Neovisni novinarski portal
2.2.2023.
žena
Akcije protiv nasilja nad ženama: „Ni jedna žrtva više, ni jedna žena manje”

Akcije protiv nasilja nad ženama:
„Ni jedna žrtva više, ni jedna žena manje”

 Ženska mreža Hrvatske sa svojim članicama organizira sutra, 6. prosinca, javnu akciju „Ni jedna žrtva više, ni jedna žena manje” u 11 gradova u Hrvatskoj kojom se pridružuju globalnoj kampanji za uvođenje Međunarodnog dana protiv femicida. Svi koji žele mogu ih podržati i pridružiti im se sutra na sat, dva, tri… vremena na sljedećim lokacijama diljem Hrvatske (za podrobnije informacije u prilogu su i kontakt brojevi lokalnih koordinatorica akcije):

Zagreb: Trg svetog Marka, ispred Vlade Republike Hrvatske, 10:00 sati

Split: Matejuška, 10:00 sati, kontakt udruga Domine: 021/537 272

Poreč: Trg slobode, 13:00 sati,  kontakt CGI Poreč: 052/ 452 746

Virovitica: Trg kralja Tomislava, 11:00 sati, kontakt: SOS Virovitica: 033/721 500

Pakrac: Trg bana Josipa Jelačića, 10:00 sati, kontakt: DELFIN Pakrac:  034/412 086

Mali Lošinj: Trg Republike Hrvatske, 13:00 sati, kontakt Centar za zdravo odrastanje: 051/233295

Bjelovar: Trg Eugena Kvaternika, 10:00 sati, kontakt: Hera Križevci:  048/271 335, Iris Bjelovar: 043/252 114

Vukovar: Trg dr. Franje Tuđmana (kod sata), 9:00 sati, kontakt Udruga žena Vukovar:  032/421191

Beli Manastir: Trg slobode, 12:30 sati, kontakt Mirovna grupa Oaza Beli Manastir: 031/705 055

Rijeka: ispred HNK Ivana pl. Zajca, 13:30 sati, kontakt SOS Rijeka:  051/211 888

Korenica: Trg svetog Jurja, 11:00 sati, kontakt Nit Korenica:  053/776481

U 2022. godini ubijeno je 13 žena u Hrvatskoj. Hrvatska je u samom vrhu, među tri najgore  zemlje u Europskoj uniji po broju femicida, kako se ističe.

-Razlog eskalacije broja ubojstava žena je u nedostatku strateškog pristupa ovoj temi i  nepostojanja učinkovitih i sustavnih mjera prevencije nasilja. Istraživanja EU instituta za rodnu ravnopravnost pokazala su da upravo niža stopa integracije tj. primjene načela ravnopravnosti spolova u društvu dovodi do veće stope femicida što možemo direktno povezati s činjenicom da Hrvatskoj nedostaju glavne strategije za ravnopravnost spolova i nasilje nad ženama. – smatraju u Ženskoj mreži Hrvatske koja okuplja veliki broj uglednih građanskih udružena i inicijativa: SOS telefon – Ženska pomoć sada, Udruga žena Romkinja Bolja budućnost Zagreb,  Domine Split, CGI Poreč, SOS Virovitica, DELFIN Pakrac, Centar za zdravo odrastanje Mali Lošinj, Hera Križevci, Udruga žena Vukovar, Oaza Beli Manastir, SOS Rijeka, Nit Korenica.

Akciju podržavaju i Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama, Ženska soba,  Žene ženama Živog ateljea DK, CESI, Solidarna- zaklada za ljudska prava i solidarnost, B.a.b.e., U Dobroj Vjeri, #spasime.

Iako je još Nacionalnom politikom za ravnopravnost spolova iz 2001. godine predviđeno donošenje Nacionalne strategije protiv nasilja nad ženama, do danas nije donesena takva strategija koja bi obuhvaćala sve oblike nasilja i pružala strateški pristup, a danas nemamo ni Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova već 7 godina, upozorava se.

Ilustracija/Izvor:pixabay.com

-Sve to pokazuje pokazuje da Vladu i političku elitu u Hrvatskoj ubojstva žena iskreno ne zabrinjavaju, te nije briga.  Stoga Organizacije Ženske mreže Hrvatske danas, 6. prosinca 2022. simboličkim javnim akcijama upozoravaju na porast broja ubojstava žena i ravnodušnost vlasti prema toj temi. – vele, te navode što traže od vlasti.

Prvo je hitno donošenje Nacionalne strategije koja uključuje sve oblike nasilja nad ženama, u skladu s Istanbulskom Konvencijom i s predviđenim sredstvima za provedbu u državnom proračunu, potom tretiranje femicida kao zasebnog specifičnog kaznenog djela i na poslijetku izmjene zakonodavstva koje će omogućiti sankcioniranje nasilja nad ženama isključivo kroz kaznenu sferu.

