Vransko jezero je najveće prirodno jezero u Hrvatskoj površine je 30,2 km2, dugo je 13,6 km, a široko 1,4-3,4 km. No pitanje je dokle će biti najveće jezero u Hrvatskoj i koje će mu dimenzije biti u skoro vrijeme…
Zapravo, pitanje je hoće li navedenih dimenzija biti uopće, odnosno hoće li uopće postojati Vransko jezero. Ma daj? Tlapnje katastrofičara, preuveličavanje dosadnjakovića, senzacionalno paničarenje, bulažnjenje ekologa? Čini se kako i nije tako. Onaj koji je obišao Vransko jezero i njegovu okolicu mogao bi znati o čemu se radi: ono je u velikoj mjeri pod utjecajem ljudi, a koji ga bez razmišljanja o tome što će biti sutra iskorištavaju i crpe vodu za potrebe poljoprivrede, a ujedno u njega posredno i neposredno otpuštaju tvari koje ga zagađuju, poput štetnih sredstava koji se primjenjuju u poljoprivredi, pesticida, umjetnih gnojiva itd., pa tu je i krivolov, uništavanje i paljenje vegetacije…To je i jedan od najvećih ornitoloških rezervata u ovom dijelu svijeta. Razmjere ekološke katastrofe u slučaju njegov nestanka ne treba uopće niti zamišljati. A posljedice bi osjetili posebice oni koji svoje poljoprivredno gospodarstvo temelje upravo na iskorištavanju jezera… Ugrožavanjem jezera zapravo posve direktno ugrožavaju i sami sebe…
Naime, dr. sc. Sandi Orlić s Instituta Ruđer Bošković je za N1 govorio o starenju jezera te došao do alarmantnog zaključka kako jedno od najpoznatijih hrvatskih jezera – umire.
Dr. Sandi Orlić – foto: N1
-Jezera su relativno zatvoreni sustavi. Ako uspoređujete jezera i mora, jezera zauzimaju jako malo površine, ali imaju veliki značaj. Osim za rekreaciju, predstavljaju izvore pitke vode i izvore za poljoprivredu. Mi ih iskorištavamo i kako ih iskorištavate, tako dolazi do velikih promjena u njima i te promjene se vide. Jezero kao što je Vransko je podložnije utjecaju ljudi. Jezera stare, a kako unosimo sve više otpadnih tvari i ne čistimo ih dovoljno, cijela flora se mijenja. Starenje zvuči čudno, ali nije vezano uz pravo starenje. Stare na način da se kompletna flora mijenja. Ako alge preuzimaju glavnu ulogu u procesima koji se događaju, dogodit će se to da će jezera umirati. Količine alge će trebati sve više hrane, ubijat će sve ostale procese i jezera će postati sve zelenija i otrovnija. Vransko jezero je jezero koje umire. To ne možemo zaustaviti. Jedino da otvorimo pipu i da sipamo hektolitre vode svaki dan – ustvrdio je Orlić.
Jasno da ne može biti jasnije. Ali ne treba očekivati da će to ikoga posebno zabrinuti, posebice ne lokalne vlasti u Zadarskoj županiji ili Vladu RH s HDZ-om i DP-om, a koje o temama koje se tiču bitnih pitanja od najviše važnosti za opstanak uopće ne razmišljaju nimalo niti ih to zanima.
Inače, tim istraživača u kojem su i hrvatski znanstvenici s Instituta Ruđer Boškovi je otkrio ključnu ulogu virusa u ciklusu metana na Zemlji – plina koji predstavlja drugi najveći uzrok emisija stakleničkih plinova.
-Istraživanje virusa i klimatskih promjena je nešto relativno novo. Znali smo da arhebakterije stvaraju metan, dok druga vrsta, prave bakterije, razgrađuju metan. Onda smo zaključili – imamo bakterije, a pošto u jednoj kapljici vode imate od milijun do deset milijuna stanica bakterija, vjerojatno ima i virusa koji se nalaze unutra. Istražujući moguću vezu, utvrdili smo da u tim zajednicama koje stvaraju ili razgrađuju metan postoje virusi koji utječu na taj proces. Virusi ne mogu živjeti samostalno u prirodi već moraju imati domaćina u kojem mogu živjeti. Žive u nekoj vrsti simbioze s bakterijskim zajednicama i usmjeravaju, odnosno ubijaju bakterijsku zajednicu koja stvara ili razgrađuje metan. Iako se puno više spominje ugljični dioksid, metan je znatno potentniji… Kod metana ima mnogo nepoznanica Kao klasičan primjer jedne od nepoznanica u vezi metana, ističe način kako on uopće odlazi u prirodu: “Postoje kemijski procesi poput spaljivanja, a imamo i biološke procese. Nedavna istraživanja kažu da je čak više od 60% metana koji odlazi u atmosferu rezultat biološke aktivnosti. Glavni proizvođač metana u prirodi su krave. One tijekom fermentacije u svom želucu stvaraju određenu količinu metana koji se onda oslobađa u atmosferu, a manji dio izlazi iz slatkovodnih ekosustava. Imamo proizvodnju metana i u moru, ali kod mora se on uglavnom razgradi dok dođe do površine. Ako imate populaciju bakterijske zajednice koja živi u sedimentu, ona, jer ima puno neke hrane, stvara puno metana. Virus se nađe u toj sredini i prenosi gene koji mu omogućuju da se vrši jača ili slabija sinteza metana. To je stvar koja se događa samo zato što postoji jako puno hrane koju taj mikroorganizam može koristiti pa samim time i stvoriti puno više metana. Oni mogu pomoći da se više metana stvori, ali mogu i pomoći da se razgradi. Gen koji je odgovoran za razgradnju metana se seli, odnosno amortizira se- veli Orlić.
