Nacionalni je Dan borbe protiv nasilja nad ženama koji Hrvatska obilježava u spomen na Ljiljanu Hvalec, Gordanu Oraškić i odvjetnicu Hajru Prohić ubijene na zagrebačkom Općinskom sudu 22. rujna 1999., kada je ranjena i Stanka Cvetković.
Tisuću poziva udruzi B.a.B.e.
Ove godine 22. rujna dočekuje se s crnom bilancom od 13 ubijenih žena u 2022. godini. Udruzi B.a.B.e., u prvih osam mjeseci ove godine, javilo se pozivom za pomoć i zaštitu tisuću žena, njih 426 zbog obiteljskog nasilja, objavljeno je iz udruge, prenosi N1, uoči Dana borbe protiv nasilja nad ženama.
Mahom se, ističu iz B.a.B.e, radi o kombiniranim oblicima nasilja koji se istovremeno provode nad žrtvama- od psihičkog i tjelesnog do ekonomskog, a najmanji je broj žena koje su tražile zaštitu zbog seksualnog nasilja. U enormnom porastu je, navode iz udruge, online nasilje.
Smještaj u njihovoj sigurnoj kući do rujna ove godine osiguran je za 51 osobu, od čega su 22 žene, a 29-oro je djece žrtava obiteljskog nasilja
Nasilje nad ženama posebno je eskaliralo 2020. tijekom lockdowna kada je pomoć i zaštitu zatražio najveći broj žena, što se može objasniti okolnostima u kojima su žene bile prisiljene, zbog ograničenog kretanja, boraviti u blizini svojih nasilnih partnera.
Ono što je najveće pozitivno iznenađenje kad je riječ o nasilju nad ženama jest radikalno promijenjen odnos društva i nadležnih institucija prema ovom tumoroznom problemu za kojega više nema ni minimuma tolerancije. .
Obiteljsko nasilje više nije “privatna stvar”, već društveni problem, to je pitanje osviještenosti i senzibiliziranosti društva prema žrtvama koje u patrijarhalnim, konzervativnim zajednicama o svojoj nesreći šute i tiho trpe dok im nasilnik ne dođe glave. Veliki iskorak Hrvatska je učinila u zakonodavnom smislu prije svega povećanjem kaznenopravnih mjera progona i kažnjavanjem nasilnika u obitelji.
U pripremi je novi paket izmjena zakona koje tendiraju efikasnijoj zaštiti žrtava nasilja u kaznenim i prekršajnim postupcima i napokon, primjerenijem sankcioniranju počinitelja nasilja.
Iako je vlast danas puno kooperativnija u donošenju zakonske regulative koja će doista zaštititi žrtvu a kazniti nasilnika, još je puno prostora za poboljšanja, ali je od iznimne važnosti da za to konačno postoji dobra politička volja.
Zakonodavci su, ipak, jedno, a društvo kao cjelina, sa svim svojim limitima i zadrtosima, primitivizmom i nasljeđenim obrascima ponašanja, nešto drugo. Žene još uvijek nerijetko prešućuju nasilje kojemu su bile izložene jer ih okolina ponekad ne razumije, nego naprotiv dodatno posramljuje, pa čak i optužuje iako su žrtve.
No, takav obrazac ponašanja okoline ne mijenja se preko noći, nego sustavnom edukacijom i kontinuiranim osvješćivanjem ovog problema.
B.a.B.e. upozoravaju i na neravnomjernu dostupnost udruga civilnog društva na području cijele Hrvatske, što i žrtve čini nejednakim.
Istanbulska konvencija oko koje su se u Hrvatskoj lomila koplja i jedva je dobila podršku parlamenta, samo je prvi korak u borbi protiv obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama, kako se to konstatira u izvješću GREVIO-a ( grupe stručnjaka Vijeća Europe ), ali nema adekvatnog učinka na druge oblike rodno uvjetovanog nasilja . Posebno ističu da je pravni okvir u Hrvatskoj u velikoj mjeri i dalje rodno neutralan, što znači da se možda neće uvijek pružiti pomoć ženama kao žrtvama nasilja u obitelji, u pozadini kojega nerijetko stoje pitanja moći i kontrole i njihov utjecaj na žrtve, toga istrage mogu ostati ispod standarda koji se očekuje od Hrvatske kao potpisnice konvencije, smatraju u udruzi B.a.B.e.