Podsjetimo i kako se Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava 25. studenog, u spomen na sestre Mirabel, političke aktivistkinje koje je 25. studenog 1960. godine u Dominikanskoj Republici dao ubiti diktator Rafael Trujillo.

Obilježavanjem Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama svake godine otvara se i 16 dana aktivizma – globalna kampanja predvođena organizacijama civilnog društva koja traje do Međunarodnog dana ljudskih prava, 10. prosinca, a za cilj ima podići svijest o problemu nasilja nad djevojčicama i ženama. Unatoč povećanju svijesti javnosti i nešto boljem rješavanju problema nasilja nad ženama, ono je i dalje  najprisutniji oblik kršenja ljudskih prava. Nasilje nad ženama intenziviralo se uslijed pandemije COVID-19, a aktualna klimatska kriza, globalni konflikti i ekonomska nesigurnost dodatno su opterećenje za već izražen problem.

 

Najzastupljeniji oblici nasilja nad ženama su nasilje u partnerskim odnosima (fizičko, psihološko, seksualno i ekonomsko) i seksualno uznemiravanje. Pri razumijevanju problema nasilja nad ženama, velik dio uzroka za njegovu pojavnost i perzistenciju pripisuje se rodnoj neravnopravnosti i visokoj društvenoj toleranciji na diskriminatoran tretman žena.

Globalne procjene veličine problema ukazuju na to da otprilike jedna u tri žene u nekom trenutku svog života doživi tjelesno ili seksualno nasilje, najčešće od strane svog partnera. Takvi oblici nasilja ne pogađaju samo odrasle žene, gotovo četvrtina djevojaka u adolescentnim vezama doživi tjelesno ili seksualno nasilje. Slučajevi ubojstva, kao najekstremnijeg oblika nasilja nad ženama, u posljednjih su godinu dana često bili predmet vijesti u Republici Hrvatskoj. Pravobraniteljica za ravnopravost spolova Republike Hrvatske u svom izvješću za 2021. godinu istaknula je kako, unatoč trendu pada ukupnog broja ubijenih žena, raste negativan trend porasta broja ubijenih žena od strane bliskih osoba. Globalno, čak 38% ubojstava žena počinjeno je od strane njezinog bivšeg ili sadašnjeg partnera.

Žrtve nasilja, zbog iskustva nasilnog incidenta ili kroničnog nasilja, često imaju povećane potrebe za zdravstvenom pomoći. Čak i kad nisu fatalne, posljedice nasilja po zdravlje žrtve često su teške i dugotrajne. Inače, prema policijskim statistikama 42% žrtava prijavljuje ozljedu nastalu uslijed nasilja. Ističe se i kako je u nasilnim odnosima češća zaraza spolno prenosivim bolestima, te kako u odnosu na osobe koje nisu u nasilnim odnosima, žrtve nasilja dvaput češće boluju od depresije, te kako je među žrtvama nasilja češća je zlouporaba alkohola.

Osim navedenih, zdravstvene posljedice nasilja mogu uključivati i česte ili intenzivne glavobolje, intenzivnu bol u različitim dijelovima tijela, probavne tegobe i smanjenu pokretljivost.

Policija i druge mjerodavne državne institucije imaju i neke preporuke onima koji žele pomoći borbi protiv nasilja nad ženama-

Informirajmo se o problemu nasilja nad ženama. Ako znamo da netko nama blizak trpi nasilje, važno je usmjeriti svoje napore u očuvanje odnosa sa žrtvom – socijalna mreža je važna. Ako svjedočimo nasilju, prijavimo događaj nadležnim institucijama – policiji na 192 ili lokalnom državnom odvjetništvu – neke su od MUP-ovih preporuka.

25. studeni je odabran kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama u znak sjećanja na sestre Mirabal koje je 1960. godine u Dominikanskoj Republici brutalno dao ubiti diktator Rafael Trujillo. Tko su bile sestre Mirabal? Sestre Patria Mercedes, Maria Argentina Minerva, Antonia Maria Teresa i Belgica Adela „Dede“ rođene su u Dominikanskoj Republici. Pod imenom “Las Mariposas” (Leptiri) djelovale su kao političke aktivistkinje i postale vidljivim simbolom otpora diktatorskom režimu Trujilla. Zbog svojih revolucionarnih aktivnosti i borbe za demokraciju i pravdu uhićene su više puta zajedno sa svojim muževima. Dana 25. studenog, 1960. Minervu, Patriu i Mariu Teresu likvidirala je Trujillova tajna policija dok su se vraćale iz posjeta zatvoru u kojima su bili njihovi supruzi. Sve tri sestre su zadavljene, a tijela su pronađena polomljenih kostiju. Vijesti o njihovom ubojstvu šokirale su i razbjesnile narod. Sestre Mirabal postale su simbolom nacionalnog i feminističkog otpora, a 1999. godine Ujedinjeni narodi su i službeno potvrdili 25. studeni kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.

