Iako stup konzervativnog svijeta, Katolička crkva, zahvaljujući širini i otvorenosti pogleda pape Franje, na Meunarodni dan žena šalje, posredstvom web stranice Vatican News, snažnu poruku osude nasilja i predrasuda prema ženama te, uz jasno naglašavanje razlika između muškaraca i žena, poziva na “jednakost u različitosti”. Papa Franjo ističe da bi trebalo osigurati jednake plaće i prilike ženama kao i muškarcima, jer bi, kaže, takav odnos pune ravnopravnosti pomogao u stvaranju mirnijeg i održivijeg svijeta.
Ako i Crkva to razumije, doista je neshvatljivo da svjetovne vlasti, dužnosnici i poslodavci, ne razumiju, i dalje potplaćujući žene u odnosu na muškarce, jer i danas, 114 godina otkako se obilježava Međunarodni dan žena kao sinonim za globalno zagovaranje jednakosti i ravnopravnosti žena u društvu, za oko 16 posto žene imaju prosječno manje plaće za isti rad…
-Volim misliti da bi žene, kad bi mogle uživati punu jednakost mogućnosti, mogle uvelike pridonijeti potrebnoj promjeni prema svijetu mira, uključenosti, solidarnosti i cjelovite održivosti- kazao je Papa, a nakon svoje tjedne audijencije na Trgu svetog Petra zamolio je okupljene za “pljesak za sve žene jer one to zaslužuju”.
Osudio je diskriminaciju žena u prošlosti, ali unatoč tome nije sklon “revolucionarnim promjenama” u smislu otvaranja svećeničkog zanimanja i za žene. No, čvrsto podupire tezu o miroljubivosti žena koje ” shvaćaju da rađaju u boli kako bi ostvarile veliku radost: dale život i otvorile goleme, nove horizonte. Zato žene uvijek žele mir”. Žene, smatra Papa, imaju i veći senzibilitet prema zaštiti okoliša, okrenute su puno više budućnosti nego prošlosti, za razliku od muškaraca. Razlike u plaćama smatra teškom nepravdom i za isti rad zagovara i jednaku naknadu za muškarce i za žene.
Posebno je osudio nasilje nad ženama koje je još 2021. nazvao “otvorenom ranom koja proizlazi iz patrijarhalne i mačističke kulture ugnjetavanja”. Koliko cijeni žene papa Franjo je pokazao, prenosi tportal, i imenovanjem nekoliko žena na upravljačke dužnosti otkako je imenovan papom, a pozitivne promjene koje su potom uslijedile samo su potvrdile da su žene odgovornije i temeljitije u poslu.
Žene su i danas diskriminirane na svim razinama, doduše manje negoli ranijih godina, ali još uvijek primaju za oko 66 eura manje plaće od svojih muških kolega. Također, žene se rijetko ili u simboličnom postotku imenuju na upravljačke funkcije, i dalje društvo perpetuira predrasude o poslovima “prikladnim” za žene i sektorima u kojima se one najbolje snalaze, kao što su prosvjeta, kultura, odgoj, dok financijski, bankarski, ekonomski menadžment i daje ostaje rezerviran gotovo u cijelosti za muškarce.
Osim što su neopravdano diskriminirane i kod zapošljavanja i kod plaćanja, žene su i najčešće žrtve nasilja i nasilja u obitelji, a njihovi su nasilnici mahom njihovi partneri. Lani je čak 13 žena ubijeno zbog nasilja u obitelji, što pokazuje da se nedovoljno pažnje posvećuje upozorenjima žena da su izložene različitim oblicima rodno uvjetovane agresije. S druge strane, žene stradavaju i zbog straha od svojih agresivnih partnera koje, bojeći se za svoju djecu, ali i vlastiti život, često i ne prijavljuju.
Konačno, žene nisu zaslužile da samo jedan dan u godini uživaju u pažnji, da im se daruje cvijeće, upućuju kurtoazne čestitke, ističe njihov doprinos u obitelji, na poslu i generalno u društvu. To samo dokazuje koliko su zapravo diskriminirane, jer, onog dana kada više ne budemo u Danu žena vidjeli ništa više od povijesnog datuma i događaja vrijednog obilježavanja jer je iz temelja mijenjao položaj žena u društvu, to će značiti da su žene postale uistinu ravnopravne.
No, daleko smo još od toga. Aktivistkinje i feministkinje fAKTIV-a i danas organiziraju “Noćni marš- 8. mart” kao simbol ustrajne borbe za prava žena koja još nisu ostvarena do razine ravnopravnosti. Štoviše, sve su snažnije tendencije konzervativno-klerikalnog ponižavanja žena koje se među pobornicima takvih ideologija vide kao objekt u funkciji muškaraca, čije je mjesto u kući, preciznije u kuhinji, čija je zadaća da rađaju i odgajaju djecu te skrbe o potrebama i navadama svojih muževa. Neki danas čak na javnim površinama organizirano kleče moleći “mušku krunicu” za duhovnu dominaciju muškaraca u obitelji, za povratak patrijarhata i jačanje neravnopravnosti i diskriminiranja žena, kojima su skloni propisivati čak i kako će se odijevati.
Živimo u vremenu velikih turbulencija, a u pravilu one se uvijek lome preko najosjetljivijih pitanja, poput onog o ženskoj jednakopravnosti. No, srećom, iz minulih godina baštinimo snažne civilne pokrete za ženska prava koji su oslobodili ogromnu žensku energiju i nemaju namjeru pomiriti se s malim ustupcima, jer, bolje je negoli je nekad bilo. Žene traže samo ono što ih kao ljudska bića pripada po istom prirodnom zakonu kao i muškarce. Tu nema kompromisa, jer za njih nema ni racionalnog opravdanja.
Foto: zeneimdiji,hr
