Goran Šimić poznat je široj javnosti po mnogočemu jer je svestrana osoba, nagrađivani sportaš, ronilac, aktivist, studira, bavi se politikom, član je Županijske skupštine, volontira… Dvostruki je prvak Hrvatske, oborio je u powerliftingu i bench pressu tri nacionalna rekorda. Osnivač je Powerlifting kluba „Šibenik“ s kojim je, kaže, sve počelo.
Goran i dečki iz kluba imaju misiju koja je zaista zahtjevna – očistiti županiju od smeća, pa se može reći da su sami sebi dali dvostruki zadatak, osim što nemilo treniraju i nerijetko pobjeđuju na natjecanjima, oni su i ekološki aktivisti i volonteri iza kojih stoji oko stopedeset akcija čišćenja otpada, što mora, što kopna. Goran je i ronilac i donedavno je bio član kluba „Roniti se mora“.
On i na poslu roni osam sati dnevno i od ronjenja živi.
Student je, svaki dan uči upravo ono što ga zanima, studira ekologiju i zaštitu okoliša i kaže kako osjeća da je to njegov poziv.
Dobitnik je nagrade Ponos Hrvatske u kategoriji ekologije.
Ljudi se u sve većem broju odazivaju akcijama čišćenja otpada koje organizira, baš zato što svojim primjerom daje smjernice i tako budi ekološku svijest građana. I ne samo ekološku, operativan je, ali vode ga i ideali zato je, kaže, njegova politička boja „zelena“. Boli ga socijalna nepravda, ustvari dok razgovaramo možemo osjetiti da ono što Goran govori i radi to i osjeća, zato, reći će, možda i nije „pravi političar“. No, jedan je od rijetkih u županijskoj skupštini kojeg je aktivizam odveo u politiku, a ne puka pragmatičnost.
Sudjelovali smo u akcijama čišćenja koje je Goran predvodio tako da smo se i sami uvjerili u veliki trud i rad Powerlifting kluba „Šibenik“ koji je rezultirao čišćim okolišem.
Ipak na prvom mjestu mu je obitelj, kad spomene ženu i dijete njegovo lice postaje sretno, kaže- „one su mi sve“.
-Ekološki ste aktivist, iza vas i Powerlifting kluba „Šibenik“ nebrojeno je akcija čišćenja okoliša. Operativan ste i uigran tim kojem se pridružuju brojni građani tako da jednako uspješno čistite od otpada podmorje i kopno županije u što smo se i sami uvjerili.
Krenuli smo 2016. godine, osnovao sam Powerlifting klub „Šibenik“ i već nakon par mjeseci krenuli smo u akciju čišćenja Jelinjaka u suradnji sa DVD – om Grebaštica i lokalnim stanovništvom, dok smo se prije pridruživali akcijama čišćenja koje je organizirao Goran Bušac. Od 2016. godine do danas neprestano radimo, godišnje napravimo oko četrdeset akcija čišćenja kopna i mora.
-I ronilac ste?
Da, tako da čistimo sve, u ekološkim akcijama nekad nas bude pet, nekad tridesetak, nema pravila, prošlu nedjelju smo organizirali akciju čišćenja uvale Dumboke, igrom slučaja baš na Dan međunarodnog priznanja RH. Od početka ove godine već smo napravili četiri ekološke akcije. Čistimo šume, planine, Dinaru, Murter, Tribunj, Tisno, Pirovac, Grebašticu, Zablaće, Brodaricu, sve što treba….
-Znači vaša misija i vaš poriv je očistiti županiju od otpada?
Moj poriv je upravo to, smatram da su nam uzalud sve radionice, škole i fakulteti ako svojim djelom ne pokažemo ljudima što je bitno, a mislim da smo mi to ljudima pokazali upravo svojim primjerom i djelovanjem, tako da mi sugrađani svakodnevno komentiraju kako mijenjaju navike, kažu mi da više, primjerice, ne upotrebljavaju plastične vrećice, ili kad vide naše akcije čišćenja ne pada im više na pamet baciti otpad u okoliš. Mnogi se povode našim primjerom pa i sami čiste okoliš, i to je uspjeh.
-Razvijate ekološku svijest kod građana…
Može se reći!
-Postoji i šibenska zafrkancija na račun vas, zafrkanti bace otpad na pod i kažu, ma Šimić će to pokupiti.
Da, to je postala parola (smijeh).
-Čini li vam se ponekad da radite Sizifov posao? Otpad bacaju neodgovorni pojedinci, građevinske firme… bez da za svoja nedjela odgovaraju. Koji bi mehanizmi spriječili neodgovorno ponašanje? U mnogim područjima svijest se promijenila zbog straha od novčanih kazni ili zbog brojnih kampanja primjerice vezanih za sigurnost u prometu pa se može reći da smo postali savjesniji i oprezniji sudionici prometa. Međutim kad je u pitanju ekologija, čini se da je sistem slijep.
Postoje zakonom propisane kazne, ali je problem kad se neodgovornog pojedinca ili firmu prijavi, dođu na sud i često se događa da im se oprosti ili dobiju minimalne kazne.
Kazne su nekoliko stotina kuna, umjesto tisuća kuna, pa se nažalost više isplati „iskrenuti“ kamion otpada u šumu, nego platiti odlaganje otpada na Bikarcu. Protiv sam kazni i prijavljivanja, baš zato želimo svojim djelom pokazati drugima kako se treba brinuti o okolišu ne bi li se smanjila onečišćenja, iako će zasigurno uvijek biti neodgovornih ljudi. Zato bi trebalo postaviti još više sigurnosnih kamera, čuvari prirode bi trebali biti brojniji i raznolikiji. U Šibensko – kninskoj županiji djeluje JU Priroda koja je odgovorna za cijelo područje osim NP Krke i NP Kornati, a zaposlena su samo dva čuvara prirode, što je malo.
Važno je da se zaposle ljudi koji zaista žele biti čuvari prirode, u suprotnome je to samo još jedan državni posao pomoću kojeg je netko ušao u komfor zonu. Znam da su dva čuvara prirode koje imamo zaista odlični, međutim trebalo bi ih biti više. Ti ljudi svaki dan čiste okoliš, vrijedni su.
Firme koje odlažu otpad u prirodu definitivno treba kažnjavati, dok se pojedincima, građanima može prvi put oprostiti, može ih se opomenuti, a ponavljače treba kazniti.
Fascinira me kako netko ima volje otići u šumu i baciti otpad…
-Socijalno ste osviješteni pa bi kako kažete „siromašne“ trebalo samo opomenuti, međutim u javnosti mora biti jasno da postoji sustav kažnjavanja i da nas čeka kazna za neodgovorno bacanje otpada u okoliš. Koliko su ažurni komunalni djelatnici u ovoj priči, koji imaju bitnu ulogu u zaštiti okoliša?
Itekako su ažurni, itekako rade svoj posao, stavite se u njihovu situaciju da svaki dan kupite tuđe smeće i da još trebate ići na mjesta koja ne spadaju u vaš djelokrug pa da i tamo kupite smeće, to je dvosjekli mač. Sustav slabo funkcionira. Pitam se je li moguće da mi svaki vikend čistimo tuđe smeće?! Tko je odgovoran za nered?
-Prošle godine dobili ste nagradu Ponos Hrvatske u kategoriji ekologije, može se reći potpuno zasluženo. Koliko je akcija čišćenja iza vas?
Oko sto pedeset akcija čišćenja stoji iza Powerlifting kluba „Šibenik“ i građana koji su nam se pridružili, radimo i u suradnji s Kulturno-ekološkom udrugom Caretta Caretta iz Zatona. Osnovica je uvijek ista, nas nekoliko koji smo uvijek tu.
Istu večer nakon što sam dobio nagradu Ponos Hrvatske otišao sam za Ukrajinu po izbjeglice, pomogli smo koliko smo mogli, dva puta sam išao u Ukrajinu.
-Aktivizam vas je odveo u politiku, županijski ste vijećnik sa liste Marka Jelića koji je župan Šibensko-kninske županije. Doprinosite li više društvu kao aktivist ili kao političar?
Zasigurno doprinosim više kao aktivist. Još se uklapam u sve to… Čovjek sam od akcije, bitno mi je pokazati se djelima, ako u skupštini mogu nešto „progurati“ za dobrobit svih, progurat ću, glasat ću za one prijedloge za koje mislim da su ispravni, pripetavanja, svađe i licemjerje me ne zanimaju.
-Znači dižete ruku prema savjesti, a ne vođeni stranačkom politikom i stegom, niste kako ističete – poslušnik?
Uopće me ne zanima kome se sviđam, a kome ne, imam svoj put i svoju viziju a na ljudima je da na idućim izborima procijene je li to OK ili nije.
-Pomalo pankerski stav…
Uvijek sam bio i uvijek ću biti (smijeh).
-Alternativna scena uvijek je bila isprepletena aktivizmom, urbanim subkulturnim aktivnostima kao što su skejtanje, biciklizam i sl., ekologijom, glazbom (punk, hip – hop…), borbom za prava životinja, dizajnom, umjetnošću, ekstravagantnošću… Može se reći da alternativnu scenu obilježava progresivno djelovanje iz kojeg se svašta izrodilo.
Mi smo bili dobri, šta nam je falilo…Nikome ništa loše nismo napravili! Prihvaćanje različitosti najveća je pobjeda!
-Bili ste i dvostruki prvak države u powerliftingu i bench pressu, oborili ste tri nacionalna rekorda. Što vam je sada na prvom mjestu, koji su vam planovi za budućnost?
Studiram ekologiju i zaštitu okoliša i baš uživam u tome. Osjećam da je to moj poziv, radim kao ronilac i s tim hranim sebe i svoju obitelj, radim svaki dan svoj posao osam sati dnevno, tako da ronim svaki dan i još vikendom kad radimo ekološke akcije čišćenja. Učim svaki dan, imam obitelj, malo treniram i malo se bavim politikom. U politici me ne zanima „livo – desno“, već samo opće dobro.
-Imate li neke ideje kojima se vodite?
Zeleno i socijalno – to me jedino zanima, ja sam taj! Ubija me nepravda!
U politici sam nezavisan, nemam ni stranku ni šefa, jedino tako mogu biti u politici. Takav je bio dogovor i pred izbore – ili samostalan ili nikako, to je osnova svega. Ne mogu razumjeti da neki vijećnici mogu glasati za nešto za što znaju da nije dobro, teško mi je zamisliti da nemaju svoje mišljenje, zato ne volim te stranke, ne vidim se kao dio stranke, želim misliti svojom glavom.
-Ljudi ne vjeruju institucijama, ne žele javno istupati, žele ostati anonimni, boje se osvete, ali takvo društvo ne može ići naprijed…
Upravo protiv toga se ja borim, želim potaknuti mlade ljude da se uključe u lokalnu politiku, u dijalog i da budu otvoreni za suradnju.
-Građanski odgoj uveden je u zagrebačkim i riječkim školama. Riječki primjer je zaista odličan, tako su osnovnoškolci pokrenuli humanitarnu akciju sakupljanja hrane za životinje, pridružili su se akciji „Zasadi stablo, ne budi panj“. Što mislite o Građanskom odgoju i u šibenskim školama?
Jako je bitno da se zaštita okoliša proširi na vrtiće i osnovne škole, tu sve počinje. Ako se djeca uče ljubavi, miru i ljepoti različitosti, onda je Građanski odgoj dobro došao, a neka se zove kako god hoće, bez puno nametanja, tako ja to gledam.
-Koji vam je najznačajnija ekološka akcija?
Zaštita izvora Cetine za mene je moj najveći uspjeh u ekoaktivizmu, to je za mene jače nego nagrada Ponos Hrvatske.
-Ljudi su se tamo počeli kupati, iako je voda užasno hladna, možda samo zbog instagramičnih fotografija, iako se radi o izvoru pitke vode.
Moji prijatelji Ivanka, Joško i ja postavili smo u dogovoru s građanima table upozorenja kod izvora Cetine koje sugeriraju da kupanje nije preporučeno, jer se radi o pitkoj vodi. Nakon par dana na izvoru Cetine zabranjeno je kupanje.
-Nakon Banijskog potresa isti dan pridružujete se i pomažete unesrećenima…
Ne mogu se oglušiti, tamo gdje „gori“, tu sam i ja, jednostavno sam takav, nije bitno radi li se o potresu ili požaru u Zatonu…
-Koliko ste kao građanin i volonter s Banije zadovoljni obnovom?
Zadovoljan sam jedino jedinstvom civila i hrvatskog naroda, kao i javnih službi na licu mjesta, normalno da sam nezadovoljan obnovom i činjenicom da se nakon dvije godine obnovilo samo šest kuća, i da u 21. stoljeću ljudi žive u metalnim kontejnerima. To je veliki minus.