Nasilje nad ženama najrašireniji je oblik ugrožavanja temeljnih ljudskih prava (pravo na život, pravo na privatnost i obiteljski život, pravo na zaštitu dostojanstva, pravo na dom, pravo na slobodu izražavanja, pravo na život bez mučenja i nečovječnog postupanja i dr.), no, ipak, najveći broj nasilja ostaje neregistriran. Žene se nerado odlučuju prijaviti nasilnika, najčešće zbog straha od izazivanja nasilnika i uzrokovanja još težeg nasilja, ekonomske ovisnosti, niske razine samopouzdanja, mišljenja kako joj ionako nitko ne može pomoći… UN navodi kako je polovica svih ubijenih žena stradalo od ruke svojih sadašnjih ili bivših partnera.

U Hrvatskoj je svakih 15 minuta jedna žena fizički zlostavljana. Poražavajuće su to brojke koje bi trebalo češće iznositi u javnost, ako ne zbog pobuđivanja svijesti u javnosti kako je svaki oblik nasilja neprihvatljiv i treba ga prijaviti, onda zbog sjećanja na tri žene čiji je život nasilno prekinut 22. rujna 1999. godine.

Inače, popis domaćih propisa koji u cijelosti ili djelomično reguliraju problematiku obiteljskog nasilja je dulji. To su prvenstveno Ustav Republike Hrvatske, Kazneni zakon, Zakon o kaznenom postupku, Obiteljski zakon, Zakon o suzbijanju diskriminacije… No, po prvi puta nasilje u obitelji je definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji koji je stupio na snagu 30. srpnja 2003. godine, da bi definicija nasilja u obitelji bila proširena novim Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji iz 2009. godine  i u istoj formulaciji se koristi i danas.

Prema njoj  nasiljem u obitelji se smatra svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije, tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe, psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili zabrana komuniciranja s trećim osobama, protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja, spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje, ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva (čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji).

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji za počinitelja nasilja u obitelji predviđa prekršajnopravne sankcije u obliku izricanja zaštitnih mjera, zatvorske kazne, novčane kazne te druge prekršajnopravne sankcije obuhvaćene Prekršajnim zakonom.

Određivanje zaštitnih mjera može zatražiti policijski službenik u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka, ali i sama žrtva obiteljskog nasilja, ukoliko takova mjera nije zatražena po službenoj dužnosti. Riječ je o sljedećim zaštitnim mjerama: mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji, mjera zabrane uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju, mjera udaljenja iz stana, kuće ili nekoga drugoga stambenog prostora, mjera obveznog liječenja od ovisnosti i mjera oduzimanja predmeta koji je namijenjen ili uporabljen u počinjenju prekršaja (čl. 11. st.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji).

Inače, prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji  „počinitelja koji  ne postupa prema primijenjenoj zaštitnoj mjeri kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 3.000,00 kuna ili kaznom zatvora od najmanje 10 dana“ (čl. 22).

Zatvorska kazna koju sud može izreći počinitelju obiteljskog nasilja kreće se od 15 dana do najviše 90 dana, dok se novčana kazna kreće u rasponu od 1.000,00 do najviše 7.000,00 kuna.

Evo za kraj još preporuka mjerodavnih službi.

Često se kaže da je „šutnja zlato“. No, šutjeti o nasilju u obitelji, bilo u Vašoj vlastitoj, susjedovoj ili tek nekoj Vašeg poznanika u ovom slučaju nije mudar potez. Nećete učiniti dobro djelo ako odlučite preći preko saznanja o nasilju, imajući za ispriku kako se ne želite petljati u privatne stvari, ali ako se odvažite i prijavite nasilnika prekinut ćete agoniju koja možda traje godinama; možda ćete nekom djetetu omogućiti ljepše djetinjstvo, vratiti mu osmjeh na lice, izmučenu ženu iščupati iz „ralja nasilnika“, a prije svega, možda ćete spasiti nečiji život. To je nagrada koja se ni sa čim ne može mjeriti, Vaš herojski potez koji će vječno biti utkan u nečije srce. Stoga, nemojte ignorirati nasilje! Prijavite ga na broj 192.Sve dodatne informacije vezano za nasilje u obitelji kao i adresar ustanova gdje žrtve nasilja mogu dobiti pomoć možete potražiti na web portalu MUP-a RH, u  mapi „Savjeti“  na ovoj poveznici.

*Tekst je realiziran uz pomoć sredstava iz Projekta poticanja novinarske izvrsnosti 2022. – Agencije za elektroničke medije.

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI