Boris Vujčić ostaje na čelu Hrvatske narodne banke još šest godina. Dok god to AP hoće, Vujčić to može. Ovo je njegov treći mandat. Malo tko zna čime ga je zaslužio. Nije važno ni kako radi, ni što radi, kakva je njegova komunikacija s javnošću, na koji način obavlja svoju savjetodavnu funkciju u kriznim vremenima, ništa, jedino je važna podrška AP-a o kojoj ovisi glasanje vladajuće koalicije u Saboru. Čak nije izašao ni pred saborski odbor za izbor, imenovanja i upravne poslove koji ga formalno predlaže, nekmli pred odbor za financije, pa ni pred Sabor. HDZ je tako posložio sustav da guverner zapravo ne odgovara onima koji ga imenuju. Bitno je samo što o njemu misli premijer. A Vujčić uživa, tko zna zašto, povjerenje premijera Plenkovića, jer ga u protivnom ne bi Klub HDZ-a kandidirao a saborski Odbor za izbor, imenovanja i upravne poslove ( formalno ) predložio. I dok je tako, Vujčiću nema kraja…
Na čelu HNB-a Boris Vujčić je od 2012., dakle, iza njega je već 12 godina skupo plaćenog “rada” za koji nikome ne odgovara, pa čak i kada Sabor odlučuje o njegovom novom mandatu ne nalazi potrebe ni razloga da stane pred narodne zastupnike i eventualno odgovori na neko njihovo pitanje. Ma da je šef glavne tajne službe u državi imao bi obavezu onima koji ga biraju položiti račune, ali to se na Vujčića jendostavno ne odnosi. Teško je naći sličan primjer u samostalnoj hrvatskoj državi da je netko na takav način zarađivao mjesečno tako visoku plaću ( 7000 eura neto ! ) a da nikome baš ništa ne mora objašnjavati, ni što radi, ni kako radi, a ponajmanje čime opravdava tako visoku plaću.
Vujčić je zanimljiv lik. Arogantan, prepotentni bonvivan koji voli uživati u skupim stvarima i u stilu života na visokoj nozi, nekoć je bio blizak Zoranu Milanoviću i SDP-u, kako se sugeriralo u javnosti. No, pokazalo se tijekom vremena, da je zapravo blizak onome o kome njegova pozicija ovisi. Pa danas imamo situaciju da uoči glasanja o Vujčićevom novom šestogodišnjem mandatu premijer Plenković javnost uvjerava kako Vlada ostavruje vrlo dobru suradnju s HNB-om i de facto unaprijed najavljuje njegov ponovni izbor. U čemu se sastoji ta suradnja, kako se ona ostvaruje, na čiju korist, o tome javnost ništa ne zna…
Boris Vujčić je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1988., doktorirao 1996., a kako se navodi u njegovom službenom životopisu ( na stranicama HNB-a ) “kao dobitnik Fulbrightove stipendije pohađao je doktorski studij na Odsjeku za ekonomiju Michigan State University u SAD-u. U Europskoj komisiji u Bruxellesu radio je kao vanjski suradnik Odjela za monetarne poslove, a bio je i zamjenik glavnog pregovarača u pregovorima Hrvatske s EU-om . Od 2013. član je Općeg vijeća Europske središnje banke (ESB), a po ulasku Hrvatske u europodručje 1. siječnja 2023. postao je član Upravnog vijeća ESB-a.”
Uz sve to Vujčić je i izvanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, ali i vanjski suradnik- izvanredni profesor na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu ( čovjek ima vremena na pretek, zašto ne ?! )
Tajna njegovog uspjeha ja da radi što politika od njega traži i ne talasa, pače, uglavnom šuti, pa time štetu svodi na minimum. Jer, u rijetkim prilikama kad guverner HNB-a progovori, kad je eventualno p(r)ozvan savjetovati građane u uvjetima visoke inflacije i drastičnog rasta cijena, taj doista umije reći prvoklasnu glupost. A kako nije riječ o prirodno glupom čovjeku, Vujčić se zapravo samo pravi nevješt i ruga s građanima, umjesto da se potrudi biti im na korist. Ponaša se tipično za onog kojem nitko ništa ne može, sve dok mu je AP sklon. Za to će se, pak, već znati pobrinuti…
Kod ulaska Hrvatske u eurozonu građane je uvjeravao kako će zbog toga živjeti bolje, tvrdio je da neće biti značajnijeg porasta cijena, ali će zato doći do eksplozije stranih investicija i smanjenja kamata. Naravno, nije bio u pravu, ali za to nema sankcija. Čak ni kada, protivno najavama i obećanjima guvernera, čiji je prvorazredni cilj brinuti za stabilnost cijena i uopće financijsku stabilnost države, nakon ulaska u eurozonu Hrvatska umjesto obećanog procvata doživi katastrofalan udar cijena i padne na dno EU ljestvice kao rekorderka po visini inflacije, za guvernera nije bilo straha da neće biti još jednom izabran na svoju ( lukrativnu ) poziciju.
