Neovisni novinarski portal
12.2.2025.
klima(nje)
Svjetski dan močvara: U 50 godina mi ljudi ubili smo 85 posto močvarnog života

Svjetski dan močvara:
U 50 godina mi ljudi ubili smo 85 posto močvarnog života

 Svjetski je dan vlažnih (močvarnih) staništa. Na taj je dan 2. veljače 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru potpisana Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti, naročito kao staništa ptica močvarica. Konvencija obvezuje svaku zemlju potpisnicu na opće očuvanje močvara na vlastitom teritoriju i predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju močvarnih staništa.Do sada joj je pristupilo 169 država, koje su čak 2290 područja proglasila vlažnim područjima od međunarodnog značaja i koji ukupno zauzimaju površinu od 2 149 748 km2(http://www.ramsar.org/)

Čemu to? Pa zato štpo ćemo ako uništimo sva močbarna stabišta, što čovječanstvo čini ubrzano, ubrzo i mi nestati s lica Zemlje. Dakako, ljudska ograničenost ne daje mogućnosti mnogima shvatiti posljednju rečenicu. No zato postoje oni koji upozoravaju na važnost činjenice čuvanja močvara diljem svijeta, a koje se pale, isušuju, zagađuju, zatrpavaju…kako u svijetu, tako i kod nas, npr. na Vranskom jezeru, u Lonjskom polju, Kopačkom ritu…

– Zašto obilježavamo današnji međunarodni Dan vlažnih staništa? Jednostavno, vlažna su staništa dom za više od 40% biljnih i životinjskih vrsta. Ovi centri bioraznolikosti najveći su borci protiv klimatskih promjena. Primjerice, tresetišta, vrsta vlažnog staništa, čine samo tri posto zemljine površine, a apsorbiraju dvostruko više ugljičnog dioksida koliko i sve šume na planetu zajedno. Nažalost, prema najnovijem WWF-ovom Izvještaju o stanju planeta, u posljednjih 50 godina zabilježen je pad populacija vrsta od zabrinjavajućih 85%. Uništavanjem naizgled običnih močvara ili poplavnih šuma, uništavamo savršene ekosustave koji nam pružaju pitku vodu, čist zrak te bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta. Svjesni toga, u Hrvatskoj radimo na restauraciji prirodnog kanala unutar tog močvarnog zaštićenog područja – Parka prirode Kopački rit. – upozoravaju iz organizacije WWF Hrvatska. 

-Kroz projekt ‘Obnova Europske Amazone‘, finalizirali smo planove akcije restauracije kanala Nadjhat koji povezuje Vemeljski dunavac s Kopačkim jezerom po kojemu je park prirode dobio ime. Izrađen je detaljan plan restauracije, ishođene su sve potrebne dozvole, a u tijeku je nabava potrebne opreme za provedbu restauracije. Sami radovi bi trebali početi sredinom kolovoza – ističe Marina Petrić iz WWF-Adrije.

U Nadjhat kanalu, ključnom za prijenos vode u unutrašnjost Kopačkog rita, nagomilane su naplavljene drvne mase što otežava protok vode i uzrokuje taloženje sedimenta. To predstavlja velik problem tijekom poplava na Dunavu jer smanjuje mogućnost odljeva vode prema Kopačkom ritu. Dio je to regionalnog plana u okviru projekta „Obnova Europske Amazone“ koji se provodi u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji, gdje je u Specijalnom rezervatu prirode Gornje podunavlje upravo započela sadnja 30.000 sadnica crne i bijele topole, hrasta i vrbe. Sadnja poplavne šume ne samo da će poboljšati usluge koje pruža močvarni ekosustav, već će također povećati apsorpciju ugljikovog dioksida. Manje je poznata činjenica da su vlažna staništa, upravo zbog toga, veliki „saveznici“ u smanjenju učinaka stakleničkih plinova.

-WWF u Bosni i Hercegovini radi na restauraciji u Parku prirode Hutovo blato, gdje čistimo kanale i odmuljujemo Deransko jezero, čime osiguravamo zadržavanje već količine vode u Parku. „Kroz projekt ‘MERLIN’, finalizirali smo planove akcije restauracije nekoliko glavnih kanala koji spajaju različite dijelove Deranskog jezera, te smo odmuljili šest hektara jezera. Istražene su podzemne veze Deranskog i Svitavskog jezera koji čine Hutovo blato, te su potvrđene podzemne veze između jezera i okolnih kršnih polja i rijeka. Radovi su dovršeni, te nam preostaje još samo prezentacija rezultata i monitoring provedenih radova“, ističe Matea Jarak iz WWF-Adrije.

