nas koji činimo zajednicu Šibenika a uostalom, ima i nacionalni status. Lani smo bili jedini nacionalni festival koji se 40 posto financirao iz svog vlastitog budžeta.
U novu sezonu ulazimo s obnovljenim Kazalištem…
– Ove godine ste u dodatno teškoj situaicji i zbog toga što vam je Kazalište izvan funkcije?
Lani je plan MDF-a bio 320 tisuća eura, a završili smo na 386 tisuća. Ove godine smo planirali 400 tisuća i vjerojatno ćemo završiti na 500 tisuća eura. Radi se ipak o 2600 sudionika MDF-a u Šibeniku i kad tome pridodate djecu koja su angažirana diljem Hrvatske u likovnim i literarnim natječajima, te brojke su i desetak tisuća djece na Festivalu. S obzirom da je i festival došao u godine za „mirovinu”, a i da je Kazalište naraslo, a imajući u vidu broj programa, došli smo s MDF-om operativno na razinu da se sad treba okaniti želja i iluzija, te racionalno sagledati je li sazrelo vrijeme da MDF postane samostalna institucija. Jednostavnije je bilo primjerice organizirati Festival kad ste imali u Kazalištu godišnje profesionalnu produkciju s 20-30 vlastitih događanja ili šest republika iza sebe, a mi smo lani imali 146 vlastitih programa, predstava, izvedbi. Mislim da smo jedno od rijetkih kazališta u Hrvatskoj čiji ansambl porezne obveznike opterećuje s 14 posto sredstava , a sve ostalo sami zaradimo na tržištu, idemo na gostovanja s predstavama, od onih za djecu do ozbiljnijih programa kao što je Antigona.
– Koliko je zaposlenih u HNK Šibenik?
Trenutno nas je 36-37. Ovaj umjetnički i tehnički dio je dobrano veći od administrativnog, a prosjek godina uskoro je ispod 31. Ja sam za tu mladost sa svojih 36 već za rashod.
– Kad će HNK Šibenik ponovo imati Brešana na repertoaru?
Prvo Brešanovo što bismo htjeli vratiti na pozornicu šibenskog teatra je „Kako je počeo rat na mome otoku”, jer imamo već kostime, imamo dovoljno svojih glumaca…Mi smo trenutno jedino kazalište u Hrvatskoj izvan Zagreba koje ima svog scenografa i kostimografa, a uskoro bi mogli imati i svog dramaturga.,
-Koliko će vas koštati energetska obnova Kazališta i kad će biti završena, kad će Kazalište biti ponovo otvoreno za svoju publiku?
Imamo neke garancije da ćemo novu sezonu dočekati u svom kazalištu, procjenjujem da ćemo sezonu otvoriti između 15. i 20. listopada. Sada uglavnom idemo na gostovanja i tako stvaramo prihode. Energetska obnova, za koju je u jednom trenutku postojala opasnost da će trajati 2- 2,5 godine, stajat će nas 1,6 milijuna eura, a financira je Fond za zaštitu okoliša. Doduše, oko 300 tisuća eura koje ne ulaze u zonu energetske obnove, a to su građevinski radovi i priprema koje je racionalno sad napraviti a što nije dio energetske obnove, to će financirati Grad Šibenik.
Jakov Bilić/Foto:TRIS/J.Krnić
