SDP je i formalno u proceduru uputio prijedlog za povratak nekadašnjeg Trga maršala Tita, danas Trga Republike Hrvatske, koji je političkom trgovinom preimenovan 2017., kao ultimativni zahtjev Neovisnih za Hrvatsku i Zlatka Hasanbegovića za paktiranje s Bandićem u zagrebačkoj Gradskoj Skupštini. Ekipa iz “Možemo!” koja je dobila izbore u Zagrebu, nije, navodno, oduševljena s inicijativom svojih partnera iz SDP-a, jer, o njoj nije bila informirana, a svakako ne misle ni da bi to trebao biti jedan od prioritetnih poteza u gradu koji grca od problema. Kako bilo, Tito ponovo postaje predmet političke manipulacije, s čime bi doista trebalo prestati…
Povratak Maršala
Povratak Maršala na trg kojim je “stolovao” desetljećima, šef zagrebačkog SDP-a Viktor Gotovac vidi kao potez svoga mandata, i njime pokušava kompenzirati deficit pravog socijaldemokratskog programskog sadržaja. Ima u tome i određene računice, jer ako se Tito vrati na “Kazališni trg” ostat će zabilježeno da su za to zaslužni SDP i napose Gotovac, čime mu je trag u povijesti zajamčen. E, ako će to biti sav njihov doprinos Gradu Zagrebu, ni Titov come back neće kompenzirati bezidejnost Partije koja je već predugo zatočenica prevladavajućeg oportunizma i konformizma svojih vodećih ljudi.
Prijedlog za uvrštenje u Fond imena, odnosno za povratak Tita na Trg Republike Hrvatske, je uputio SDP-ov Klub zastupnika, a s obzirom na odnos snaga u Skupštini Grada Zagreba, za vjerovati je da će biti i prihvaćen, kao rezultat kompromisa među partnerima. I što će se nakon toga u bitnome promijeniti? Ništa! Gotovac neće na tom potezu politički profitirati više od Titovog “egzekutora” Hasanbegovića koji je 2017. upravo Titovim “detroniziranjem” uvjetovao suradnju svojih zastupnika s Milanom Bandićem i formiranje vladajuće većine. A svakako, zbog toga se u Zagrebu neće živjeti bolje.
Za razliku od Hasanbegovića koji Tita smatra zločincem i diktatorom, pa se shodno takvom stavu prema njegovom imenu i odnosi, Gotovac i SDP Tita, pak, vide kao jednu od najvećih hrvatskih političkih ličnosti, organizatora i vođu antifašističkog otpora koji nas je svrstao na pobjedničku stranu u Drugom svjetskom ratu, koji je nakon rata Staljinu rekao povijesno “NE” i bivšu Jugoslaviju usmjerio prema nesvrstanosti otvarajući granice svoje države i za Istok i za Zapad.
Hasanbegović je za Tita imao samo prezir i pogrde, Gotovac i SDP ga smatraju dijelom svoga političkog nasljeđa i na njegovoj, posebno antifašističkoj ostavštini, temelje svoja bitna programska opredjeljenja i stajališta. Prema tome, Tito je za Gotovčeve kolege svojevrsna politička i povijesna ikona prema kojoj, neovisno o zločinima nakon rata, imaju, prije svega, poštovanje.
Svaka promjena vlasti, nova denominacija (?! )
No, nadmetanje oko Titove povijesne uloge s njegovim protivnicima, tako što će se kod svake promjene vlasti trg kod Kazališta denominirati iz Titovog u kakav drugi, nije čin poštovanja i valorizacije ukupnog povijesno-političkog djela Josipa Broza nego egoistično dokazivanje političkim protivnicima da su poraženi. A to je besumnje manipulacija kakva zasigurno nije prihvatljiva ni članovima obitelji, a ni istinskim štovateljima Tita. Pravi doprinos bi bio da se o Titu uči u hrvatskim školama na temelju povijesnih činjenica koje ne podliježu političkim promjenama, da se njegova ostavština valorizira neovisno o ideologijma, “ruži vjetrova” i političkim mijenama. Konačno, bar se Titov trg nije preimenovao u Trg Mila Budaka, ili Maksa Luburića…
Gotovac inicira preimenovanje Trga Republike Hrvatske pozivajući se na Titove zasluge, prije svega za današnju neovisnu Hrvatsku kao integralnu državu u čije su granice vraćeni njezini povijesni krajevi s kojima je Ante Pavelić besramno trgovao, a što njegovi današnji sljedbenici uporno previđaju. Tito je, navodi u obrazloženju preimenovanja Trga SDP-ov zagrebački čelnik, “zamisao našeg hrvatskog političkog i kulturnog oslobođenja doveo do pune pobjede, okrunivši je atributima pune narodne nezavisnosti i državnosti”. Tito je Hrvatskoj vratio Dalmaciju s otocima, Rijeku i Istru koja je na ujedinjenje s maticom čekala vjekovima.
