Divlja životinja usred grada?! To više i nije novost. Pa tako ni vijest da je Kostrenom u ponedjeljak prošetao medvjed, iznad uvale Svežanj, nije izazvao takav šok kao što bi to bilo pred koje desetljeće. Mještani Kostrene odmah su upozoreni, a na teren je izašao interventni tim iz Zagreba ( u nadležnosti Veterinarskog instituta i Ministarstva poljoprivrede ) kojem je zadaća, javlja Hina, pronaći zalutalog medvjeda, uspavati ga i vratiti u njegovo prirodno okruženje. Po mogućnosti živog i zdravog, a da pritom ne strada ni čovjek pri slučajnom, bliskom susretu s divljom životinjom…
Na internetskim stranicama Općine Kostrena brzo je osvanula vijest da je na Šetalištu kostrenskih pomoraca, iznad uvale Svežanj, uočeno kretanje medvjeda, o čemu je obaviješteno i Lovačko društvo “Jelen”. Stanovnici Kostrene pozvani su na oprez, posebno su upozoreni da se životinji, ako je vide, ne približavaju, objavljeni su i brojevi Lovačkog društva na koje se mogu javiti s informacijama o kretanju divlje zvijeri.
Još nedavno, na rubu grada, nedaleko Šibenika, primijećena je obitelj divljih veprova, na Plitvicama su kamere uhvatile u kadar risa, zagrebačkom Trešnjevkom i Dubravom šetaju lisice, u Delnicama čagljevi i cijela obitelj medvjeda… i čini se da vijesti o divljim životinjama koje iz svojih prirodnih staništa izlaze u potrazi za hranom i dospijevaju do gradova, više nisu neuobičajena pojava. No, dobro je znati da ih još ima u našem okruženju, nadomak gradova, što samo znači da živimo na prostoru koji je još uvijek relativno ekološki očuvan i prikladan za život ne samo ljudi nego i životinja. I sve dok njih štitimo i dok im je naše okruženje prihvatljivo stanište možemo biti zadovoljni, stoga je obaveza čovjeka da životinje štiti i s njima ostvaruje prirodan suživot, umjesto da ih istrebljuje zbog ljudske sebičnosti i nerijetko- skorojevićevske oholosti.
Čovjek je prvi, zbog gradnje, narušio prirodnu ravnotežu prodorom u životinjska staništa, sve su češći susreti ljudi i životinja, ali sve je dobro dok se radi o relativno manjim i bezazlenijim vrstama, no kad ulicama prošetaju divlje, goleme zvijeri, poput najnovijeg slučaja u Kostreni, e, tad je već vrag odnio šalu.
Posebno neugodno postaje živjeti na periferijama gradova koje su prve na udaru, a ako se ne radi slabije naseljenim mjestima, kad noć padne, što je zimi jako rano, a životinje izađu iz svojih brloga, postaju i velika opasnost, pogotovo za djecu koja se vraćaju iz škole ili s nekih drugih aktivnosti.
.Ljudi potiskuju životinje iz njihovih staništa, a one se bore za životni prostor potiskujući manje i slabije vrsta, kao što je slučaj sa čagljevima koje su potisnuli vukovi, pa se čagljevi spuštaju u okolne gradove tražeći hranu i zaklon.
Prof. dr. Đuro Huber, koji je već 40 godina posvećen proučavanju velikih zvjeri, svojevremeno je za Večernji list kazao kako je sve više interakcija divljih životinja s ljudima, pogotovo kad je zbog velikih suša u šumama hrane premalo.
Još ako ih lovci hrane, naviknu se na ljude, njihov silazak u gradove postaje sve učestaliji, a pritom nažalost, i stradavaju kao što je bio slučaj s medvjedicom koja je stradala pod vlakom.
Medvjedica s mladunčadi obično se drži bliže naselju i zbog sigurnosti, braneći svoje mlade od agresivnih mužjaka, što je rjeđe zimi kada medvjedi obično hiberniraju, osobito u područjima gdje su zime snježne i hladne. Nešto je drugačije s divljim svinjama koje su sve češća pojava i u drugim europskim gradovima.
Prof. Huber izjavio je tada za VL i da u parkovima Berlina danas već živi 25 tisuća divljih svinja, te izrazio nadu da uskoro nećemo i mi biti suočeni s takvom pojavom. Jer, kako kažu lovci, čak 90 posto svih šteta koje počini divljač, ide u zaslugu divljih svinja.
Hrvatska ni po čemu nije izuzetak po bliskim susretima s divljim vrstama u gradovima, naprotiv, događa se to širom svijeta. Kod nas je ta pojava vezana i uz činjenicu da su mnogi naši gradovi u neposrendoj blizini velikih prirodnih rezervata, kao što je slučaj s Parkom prirode Medvednica, Parkom prirode Učka, nacionalnim parkovima nadomak gradova, odakle se životinje lako i brzo, u potrazi za hranom, domognu gradova, naselja s voćnjacima. vrtovima, vinogradima, a poseban problem svakako predstavljaju i brojna prigradska divlja odlagališta kojekakvog organskog otpada.
Prema tome, kako god uzeli, glavni krivac je čovjek koji svojim ulaskom u prirodna staništa životinja radi vlastitih potreba i graditeljskih ambicija koje puno ne mare za prirodnu ravnotežu, ugrožava njihov mir, izvore hrane, način života, navike. S druge strane, nemarnim odnosom prema vlastitom otpadu kojeg odlaže na za to neprimjerena mjesta, privlači zvijeri nadomak kuća i potencijalno ugrožava i druge ljude i životinje. Treba se naučiti živjeti u suglasju s prirodom, a ne je tretirati isključivo kao resurs u funkciji čovjeka i njegovih golemih apetita…
