One koji su nam bliski, za koje smo emotivno ili na neki drugi način vezani, obično ne vidimo u realnoj slici nego potpuno retuširanoj i emotivno obojanoj. No, neki standardi, neke moralne vrijednosti, morale bi biti univerzalne, kao opća načela društveno-prihvatljivog ponašanja, i ozbiljnim, časnim ljudima posve neupitne. Pa i kad se radi o njihovim najbližima. Da tomu, ipak, uvijek nije tako pokazuje i suprug Josipe Pleslić, bivše Rimac, čije intrigantne poruke iz mobitela, oduzetog tijekom istrage koja je protiv nje pokrenuta, već neko vrijeme skandaliziraju i zabavljaju javnost. Demaskiraju pravo lice HDZ-ove Hrvatske. Koja ima svoja pravila, iznad zakona. Gospodin Pleslić obratio se, naime, Hrvatskom novinarskom društvu i njegovim tijelima tražeći zaštitu privatnosti i temeljnih prava svoje supruge. Jer, izložena je, kaže, medijskom linču, a nijedna optužnica protiv nje još nije potvrđena. Pritom i prijeti…
Je li taj čovjek pročitao poruke svoje supruge arhivirane u njezinom mobitelu? Je li se upita tko je štitio temeljna prava svih onih na čiju je štetu gđa Pleslić pogodovala kod državnih dužnosnika i svojih stranačkih prijatelja, bilo da se radilo o bespovratnim državnim poticajima, zapošljavanju, državnim ispitima, dozvolama privilegiranim investitorima…?
Monstrum korupcije…
-Poštovani predsjedniče, potpredsjedniče, članovi Izvršnog odbora, zovem se Josip Pleslić, suprug sam Josipe Pleslić, nekada Rimac. Čitam ovih dana po medijima o slučaju Dalibora Matanića te o vašem apelu kolegama novinarima koji o istom izvještavaju, citiram: “Novinar/ka treba štititi čovjekovu intimu od senzacionalističkog i svakog drugog neopravdanog otkrivanja u javnosti te je obavezan/na poštovati svačije pravo na privatnost (članak 14. Kodeksa).“
Nemalo sam iznenađen cijelim tekstom koji ste odaslali redakcijama nakon Večernjakovog članka o gore spomenutom seksualnom predatoru, koji je, eto, i sam javno priznao uživanje opijata kao i seksualno uznemiravanje kolegica. Iznenađen sam vašom reakcijom jer se nad mojom suprugom vrši novinarsko i medijsko nasilje zadnje četiri godine, a baš ni u jednom trenutku niste reagirali niti najblažim apelom, instrukcijom ili porukom svojim članovima i inim novinarima kako bi se barem pridržavali osnovnih novinarskih uzusa u zaštiti temeljnih prava moje supruge- piše gospodin Pleslić krovnoj novinarskoj organizaciji i njezinom vodstvu.
Govori o zlostavljanju kojem je njegova supruga izložena od jedne bivše članice Izvršnog odbora HND-a koju optužuje za stvaranje atmosfere linča i apriornog obračuna kojim se njegovoj supruzi oduzima ustavno pravo na nepristrano suđenje. Žali se da je njegova supruga pretvorena u medijsku robu, dehumanizirana, da joj je oduzeto pravo na privatnost.
Pritom, bezuvjetno odani suprug Josipe ex Rimac zaključuje da “ovakva perverznost i javno onaniranje novinara nije zabilježena u povijesti RH”. Podsjeća da protiv njegove supruge nije potvrđena nijedna optužnica, ali novinari su je već osudili i stigmatizirali kao monstruma korupcije u hrvatskom društvu prije negoli je, kaže, i zakoračila u sudnicu. Koji će to sudac, nakon takve hajke, pita se Pleslić, moći nepristrano i pravično suditi, ako je javno, medijski već osuđena?
– Mobitel moje supruge izuzet je prilikom njenog privođenja i nalazi se u policiji. U vlasništvu je moje supruge, a policija i DORH su zakonom dužni čuvati uređaj i sadržaj iz njega, a za sav eventualni sadržaj koji ima obilježje kršenja ZKP-a odgovornost da pokrenu kazneni postupak ili izvide imaju tijela progona. Pitam vas, na koji način je novinarka, bivša članica IO HND-a, došla do sadržaja i objavila ga? Objavila je selektivni i privatan sadržaj koji nije dio sudskog spisa, proizvoljno ga kombinirajući i tumačeći i time optužila po tko zna koji put moju suprugu kao najvećeg kriminalca izrugujući je i kao ženu, prikazujući je frivolnom osobom koja svima laska i tepa dovodeći do toga da je u konačnici poništava kao osobu- ogorčeni će suprug u bespoštednoj obrani svoje odabranice.
