Nekadašnja Titova ploveća rezidencija, bivši školski brod Galeb, nakon pet godina koliko je proveo u brodogradilištu u Kraljevici, dotegljen je u Rijeku. Time posao na privođenju Galeba budućoj funkciji nije završen. Sada ga na riječkom doku čeka uređenje muzejskog postava što bi trebalo biti obavljeno do travnja, a potom će već u svibnju biti spreman i za prve posjetitelje. Je li Galeb stigao u svoju zadnju luku i što ga u njoj čeka? S obzirom na naš poznati odnos prema povijesnoj baštini, s razlogom nismo optimisti…
Foto: REUTERS/Antonio Bronić
Galeb će, javlja N1, biti privezan na riječkom lukobranu između bitvi 26 i 33, i kako vjeruju u gradskoj administraciji Rijeke, kada stalni muzejski postav bude završen, nema sumnje da će privlačiti brojne znatiželjnike, kako turiste tako i Riječane.
Brod je koncem 2019. otegljen iz Viktora Lenca u brodogradilište u Kraljevici s planiranim rokom radova u trajanju od 14 mjeseci, koliko je bilo procijenjeno da će trebati za njegovu obnovu. No, rok se višestruko produljio pa je Galeb u Kraljevici proveo pet godina, a njegova je obnova na koncu stajala čak 15 milijuna eura! Od toga svega 4,2 milijuna eura su osigurana iz bespovratnih sredstava EU.
Nažalost, Galeb i kad radovi na obnovi budu okončani neće biti u cijelosti dostupan posjetiteljima. Navodno će čak tisuću kvadrata unutrašnjeg brodskog prostora ostati zatvoreno jer za funkciju koja je u tom prostoru planirana, a računalo se na komercijalne sadržaje, Grad Rijeka nije našao adekvatne investitore.
Galeb je sagrađen davne 1936. i izvorno je služio prijevozu južnog voća, da bi u Drugom svjetskom ratu dobio ranu namjenu, a kad su ga 1943. preuzeli nacisti postao je minopolagač. Nakon rata je postao školski brod Jugoslavenske ratne mornarice i čuvena ploveća rezidencija Josipa Broza Tita, jedan od simbola bivše socijalističke države. Brod ima dugu i moćnu povijest, na njegovoj palubi, kako piše na službenoj stranici Grada Rijeke, začet je i pokret nesvrstanih, a jugoslavenski predsjednik u svojoj je plovećoj rezidenciji primao svjetsku političku elitu iz toga vremena, ali i brojne slavne osobe iz svijeta filma, kulture, umjetnosti, znanosti, visoke vojne dužnosnike itd.
–Brod je 1936. godine naručila talijanska kompanija Regia Azienda Monopoli Banane (RAMB) iz Genove, koja se bavila trgovinom južnim voćem 1936. godine. Brod je tada dobio ime RAMB III. Kada je Italija najavila rat Velikoj Britaniji i Francuskoj, brod se koristio u ratne svrhe. RAMB III osim uloge prateće krstarice dobio je zadatak prijevoza mesa za talijansku vojsku u Libiji. Brod se 30. lipnja 1941. godine nalazio u libijskoj luci Bengazi kada ga je u provu pogodilo torpedo britanske podmornice HMS Triumph. Brod je pretrpio velika oštećenja te je mogao isploviti samo unazad (krmom naprijed) nakon čega je preko devetsto milja od Libije do Sicilije, dotegljen u brodogradilište San Marco u Trstu.
Nakon kapitulacije Italije 1943. brod su, tada još uvijek na popravku, zauzeli Nijemci. Brod je preimenovan u Kiebitz i preuređen u minopolagač. Kiebitz je tijekom 1944. godine postavio više od 5000 mina u Kvarneru i sjevernom Jadranu, a 5. studenog 1944. godine u Riječkoj luci potopilo ga je savezničko ratno zrakoplovstvo.
Godine 1947. otpočelo je vađenje Kiebitza koji se nalazio na dubini od 22 metra. Prvi put su se pri vađenju broda primijenili cilindri i stlačeni zrak. Početkom 1948. brod je izvađen iz mora te potom obnovljen u pulskom brodogradilištu gdje je vrlo luksuzno i moderno uređen i predan Jugoslavenskoj ratnoj mornarici kao školski brod “Galeb”– navodi se o povijesti Galeba.