Nužno je, poručuju iz udruge, podići razinu svijesti o različitim oblicima nasilja nad ženama, kulturološkoj uvjetovanosti ovisno o specifičnoj situaciji žena koje su izložene višestrukoj diskriminaciji ili to mogu biti, kao što su primjerice Romkinje, žene s invaliditetom, žene s problemom ovisnosti, migrantkinje itd.
Forum žena SDP-a: Samo 25 sigurnih kuća s ukupno 346 kreveta
Forum žena SDP-a Hrvatske pridružio se priopćenjem obilježavanju nacionalnog Dana borbe protiv nasilja nad ženama. U priopćenju se pitaju sjećamo li se još uopće Istanbulske konvencije te navode:
–Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama prilika je da se sjetimo događaja koji je uznemirio hrvatsku javnost, ali i da se sjetimo tog bitnog dokumenta. Prije dvadeset i četiri godine, na današnji dan, 22. rujna, na zagrebačkom Općinskom sudu, tijekom brakorazvodne parnice, obiteljski nasilnik i ubojica Mato Oraškić usmrtio je svoju suprugu i njezinu odvjetnicu te sutkinju, a ranio sudsku zapisničarku. Devetnaest godina kasnije, u Hrvatskoj je stupila na snagu Istanbulska konvencija, točnije Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Pet godina nakon stupanja na snagu ovog dokumenta, točnije 6. rujna ove godine, objavljeno je prvo evaluacijsko izvješće o hrvatskoj provedbi Istanbulske konvencije koje potpisuje skupina stručnjaka Vijeća Europe za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Što su, između ostaloga, zaključili?
Zaključili su- ističe se u priopćenju- da u Hrvatskoj predrasude i patrijarhalni stavovi još uvijek prevladavaju u kaznenom pravosuđu, što dovodi do toga da se ozbiljni incidenti nasilja tretiraju kao prekršaji, a ne kao kaznena djela, a to onda rezultira manjim sankcijama za počinitelje nasilja. Zaključili su da nemamo cjelovitu politiku za rješavanje drugih oblika nasilja nad ženama poput uhođenja, genitalnog sakaćenja žena, prisilnog braka, prisilne sterilizacije ili prisilnog pobačaja. Njihova je analiza također pokazala da Hrvatska ima samo 25 sigurnih kuća s ukupno 346 kreveta i time ne ispunjava cilj od jednog skloništa na 10.000 stanovnika. Uz taj mali broj sigurnih kuća, u njima nedostaje i stručnog osoblja pa je pružanje psihološke i psihosocijalne podrške žrtvama otežano.
Većina postojećih skloništa nema uvjete za smještaj žena s invaliditetom, žena koje pate od ovisnosti i žena kojima je potrebna posebna medicinska njega, a europski stručnjaci primijetili su i nedostatak sustavne i obvezne edukacije stručnjaka u zdravstvu i socijalnoj skrbi o ovoj specifičnoj problematici. Uz još niz zaključaka, europski su stručnjaci pozvali hrvatske vlasti da osiguraju stabilno i održivo financiranje nevladinih organizacija koje rade na sprječavanju nasilja i potpori žrtvama.
Preporučili su da se uspostave krizni centri za žrtve silovanja i/ili seksualnog nasilja. I preporučili su da se zakonodavno uredi da se u situacijama neposredne opasnosti bez odgađanja poduzmu mjere za sigurnost žrtve i njezine djece, a to uključuje uklanjanje počinitelja iz zajedničkog prebivališta. Koliko će još godina proći dok se poprave nedostaci koji su zabilježeni? Ili koliko će se puta još održati simbolično komemoriranje žrtava u sklopu Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, dok se ne poduzmu ozbiljni i konkretni koraci i ne urede suštinski bitne stvari koje će doista zaštititi žene u našem društvu od nasilja?
Istanbulska konvencija ne bi smjela biti samo mrtvo slovo na papiru, nego dokument koji će se poštovati i slijediti jer predstavlja temelj sustavne zaštite žena. Ni jedna simbolična komemoracija, ma kako važna i duboka bila, neće zaštititi žive žene koje danas trpe nasilje. Njih mogu zaštititi samo konkretni potezi Vlade i istinska nepatvorena usmjerenost na cjelovitu provedbu Istanbulske konvencije- poručile su članice Foruma žena SDPH.
Ilustracija/Izvor:pixabay.com