Prijetnje sudom
U nastavku spominje i djecu u njihovoj obitelji koja su izložena teroru takvih tekstova i komentara na portalima i društvenim mrežama koje čitaju i njihovi prijatelji i vršnjaci, i pita HND tko će zaštititi njihovu djecu od reakcija okoline koja je kontaminirana takvim huškačkim tonovima i fabriciranim zaključcima. Jedan je portal, navodi, objavio i tekst pod naslovom “Tko je kćer Josipe Rimac?” pokrećući time cijelu mašineriju javnog obilježavanja i linča prema djetetu. I sam je, tvrdi, bio izložen brojnim lažima u medijima, od toga da je bivši agent SOA-e, do toga da je organizirao bijeg ruske jahte Irina Vu iz murterske marine, čak i da je lanjskog ljeta bio uhapšen.
Žali se na bol i patnju svoje obitelji, djece, supruge i njega koji uz sve, trpi i poslovnu, reputacijsku štetu. Bio je, kaže, i sam na direktorskim pozicijama, pa i glavni urednik nekoliko nakladnika s nacionalnom i lokanom koncesijom, i dobro zna, tvrdi, o čemu piše. Pa se stoga pita što je s osnovnim načelima Kodeksa časti novinarske profesije, i kako to da su u priču Dalibora Matanića uskočili “štiteći druga, pojavu osuđujući”, a “istovremeno privatnost i život moje supruge bezobzirno, tendenciozno i nekritički izlažete javnosti kao da je u prodajnom izlogu?”
HND-u zamjera izostanak reakcije i kada je “uslijed medijske hajke na moju suprugu u proteklom periodu otkriven čak i identitet njezina tada malodobnog djeteta, a što je u suprotnosti s temeljnim vrednotama UN-ove Konvencije o pravima djeteta.”
Na kraju “pravdoljubivi” gospodin Pleslić poziva čelnike HND-a i Izvršnog odbora da se zamisle koliko su i kao krovna novinarska udruga i kao pojedinci, ispisivanjem osobnih osuda svjesni zla koje su im nanijeli, a radi čega će se, ne propušta priprijetiti, s nekima suočiti u sudnici. Iako, računa da će pravedniji sud biti onaj Božji, i za njegovu obitelj i za novinare…
Eto, gospodin Pleslić koji brani svoju suprugu bez ostatka i bez minimalne kritičke distance, zaboravljajući da je šutnja ponekad zlato, dobio je medijski prostor za, zapravo, ciničnu obranu prava svoje “nezaštićene supruge” koja je do jučer žarila i palila Hrvatskom, na svim poljima, protežirajući sebi bliske u svemu što im je trebalo, i ne misleći pritom na one čiju je egzistenciju time uništavala.
Josipa ex Rimac od svoje 25-te godine je u svijetu politike shvaćene , nažalost, ne kao rad za opće dobro, nego isključivo za privatni, osobni interes i probitak. U političkom smislu je odgajana na nepotističkim privilegijama, pa je svojedobno Crveni križ figurirao kao obiteljsko leno koje se prenosilo s jedne sestre na drugu… Josipa je doktorirala na intervencijama s političke pozicije, na pogodovanju rodbini, prijateljima i znancima. Nije bilo toga što ona ne bi mogla učiniti nekom tko joj je blizak izravno ili neizravno. Imala je gusto ispletenu mrežu ljudi u sustavu od kojih je uvijek mogla tražiti usluge i tu je svoju prednost itekako koristila.
Radost i Lipota, posao i užitak…
Kako vidimo, ne radi se samo o sucu Ivanu Turudiću, danas izabranom glavnom državnom odvjetniku s kojim je razmjenjivala tople, prisne poruke nazivajući ga “Radosti” a on joj uzvraćao s “Lipoto”.Koliko znači imati suca za prijatelja, nota bene u ono vrijeme predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, potom suca Visokog kaznenog suda, a danas i šefa DORH-a, znala je to Josipa vrlo dobro.
Tepala je srčano i ministru Olegu Butkoviću, a on joj uzvraćao istom mjerom, obraćala mu se zbog zapošljavanja “svojih ljudi” kao i čelniku u Hrvatskim šumama, tko zna komu sve, gdje god je trebalo, s kim god je bila u nešto boljim odnosima. Kao državna tajnica djelovala je kao neformalni Zavod za zapošljavanje, njegova najproduktivnija ekspozitura u Vladi, gdje se nije moglo dogoditi da netko za koga se založila ostane kratkih rukava. Svejedno radi li se o bespovratnim državnim subvencijama, unosnom milijunskom poslu, zapošljavanju, državnim ispitima, dozvolama…Bila je svemoćna, hiperangažirana na nezakonitim uslugama, a kako se ovih dana iz poruka s njezinog mobitela prekrcanog inkriminirajućim porukama vidi, prisno je komunicirala s državnim dužnosnicima, ministrima, sucima, čelnim ljudima nekih medija. Svugdje je imala “svoje ljude”, svih je obavezala uslugama i od svih ih je mogla i tražiti. Bio je to čvrsto povezan lanac koji je vrlo dobro funkcionirao, a komunicirali su i kroz WhatsApp grupe ( Ples pod maskama) gdje se dogovarao i posao i užitak.