Svoju međunarodnu diplomatsku funkciju Galeb počinje razvijati od 1953. kada odlazi u prvi posjet Velikoj Britaniji,
Tito je s Galebom putovao 14 puta posjetivši 18 zemalja na tri kontinenta – Europi, Aziji i Africi. Tijekom posjeta Galebovom palubom prošli su mnogi državnici, od engleskog premijera Winstona Churchila, grčkog kralja Pavla i kraljice Frederike do etiopskog cara Haile Selasija i marokanskog kralja Hasana II., a posjetili su ga i predsjednici nesvrstanih zemalja Gamal Abdel Naser, Džavaharlal Nehru, Ahmed Sukarno, general Abud, Kvame Nkrumah, Albert Tabnen, Habib Burgiba, Sirimavo Bandaranaike, U Nu, Ne Vin, Modivo Keita, Seku Ture, arhiepiskop Makarios, ali i predsjednik SSSR-a Nikita Hruščov- stoji zabilježeno o povijesti broda na stranicama Grada Rijeke.
Njegovo zadnje putovanje zabilježeno je 1979. godine.
Foto: REUTERS/Antonio Bronić
Na početku Domovinskog rata Galeb je iz Pule odvezen u Boku Kotorsku, kupuje ga grči brodovlasnik čija je ambicija bila urediti ga kao luksuznu jahtu za bogatu klijentelu, te je radi obnove otegljen u Remontno brodogradilište Viktor Lenac ali su nastali problemi s novcem i brod nije obnovljen.
Ministarstvo kulture proglašava ga kulturnim dobrom 2006. godine, ali to je kulturno dobro bilo u velikoj mjeri uništeno, zapušteno i u ozbiljnoj opasnosti od potonuća. O stanju broda Ministarstvo kulture 2007. obavještava vlasnika, tvrtku PLACID SEA S.A. iz Liberije, te upozorava da je potrebno poduzeti hitne mjere zaštite kulturnog dobra kako bi se spriječilo njegovo daljnje propadanje. Vlasnika to upozorenje nije ni zabrinulo ni potaknulo na djelovanje.
Ministarstvo kulture stoga utvrđuje da vlasnik broda “Galeb” s njime ne postupa s dužnom pažnjom, štoviše da te prijeti opasnost od uništenja kulturnog dobra, a kako se brod nalazio na području Grada Rijeke, zadužuje ga se da kulturnom dobru imenuje privremenog skrbnika.
–Poglavarstvo je u prosincu 2007. godine privremenim skrbnikom imenovalo Odjel gradske uprave za kulturu Grada Rijeke, a Grad Rijeka se obvezao za račun i na trošak vlasnika poduzeti mjere zaštite i očuvanja kulturnog dobra.
U 2008. godini u potpunosti su izvršeni hitni zaštitni radovi, temeljem uvjeta Ministarstva kulture Konzervatorskog odjela u Rijeci, kako bi se motorni brod Galeb spasio od daljnjeg propadanja.
Grad Rijeka 2009. godine postaje vlasnikom kulturnog dobra Galeb– stoji u tekstu o povijesnom putu nekoć slavnog Titovog broda
Grad Rijeka je potom od Ministarstva kulture dobio nalog o poduzimanju radova na zaštiti i obnovi Galeba u skladu s konzervatorskim smjernicama i mišljenjem Hrvatskog registra brodova, a obavljeni su u siječnju 2010.
Do srpnja 2013. brod se nalazio na vezu u brodogradilištu Viktor Lenac, kada je povodom održavanja Festivala Republika, dotegljen na Riječki lukobran, nakon kojeg je privezan na Vinodolskom pristaništu gdje se nalazio do 5. prosinca 2019. godine, kada je otegljen na obnovu u brodogradilište tvrtke Dalmont u Kraljevici. Tamo je ostao pet godina, da bi danas napokon bio dotegljen u Rijeku.
Galeb je od lipnja 2017. dio projekta „Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine“ kojem je putem javnog poziva Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije odobreno 68.891.606,18 kn bespovratnih sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj. U sklopu navedenog projekta trebalo je obnoviti i upravnu zgradu bivše rafinerije šećera, s tim da bi obje lokacije postale sastavni dio Muzeja Grada Rijeke.
Projektnu dokumentaciju za izvođenje radova na brodu Galeb izrađuje DIV GROUP, a idejni projekt za novi stalni postav Muzeja Grada Rijeke izradila je dizajnerica Nikolina Jelavić Mitrović, dobitnica nagrade Europski muzej godine za svoj rad na Gradskom muzeju Vukovar, te autorica nagrađenog postava Muzeja Sinjske alke- piše u tekstu o Galebu na stranicama Grada.
No, Titovom brodu sudbina nije bila baš sklona, zainteresiranih investitora nije bilo, obnova se ispostavila neusporedivo skupljom od planirane, a hoće li više sreće imati kada jednog dana za svoj muzejski postav otvori vrata posjetiteljima, vidjet ćemo. S obzirom na naš poznati odnos prema povijesnoj baštini, s razlogom nismo optimisti…