Koliko se trudio biti na dispoziciji građanima u okolnostima divljanja cijena, najbolje ilustrira njegova anegdotalna izjava, zapravo savjet kako se nositi s tim. Jednostvno, preporučio je Vujčić tada, kupujte tamo gdje je najpovoljnije, gdje su cijene najniže!
Nije ni inflacija bauk, treba samo prestati kupovati i cijene će pasti- još je jedan od guvernerovih bisera po kojem će ostati upamćen. Pa tko bi ga onda mijenjao. Nizašto!
Osim što je doista neobično da kandidat za guvernera HNB-a ne predstavi svoj program onima koji mu daju mandat, Vujčić nije imao potrebe ni javno komunicirati politiku i poteze HNB-a koje namjerava provoditi u idućem razdoblju. Ni riječ da bi rekao o onome što radi i zbog čega bi mu zastupnici trebali dati još šest godina mandata na čelu središnje državne banke. Tako je to, otrkiva Forbes Hrvatska, zakonom propisano. Nitko ga nije ni pozvao na sjednicu saborskog odbora. Zašto? Zar se zakon ne može mijenjati? Tko to još dobiva bjanko povjerenje? Na neviđeno. Zapravo, na Plenkovićevu riječ. A u HDZ-u se njegovoj vjeruje koliko i božjoj…
U članku 2. ( stavak 2 ) Zakona o HNB-u kojim se definira položaj središnje banke stoji da je “pri ostvarivanju svojeg cilja ( održavanje stabilnosti cijena!) i u izvršavanju svojih zadataka Hrvatska narodna banka samostalna i neovisna” . No, u ostvarivanju svoga cilja i izvršavanju svojih zadataka ( čl.6., sta.1 ), HNB može, ne dovodeći u pitanje svoj cilj, svoju samostalnost i neovisnost, surađivati s Vladom RH i drugim tiejlima državne vlasti te u okviru svoje nadležnosti poduzima mjere za unapređivanje te suradnje.
O kakvoj je suradnji riječ, čime je guverner osigurao potporu premijera ( osim snažnim lobiranjem za ulazak Hrvatske u eurozonu ), nije poznato. Ali ako je osnovni cilj HNB-a održavanje stabilnosti cijena, teško bi se moglo reći da je guverner svoju funkciju ispunio. Svakako ne na zadovoljstvo građana…
U poglavlju IV Ustroj i upravljanje HNB-om, navode se tijela HNB-a, a to su Savjet Hrvatske narodne banke i guverner. Guverner je i predsjednik Savjeta koji je odgovoran za provođenje odluka Savjeta, on upravlja i rukovodi poslovanjem, organizira rad i predstavlja i zastupa HNB itd. Rukovodstvo HNB-a čine guverner, zamjenik guvernera i šest viceguvernera ( ! ). Guvernera. zamjenika i viceguvernere HNB-a imenuje Hrvatski sabor na prijedlog Obora za izbor imenovanja i upravne poslove ,uz mišljenje Odbora za financije i državni proračun.
No, nigdje ni riječi nema o tome kome je za svoj rad odgovoran guverner HNB-a. Bilo bi logično da su to oni isti koji su ga postavili, dakle, Sabor, ali, ako zakon ne propisuje kao obavezu da guverner zastupnicima podnese svoj plan i program rada na temelju kojeg bi ga trebali birati, očiglendo im nije ni odgovoran za svoj rad. Jedina osoba koja je bitna u njegovom (re)izboru zapravo je premijer o čijoj volji ovisi njegov mandat. Pokaže li on “palac dolje”, nema ga, pokaže li “palac gore”, nastavlja dalje.
Može li HNB onda biti neovisna i samostalna državna institucija? I čije ciljeve guverner provodi, premijerove ili građana RH ? Jer, onaj provorazredni cilj, stabilnost cijena, nije ispunjen.