Sastajala se i s predsjednikom Upravnog suda u Splitu, kako detaljno donosi Faktograf.hr, i od njega dobila obećanje da će njezina žalba na odluku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa biti prihvaćena. Povjerenstvo je kaznilo zbog netočnog popunjavanja imovinske kartice jer je navela da u Kninu ima samo kuću s okućnicom, a ne tri zasebna stana koja je njezin tadašnji suprug dobio darovnicom od države, kao branitelj…I to tri puta!
Iz poruka koje je objavio Faktograf vidljivo je da se Josipa 11 dana prije objave nepravomoćne presude Upravnog suda kojem se žalila, sastala s predsjednikom tog suda Silviom Čovićem i još istog dana svojoj prijateljici Andrei Borošić, tadašnjoj direktorici Večernjeg lista, kojem je sredila milijune iz državnog proračuna, javila da je sud poništio odluku Povjerenstva te s njom dogovara tko će od novinara tu vijest napisati. Iznimno joj je stalo da se zna da je srušila odluku Povjerenstva u čemu je očito, bitnu ulogu imao predsjednik suda Čović, koji se, naravno, danas toga susreta ne sjeća…Nije se ni Turudić sjećao, tvrdio je da Josipu Rimac, danas Pleslić poznaje površno. Kad tamo, “radost” i “lipota”…
Zlo i patnje Pleslićevih
Nema smisla sve to reciklirati ispočetka, ali ovo je samo podsjetnik gospodinu Plesliću na opus njegove supruge koju tako srčano i beskompromisno štiti. I svaka čast, to je njegovo pravo i njegova odluka. Nota bene, njegov izbor. Ali ne treba za ponašanje svoje supruge osumnjičene za niz inkriminacija, optuživati ni HND ni novinare pojedinačno. Medijska roba, kako veli gospodin Pleslić, Josipa je postala i prije afere Vjetroelektrane i sumnje da je primala mito od investitora vjetroparka Krš Pađene, Milenka Bašića, za sređivanje dozvola po ministarstvima. Bila je iznimno kontroverzna, česta meta optužbi za razne nezakonite radnje. Bez toga ne bi bilo ni medijskog interesa za bivšu državnu tajnicu, eventualno na razini manje-više protokolarnih vijesti. Za ono što danas proživljava sama, ali i njezina obitelj koja nije ništa skrivila, nisu odgovorni ni HND ni novinari koji objavljuju poruke iz njezinog prepunog mobitela. Kriva je Josipa koja je vjerovala da ona može sve, a da njoj nitko ne može ništa. Gospodinu Plesliću je stoički podnijeti teret koji je svojevoljno preuzeo brakom s Josipom ex Rimac i nadati se najboljem epilogu. A kako je bila HDZ-ova miljenica, bezmalo maskota kojoj su svi tepali i za njezino se društvo otimali ( pogledajte sliku koja već neko vrijeme cirkulira društvenim mrežama, a ovih dana je objavio i predsjednik Milanović, na kojoj je u jednoj konobi s čak četiri ministra: Tolušićem, Butkovićem, Ćorićem i G.Marićem ), imala je kontakte sa svima koji su relevantni u Vladi i HDZ-u, pa je i potencijalna opasnost za mnoge. Njezin, porukama prekapacitirani mobitel je štošta već pokazao, a tko zna što još krije…
Dakle, gospodin Pleslić nema pravo prozivati HND jer je objava poruka iz mobitela njegove supruge javni interes, ona nije bila nikakva anonimka nego dužnosnica s iznimnim utjecajem u stranci, plaću je primala od hrvatskih poreznih obveznika kojima je dužna položiti račune. Sudeći po porukama koje je razmjenjivala s ljudima od utjecaja, učestalo je zloupotrebljavala svoj položaj, sumnja se da je trgovala utjecajem, primala mito, pogodovala, zapošljavala. No, to tek treba sud dokazati…
S obzirom da su se HDZ i Plenković osigurali izborom Turudića za glavnog državnog odvjetnika, nije nerealno ni pretpostaviti da krimeni “Lipote” neće biti dokazani. Uostalom, i za sporne stanove u kući u Kninu koje je na dar od države dobio njezin bivši suprug, pred sudom je odgovarala šefica kninskog Ureda za područja od posebne državne skrbi, a ne Josipa. Kao da se to nje i ne tiče, kao da je Ana Marija Radić bivšeg Josipinog supruga nagradila s tri stana iz puke velikodušnosti…
Ono gdje Pleslić može imati pravo, je zahtijevanje da HND štiti prava djeteta, a to nikad u HND-u nije bilo sporno. Ako je netko zlorabio prava djeteta i izložio ga nepotrebnom i neprihvatljivom medijskom seciranju, takav novinarski uradak je neprofesionalan, protivan Kodeksu časti i sasvim sigurno nema podršku HND-a i njegovih tijela. Ali, zar na svoje dijete prije svih nije morala misliti Josipa kad se upuštala u kojekakve nezakonite angažmane?
I da zaključimo, za sve zlo i patnje obitelji Josipe Pleslić ex Rimac kriva je isključivo megalomanija i nezasitnost nekadašnje kninske gradonačelnice koja nije imala granica ni mjere, koja je vjerovala da će njezina moć i utjecaj trajati vječno i da je neuništiva. A nije. Kao ni bilo tko drugi…