Na dan obilježavanja Međunarodnog dan biološke raznolikosti, koji se u Hrvatskoj poklapa s Danom zaštite prirode, obično se javljaju razne svjetske znanstvene i okolišne organizacije s dramatičnim podacima o katastrofalnom učinku ljudi na biljni i životinjski svijet, na vode, mora, tla, zrak, klimu… i tako dalje.
Podaci koji bi trebali zabrinuti svakoga tko ima imalo svijesti i elementarne inteligencije uglavnom prolaze nezapaženo, pogotovo kod onih koji upravljaju važnim odlukama, nekompetentnih političara bez vizije i strategije, onih u svijetu i u Hrvatskoj koji ne vide dalje od svojega nosa i privatnih kratkoročnih interesa.
Tako i ove godine svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF upozorava na dramatičan pad bioraznolikosti u svijetu. Prema posljednjem Izvještaju o stanju planeta, populacije divljih vrsta u prosjeku su manje za 73% od 1970. godine, a posebno se ističu populacije slatkovodnih vrsta koje su smanjene za – 85% (!).
Mrtva riba na ušću Neretve koncem travnja 2025.g. (foto TRIS/G. Šimac)
Osamdesetipet posto slatkovodnih vrsta je nestalo: pobili smo ih mi ljudi zagađenjem rijeka i drugih voda.
I – nikom ništa. Nikakva pouka nije izvučena iz tog uistinu zastrašujućeg podatka.
Na žalost, posljedice već trpimo, a što nam slijedi, nije popularno predviđati.
-Do toga nas je dovelo zagađenje, klimatski pritisci, direktno iskorištavanje resursa, ubrzani tehnološki i industrijski razvoj, kao i nebriga vlada, kompanija pa i svakoga od nas pojedinačno. Kako bismo sačuvali naše, ali i stanište svih živih bića u regiji, WWF radi na očuvanju i oporavku staništa divljih vrsta, obnovi prirodnih tokova rijeka, jačanju otpornosti Jadranskog mora, klimatskom prilagođavanju i otpornosti te uključivanju ključnih donositelja odluka u te procese. Iako su neke zemlje naše regije, poput Hrvatske i Slovenije, stavile pod zaštitu 38%, odnosno 40% svog teritorija, druge, poput Bosne i Hercegovine, zaostaju s tek 3,5%. Učinkovitost upravljanja zaštićenim područjima i potreba za prekograničnom suradnjom i dalje su ključni izazovi za očuvanje biološke raznolikosti regije. – vele u WWF-u.
Mrtva riba na ušću Neretve koncem travnja 2025.g. (foto TRIS/G. Šimac)
Dakle, čak i da je Hrvatska čitava proglašena nacionalnim parkom, kao je to mudro predlagala početkom devedesetih jedna saborska zastupnica, opet bi se sreli s činjenicom da susjedna BiH, uslijed korupcije, gluposti i kriminala nešto većeg intenziteta nego kod nas, nije zaštitila svoje najvažnije prirodne znamenitosti.
-Utjecaj koji WWF želi ostvariti je mjerljiva zaštita, oporavak i održivo, još bolje – zajedničko, upravljanje ključnim vrstama i staništima u regiji, uz istovremeno osiguranje da od oporavka prirode prosperiraju i ljudi. U tom smislu, do 2030. godine želimo imati 30% kopnenog područja pod učinkovitom zaštitom, uspostavit ćemo slobodan tok 250 kilometara rijeka i učiniti Jadran otpornim ekosustavom koji će hraniti najmanje 1,5 milijun ljudi. Pritom ćemo se i dalje zalagati za mainstreaming klimatskih politika i politika zaštite bioraznolikosti i raditi na usmjeravanju javnog novca u zaštitu prirode i okoliša”, ističe Dunja Mazzocco Drvar, programska direktorica WWF-Adrije.
Mrtva riba na ušću Neretve koncem travnja 2025.g. (foto TRIS/G. Šimac)
Naša regija ima nekoliko značajnih riječnih sustava koji igraju ključnu ulogu u slatkovodnim ekosustavima tog područja.
-Na primjer, delta Neretve međunarodno je prepoznata po svojoj ornitofauni, s više od 310 zabilježenih vrsta ptica. UNESCO-ov prekogranični rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav, takozvana Europska Amazonu koju čini 700 km dugačak zeleni pojas koji povezuje više od 800.000 ha iznimno vrijednih prirodnih i kulturnih krajolika, dom je najveće populacije gnijezdećih parova orla štekavca u Europi i stanište ugroženih vrsta kao što su mala čigra, crna roda, dabar, vidra i jesetre. Također je važno odmorište za više od 250.000 migratornih vodenih ptica svake godine. Treba naglasiti da bioraznolikost nije samo biljni i životinjski svijet, nego i čovjek. Ono što je potrebno nama, potrebno je i svim drugim živim bićima, a to je da imamo prave uvjete za život – zdravu hranu, čist zrak, čistu vodu i što manje izvanrednih elementarnih nepogoda. – zaključuje Mazzocco Drvar.
Mrtva riba na ušću Neretve koncem travnja 2025.g. (foto TRIS/G. Šimac)
No čak i spomenuta delte Neretve je ozbiljno ugrožena, upozoravaju upućeni, zbog neodržive prakse i katastrofalnog utjecaja čovjeka, a koji radi profita i većih poljoprivrednih prinosa upotrebljava štetne tvari koje dospijevaju u vodu i ugrožavaju sve navedene ptice, ali i riječne i morske organizme.
No to je duga priča: štetnih infrastrukturnih i drugih projekata koji direktno uništavaju prirodu ima svuda oko nas, bušenja nepotrebnih tunela, gradnje besmislenih prometnica kojima je svrha samo nečije bogaćenje, kao i jagme za vjetroelekranama i solarnim elektrana, kamenolomima, uništavanja riječnih tokova, prekomjerne sječa šume, legalnog i ilegalnog odlaganja otpada iznad krških podzemnih voda, betoniranja na sve strane…
Jedan čovjek na ušću Neretve (foto TRIS/G. Šimac)
Inače, WWF je jedna od najvećih i najuglednijih svjetskih nezavisnih organizacija za zaštitu prirode, s gotovo pet milijuna pristaša i globalnom mrežom aktivnom u više od stotinu zemalja. Misija WWF-a je zaustaviti propadanje zemljinog prirodnog okoliša te izgraditi budućnost u kojoj ljudi žive u skladu s prirodom čuvajući svjetsku biološku raznolikost i osiguravajući održivu uporabu obnovljivih prirodnih resursa, promovirajući smanjenje zagađenja i rasipne potrošnje.
No sve navedeno nimalo ne zanima vodeće svjetske političare, a niti hrvatski državni vrh, kojemu pitanje bioraznolikosti vjerojatno nikada nije bilo tema razgovora.
Jedan čovjek na ušću Neretve (foto TRIS/G. Šimac)
Ušće Neretve sa spremnicima za naftne derivate (foto TRIS/G. Šimac)