Da nije bilo Tita i njegove dalekovidnosti, hrvatski narod bi nakon Drugog svjetskog rata bio “kompromitiran pred svijetom kvislinškom politikom jedne klike pustolova i ubojica, naš narod bi se našao poslije pokolja, na kraju rata, osvojen i porobljen oružjem svih onih međunarodnih političkih faktora koji su mu oduvijek poricali pravo na slobodu i političko samoodređenje”, ističe Gotovac u obrazloženju inicijative. Tome pridodaje i konstataciju da je Tito bio i jedan od najvećih državnika u Europi nakon Drugog svjetskog rata, da je bio komunist, marksist, “ali i vrlo pragmatičan političar koji je želio ostvariti ravnopravnost hrvatskog naroda u okviru Jugoslavije, a želio je i da ta Jugoslavija bude ravnopravna u odnosu na SSSR, odnosno Staljina“.
Ultimativni Tito…
I ono najvažnije, s antifašističkim pokretom hrvatski je narod doveo na stranu antifašističke pobjedničke koalicije, što je omogućilo u prvom Ustavu iz 1945. stvaranje federalne države Hrvatske, a po Ustavu iz 1974. osiguralo pravne temelje za osamostaljenje Hrvatske, čije su suverene granice obranjene u Domovinskom ratu. Titu treba zahvaliti što Hrvatska i Jugoslavija nikad nisu bile iza “željezne zavjese”, jer je imao hrabrosti oduprijeti se Staljinu i tutorstvu SSSR-a.
Naravno, Tito nije bio demokratski lider i nesporne su njegove povijesne greške, koje, pak, Gotovac za ovu prigodu ne elaborira, jer, veli, “kada se dobiva neki trg, ulica, toponim, dobiva se za zasluge, a ne za greške”.
Gotovac preimenovanje Trga maršala Tita smatra “ultimativnim aktom političkog pritiska i eklatantnim primjerom političke korupcije, gdje je preimenovanje provedeno nasilno, pritiskom i “na način koji u Europi ne zaslužuje da se održi”. No, ima li smisla da sada SDP ultimativnim političkim pritiskom na “Možemo”! vraća Tita na “njegov trg”?
O prijedlogu će se provesti rasprava u Vijeću gradske četvrti, potom će se izjasniti Gradska skupština i sve je u rukama zastupnika platforme “Možemo!” koji su dominantno zastupljeni u Skupštini. Njihov antifašizam, koji je nesporan, Gotovac, međutim, od ranije definira kao “ceremonijalni”, jer Tito nije u njihovom fokusu na SDP-ov način. Tomašević i prijatelji s Titom se na bi nabacivali poput SDP-a, niti bi igrali ping-pong s desnicom oko imenovanja trga po njemu.
Gotovac, pak, Tita vidi i kao turistički brend, po kojemu nas, kaže, svijet prepoznaje, i zbog kojega nam neki dolaze. “Možemo”!, vjerojatno, nije pobornik prostituiranja Josipa Broza koja na kraju balade završava suvenirskom komercijalizacijom njegova imena i lika. A kada vas Broz gleda s neke šalice ili drvenog suvenira sa školjkama, to svakako nije doprinos zaštiti digniteta lika i djela u svijetu najpoznatije hrvatske povijesno-političke ličnosti.
Kumrovec
Tito se vratio u Kumrovec, gdje ga svake godine slavi, i njegovu rodnu kuću posjećuje, sve veći broj poštovatelja. Bez incidenata, bez govora mržnje i rigidnog desnog revizionizma. Žalosno je, doduše, da Tito koji je hrvatski narod doveo do pobjede i učinio dijelom antifašističke pobjedničke koalicije, u samostalnoj hrvatskoj državi već tri desetljeća živi u svom kumrovečkom egzilu, dok se ulice i trgovi u Hrvatskoj imenuju po ustaškim zločincima, kolaboracionistima nacizma i fašizma, izdajnicima koji su rasprodavali hrvatske krajeve za šaku judinih škuda. Ali, to je nova Hrvatska. Tuđmanova. Iako i sam Tuđman nikad Tita nije ni s Pantovčaka uklonio. Ali jest Kolinda Grabar Kitarović. Koja je htjela biti “veći katolik od pape”.
O Titu treba učiti, na povijesnim činjenicama i dokumentima vremena. Ne prešućujući njegove greške, ali cijeneći ukupnost njegove povijesne ličnosti. I prestati manipulirati njegovim imenom za političke potrebe, jer kampanje oko (pre)imenovanja nisu na korist nikome, pa ni samom Titu. Svi znamo da u Hrvatskoj, osim Hajduka, ništa ne živi- vječno! Ovo je zemlja u kojoj ni oko čega nema konsenzusa. U Hrvatskoj je bio ponižen i Tesla, a njegova rodna kuća potpuno devastirana. Nekmoli Josip Broz. Jer ovo je zemlja loših đaka, ponavljača…
