Antisemitizam u Hrvatskoj i relativiziranje ustaških zločina koje je praćeno kontinuiranim povijesnim revizionizmom, kod nas se još uvijek problematiziraju uglavnom u prigodi Dana sjećanja na žrtve Holokausta, odnosno kao eho incidenata na antisemitskoj i nacionalnoj osnovi. Jer, antisemitizam je u europskoj Hrvatskoj i danas, 2023. godine, još itekako živ, štoviše na određeni način je izborio čak i pravo građanstva. Jer, ako se u ovoj zemlji može nekažnjeno klicati ustaško “Za dom spremni”, ako HOS može, makar i samo u komemorativnim prilikama, koristiti proustaško znakovlje i simbole prisvojene kao vlastite ratne oznake, to znači da se ova država nije jasno odredila prema onima koji su kolaborirali s nacifašizmom pod čijim je režimom počinjen najveći ratni zločin zasnovan na nacionalnoj i vjerskoj mržnji- Holokaust.
Ulaz u “logor smrti”- Auschwitz
Hrvatska vlada je, kako je na to ukazao povjesničar Ivo Goldstein na N1 televiziji, usvojila tri definicije o antisemitizmu: prvu 2013. o iskrivljavanju Holokausta, drugu 2016. o antisemitizmu, a treću 2020. kao antiromsku. Ali nikad nisu došle u saborsku proceduru, što samo pokazuje da je aktualna vlast tek deklarativno, s figom u džepu, protiv antisemitizma, a u suštini s njegovom osudom perfidno kalkulira radi stranačkih interesa i očuvanja unutarhadezeovskog mira u kući.
Goldstein, doduše, dopušta da je glavni krivac neusvajanja definicija antisemizma u Saboru birokratska šlampavost, a vjeruje i da je premijeru Plenkoviću važno da se definicije donose bez medijske pompe kako ne bi bile predmet većeg analiziranja, pa, vrlo moguće, i osporavanja.
-Definicija o antisemitizmu za karakteristično hrvatske prilike je važna jer kaže da je antisemitizam osporavanje činjenice organiziranosti genocida nad Židovima koji su počinili nacistička Njemačka i njezini saveznici tijekom Drugog svjetskog rata. Mi smo danas na dnevnoj bazi svjedoci toga da se relativizira Holokaust. Jedna laž koja se vrlo često čuje iz desnih krugova je da je Pavelićeva žena bila Židovka. Ne znam čemu bi to bio argument. Vjerojatno da je Holokaust bio manje strašan jer, eto, neće Pavelić ubijati ženine srodnike. Međutim, to je laž. Ne možemo progoniti nekoga sudski, ali možemo ga prokazati kao lažova i kao antisemita. To je neka moralna i politička etiketa- smatra prof. Goldstein, prenosi N1.
Mnogi desničari, kaže, bježe od etikete antisemitizma, tvrde da su rodoljubi, Hrvati, da ustaška država nije bila fašistička, da nije provodila genocid, da nikad Hrvati nisu mrzili Židove, naprotiv, da su ih spašavali, pa čak i da ih je sam Pavelić spašavao, “a tko je progonio i masovno ubijao, i zajedno s Nijemcima, slao Židove u Auschwitz”, pita se Goldstein.
Iako je od kraja Drugog svjetskog rata prošlo 78 godina, židovska imovina do danas nije vraćena vlasnicima. Postoji i zakon iz 1996. koji govori o povratu imovine oduzete u vrijeme komunizma i on se, veli Goldstein, zaleđuje na 1945. a trebalo se vratiti na 1941., jer stav je bio da su vlasti 1945. ionako svima oduzimale imovinu, a ne samo Židovima. Ali, to nije točno, jer mnogima imovina 1945. nije oduzeta iako su je tijekom rata nelegalno pribavili, a kad se ta imovina 90-ih pojedincima vraćala, samo se ustanovilo stanje 1945., ali ne i kako su ti ljudi došli do te imovine, je li ona bila njihov ratni plijen ili su je dobili oduzimanjem od Židova.
-Židovska imovina je nestala jednim aktom vlade NDH u listopadu 1942. godine nizom pravno vješto artikuliranih postupaka. U međuvremenu, i prije i nakon toga se ona jednostavno upisivala na nove vlasnike koji su onda 90-ih godina tu imovinu mogli vratiti- objasnio je Goldstein.
Poseban problem je, kako ističe, umanjivanje zločina NDH u javnom diskursu, a institucionalna relativizacija zločinačkog karaktera NDH započinje 1991., uspostavom neovisne Hrvatske i Tuđmanove vladavine tijekom koje je stvoren jedan novi, revizionistički narativ, potpuno oprečan antifašističkom, iako je ovaj potonji i ustavno definiran kao temelj nove države.
-Najedanput zlo postaje dobro. Naši dečki ustaše nisu više fašisti nego su samo borci za Hrvatsku koji su je voljeli pa su se malo zaigrali i bili prežestoki, ali opet, oni su naši dečki. Ta slika se stvarala devedesetih, ali nažalost taj narativ se nije dokinuo. 2015. godine je novom snagom ovaj narativ opet buknuo. Ustašizacija i povijesni revizionizam nam navire sa svih strana zadnjih osam godina. Nema političke volje da se to riješi jer se Vlada oglušuje na te stvari- tvrdi ugledni povjesničar, čija knjiga “Povijesni revizionizam i neoustaštvo u zadnjih 30 godina u Hrvatskoj”, kako je najavio na N1, izlazi na ljeto.
Hrvatsku, dakle, tek čeka suočavanje s kulturom sjećanja. Sada smo Europljani, čvrsto integrirani u Europu, što je divna vijest, veli Goldstein, ali mentalitet je ostao neeuropski. S ustašijadom, poručio je, ne možete dalje od Brežica. To u Europi ne prolazi. Liberalna Europa ovakvu Hrvatsku ne prihvaća
No, Europa je Hrvatsku ipak prihvatila sa svom njezinom neoustaškom popudbinom, vjerojatno uvjerena da su to tek marginalni recidivi neprilagođenih pojedinaca. Nažalost, recidivista je u vladajućoj stranci najviše i otud tako benevolentan odnos vlasti prema relativizaciji ustaških zločina i povijesnom revizionizmu.
No, zanimljivo je da je izraelski ambasador u Hrvatskoj Gary Koren, zadovoljan već i vladinom definicijom antisemitizma i Holokausta, iako parlament te definicije nije usvojio. Ali, Koren svejedno ocjenjuje da je Zagreb “zreo” za preuzimanje ( 1. ožujka ) jednogodišnjeg predsjedanja Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust ( IHRA ) tijekom kojeg su predviđene dvije plenarne sjednice ( u lipnju u Dubrovniku, i u studenome u Zagrebu ), a koje će okupiti više od 400 sudionika..
Po IHRA-noj definiciji antisemitizam je “određeno poimanje Židova koje se može izražavati putem mržnje prema njima. Usmena, pismena i fizička izražavanja antisemitizma koja su usmjerena prema Židovima ili nežidovima i/ili prema njihovoj imovini, ustanovama židovske zajednice te židovskim vjerskim objektima”.
Ivo Goldstein u emisiji Nu2