Lonjsko polje/Foto:Parkovi Hrvatske

Najveći pritisak na Hutovo blato predstavlja hidroelektrana Čapljina zbog čijeg prisustva u Deransko jezero ne dolazi dovoljna količina vode. Također, prirodnim zarastanjem i taloženjem mulja u jezeru, razina vode se smanjuje, što je ubrzano i evaporacijom uslijed visokih temperatura. Kako bismo očuvali to prirodno spremište ugljika, koje prema istraživanjima PMF Univerziteta u Sarajevu može skladištiti više ugljika nego sve šume u BiH zajedno, potrebno je zaštiti i održavati veze kojima voda dolazi u močvaru.

-Kvalitetnom zaštitom i upravljanjem vlažnih staništa, pružaju nam se brojne socio-ekonomske prilike za razvoj. Jedna takva mogućnost je integracija močvara u urbanističko planiranje umjesto njihovog uništavanja u korist infrastrukture. Primjenom ovih praksi, podižemo ne samo kvalitetu vode u urbanim sredinama već i smanjujemo posljedice poplava. To podrazumijeva uključivanje močvarnih staništa u urbanističke planove razvoja, zaštitu postojećih močvarnih staništa od ljudske intervencije i obnovu onih koja su degradirana. Dobri primjeri su ovakvih praksi New York i Singapur, koji su uspješno integrirali močvare u svoje urbane krajolike, pokazujući kako razvoj i očuvanje mogu koegzistirati. – smatraju u WWF-u.

Dakle, Hrvatska ima pet takvih Ramsarskih područja: parkove prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero, planirani park prirode -Delta Neretve te ornitološki rezervat ribnjaci Crna Mlaka.

Let – foto: Iva Rogić / JU PP Vransko jezero

Vlažna ili močvarna područja su staništa koja su stalno ili samo privremeno prekrivena vodom. To su rijeke, jezera ali i poplavne livade i šume te npr. morska obala pa i koraljni grebeni.  Urbana vlažna područja se nalaze u naseljima ili njihovoj bližoj okolici. Urbane močvare u modernim gradovima poboljšavaju kvalitetu zraka pridonoseći ukupnom zdravlju građana i često su mjesta rekreacije i odmora kao što je npr zagrebačka Savica, Jarun i Bundek.  U gradovima na obalama mora urbane močvare mogu imati važnu ulogu u sprječavanju poplava uslijed klimatskih promjena jer vlažna staništa, ukoliko su očuvana, funkcioniraju kao spužve za upijanje suvišnih količina vode u okolišu.

Močvarna staništa pročišćavaju vodu jer biljke koriste hranjiva iz vode za rasta i talože sedimente. Taj se prirodni proces koristi u uređajima za pročišćavanje vode u nekim gradovima. Zanimljivo je da su prvi gradovi nastali na obalama Eufrata i Tigrisa, baš kao i antička Narona na području Neretve. Plodna područja uz rijeke, riba i mogućnost plovidbe omogućili su razvoj tih gradova.

Ptičice na Vranskom jezeru foto: Iva Rogić / JU PP Vransko jezero

U močvarna staništa ubrajamo sve stalne ili povremene vode stajačice i tekućice, poplavne šume i travnjake te obalu mora. Močvarna staništa su od velike važnosti radi svojih ekoloških svojstava, funkcija i gospodarskih vrijednosti, predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti, uz njih je vezano više od 40% vrsta biljaka i životinja. Vrijednost močvarnih staništa vezana je i uz obnavljanje zaliha podzemnih voda, učvršćivanje obala, zadržavanje hranjivih tvari i sedimenata, ublažavanje klimatskih promjena i pročišćavanje vode. Ona su genske banke biološke raznolikosti, staništa brojnih gospodarski važnih biljnih i životinjskih vrsta, a pružaju i velike mogućnosti za razvoj turizma i rekreacije. Zbog stalne prisutnosti čovjeka danas predstavljaju i iznimnu kulturnu vrijednost.

Močvarna staništa su najugroženiji ekološki sustavi, zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjernoga iskorištavanja njihovih resursa. Od 1900 godine izgubljeno je 64 % močvarnih područja u svijetu. Cilj Ramsarske konvencije je taj pad zaustaviti i osigurati očuvanje i razumno korištenje močvara u cijelom svijetu, kako u svrhu očuvanja biološke raznolikosti tako i u svrhu osiguranja dovoljno prirodnih resursa za ljude koji ovise o močvarnim sustavima.

Iznimna je važnost vlažnih staništa u obrani od poplava. Nizinska rijeka s očuvanim obalnim područjem u koju se izlijeva tijekom visokih vodostaja najbolji je način obrane od poplava i ublažavanja visokih voda. Upravo je na taj način izveden sustav obrane od poplava u Posavini. Jedno Ramsarsko područje  tj. Lonjsko polje postalo glavni recipijent visokih voda rijeke Save.

 

Tags: ,

VEZANE VIJESTI