Vransko jezero, rezervat ptica – karta
Dodaje kako u samom procesu sinteze metana postoje neke reakcije koje nisu u potpunosti jasne.
-Naša želja je utvrditi koji ekološki uvjeti uvjetuju da se počinje nešto događati s populacijama virusa u stvaranju ili razgradnji metana – što u okolišu uvjetuje da se ta populacija pojavi, odnosno kako bi ona mogla djelovati u budućnosti, zašto se pojavi i kako djeluje za stvarno. Osnovni problem emisije metana vezan uz stočarsku proizvodnju. Pokušaja mijenjanja stočne hrane je, kaže, bilo, ali takve stvari su u zakonski teško provedive jer morate prisiliti cijeli sektor da promijeni mišljenje, što nije posao znanosti, već politike – zaključuje Orlić.
Posao politike?
Onda nam se ne piše dobro, ni nama ni jezeru, s vlastima kakve vladaju sada, a koje ekološkim pitanjima i problemima ne posvećuju nimalo pažnje.
Inače, ornitološki rezervat, proglašen još 1983. godine, spada među ornitološki najvrjednija područja u Hrvatskoj, te predstavlja temeljni fenomen zaštite cjelokupnog Parka prirode. Površinom od 8,83 km2 zauzima sjeverozapadni dio Vranskog jezera do same granice Parka prirode Vransko jezero.
Ovo malo močvarno područje ostatak je nekadašnjeg deseterostruko većeg Vranskog blata, močvare koja je melioracijskim kanalima i probijanjem kanala Prosika na jugoistočnoj obali jezera do mora, tijekom 18-og stoljeća gotovo potpuno isušena i dovedena na rub opstanka, a s njom i živi svijet koji je o njoj ovisio.
Mali vranac – foto PP Vransko jezero
Ipak, iako malene površine u odnosu na svoju matičnu močvaru, današnji Ornitološki rezervat odlikuje se bogatstvom živog svijeta, a posebno ornitofaune (ptičjeg svijeta). 102 vrste ptica koriste rezervat u doba gniježdenja, kad visoka trska predstavlja idealno sklonište za njihova gnijezda i mlade ptice, a voda i kopno obiluju hranom. Zimi se od oštrih sjevernih hladnoća na Vransko jezero skrije 87 vrsta zimovalica, te se za sunčanih zimskih dana na otvorenoj vodi jezera može vidjeti i do 100 000 ptica kako uživaju u blagoj klimi i obilju hrane. Tijekom jesenske i proljetne seobe na Vranskom jezeru radi hrane i odmora zaustavi se preko 140 vrsta preletnica.
Često se neke vrste ptica pojavljuju na Vranskom jezeru i kao zimovalice i kao preletnice, ili gnjezdarice, pa ukupan broj vrsta nije jednak zbroju zimovalica, preletnica i gnjezdarica. Od ukupno više od 260 vrsta ptica koje u rezervatu žive, gnijezde, zimuju ili ga tijekom selidbe koriste kao odmorište i hranilište, 136 vrsta spada medu kritično ugrožene, ugrožene, osjetljive ili niskorizične vrste na nacionalnoj (129), europskoj (95) ili čak svjetskoj razini (9). Osim toga, tršcaci i poplavne livade Ornitološkog rezervata, kao dio močvarnog ekosustava spadaju u najugroženija staništa u Hrvatskoj.
Unutar rezervata obitavaju važne populacije 13 vrsta ptica čije su lokalne populacije s Vranskog jezera važne za stabilnost ukupne populacije na nacionalnom, europskom, globalnom nivou, ili su čak važne za opstanak cijele vrste.
Ornitološki rezervat Vranskog jezera zbog male je površine izložen pritisku raznih negativnih utjecaja npr. utjecaju intenzivnog poljodjelstva u samom rezervatu i okolnim područjima (uništavanje staništa, pesticidi, umjetna gnojiva koja povećavaju produkciju i ubrzavaju eutrofizaciju jezera), lovu i krivolovu (zbog premalog zaštićenog područja ptice izlaze iz njega i stradavaju u okolnom području), turizmu i sportskom ribolovu (mnogo korisnika na malom području stalno uznemirava ptice) itd. Najbolja hranilišta najvažnijih ugroženih vrsta Vranskog jezera nalaze se izvan granica ornitološkog rezervata pa i Parka prirode: čaplje dangube i mali vranci pretežno se hrane po poplavnom polju i kanalima izvan Parka i rezervata.
Do kada?
Vransko jezero – foto PP Vransko jezero
