Prava jagma vlada kod nas među investitorima zainteresiranim za ulaganje u velike solarne elektrane. Ostvare li se iskazani ulagački apetiti, idućih će godina nicati proizvodna postrojenja značajno veća i jača od postojećih, a hektare i hektare pustog zemljišta prekrivati solarni paneli. Iz iskazane investicijske pomame proizlazi da će instalirana snaga solarnih elektrana u odnosu na postojeće stanje porasti čak sedamdeset puta. Interes ulagača govori i o tome da će postrojenja za proizvodnju struje iz energije sunca za koju godinu biti pet puta jača nego što je sada instalirane snage u vjetroelektranama koje čine daleko najveći udio svih proizvodnih kapaciteta obnovljivih izvora energije. Ulagačke ambicije usporava zasad poslovično usporena državna administracija kojoj se ne žuri s izdavanjem energetskih odobrenja, dokumenata koji su prema novom Zakonu o tržištu električne energije prvi korak i preduvjet za buduće administrativne korake u razvoju projekata obnovljivih izvora energije.
Od konca veljače ove godine, kada je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja objavilo sada već famozni popis zaprimljenih zahtjeva s iskazom interesa za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja, zainteresirana javnost imala je priliku pročitati o 216 projekata obnovljivih izvora energije ukupne planirane priključne snage od gotovo šest gigavata (GW). Radi lakšeg shvaćanja razmjera iskazanog investicijskog stampeda, valja znati da je, prema godišnjem izvještaju Hrvatskog operatora tržišta energije – HROTE, ukupna instalirana snaga svih povlaštenih proizvođača iz obnovljivih izvora energije u 2021. godini bila tek nešto veća od jednog gigavata. Od tih 216 planiranih projekata, njih 177 su projekti solarnih elektrana ukupne instalirane snage nešto manje od četiri gigavata, sedamdeset puta veće od trenutno instaliranih pedesetak megavata. Ima među tim ulagačima koji su iskazali interes i nekih dobro poznatih imena, koja su se ulažući u posljednjih desetak godina u vjetroelektrane već dobrano okoristila izdašnim državnim poticajima, minimizirajući rizik i maksimizirajući profit.
Foto: pixabay.com, ilustracija
Probijajući se kroz famozni popis sa imenima zainteresiranih tvrtki registriranih mahom samo za upravljanje planiranim energetskim postrojenjem, u oko upada čak četrdesetak zahtjeva firmi koje je osnovao i kojima je na čelu poduzetnik Iljko Ćurić. Spominjali smo ga već u ovom serijalu kao jednog od većih ulagača u vjetroelektrane i apostrofirali kao punca Ante Ćurkovića, nekadašnjeg visokopozicioniranog HEP-ovca optuživanog da se okoristio podacima javnog poduzeća o najboljim lokacijama vjetropolja kao i da je sa obiteljski si povezanim tvrtkama osiguravao dokumente potrebne za uvrštenje na listu povlaštenih proizvođača. Ćurićeve tvrtke, nazvane najčešće prema nazivima lokaliteta planirane investicije, iskazale su, dakle, interes uložiti u četrdesetak solarnih elektrana ukupne instalirane snage oko 650 megavata. Ulagački interes iskazao je i HEP, za investiranje u 15 sunčevih elektrana ukupne snage 250 MW.
Foto: pixabay.com, ilustracija
Novo ime koje je iskočilo među investitorima zainteresiranim za ulaganje u velike solarne elektrane je Toni-Rudolf Vlaić. Taj javnosti sasvim nepoznati ulagač u partnerstvu sa turskom firmom dobavljačem opreme za solarne elektrane, iskazao je uložiti u pet postrojenja ukupne priključne snage veće od jednog gigavata. Veličinom i ambicioznošću iskače planirano ulaganje u solarnu elektranu od 950 megavata, što je priključna snaga tek nešto manja od jednog gigavata, koliko je, rekosmo, u 2021. godini bila ukupna instalirana snaga svih ovdašnjih proizvođača iz obnovljivih izvora. Tu mega-elektranu koja bi, bude li doista izgrađena, bila najveća u Europi, investitor je iskazao interes graditi u općini Promina, jednoj od mnogih demografski opustjelih općina Šibensko-kninske županije koja je iskazala interes za stavljanje krša u elektroenergetski pogon i ubiranje naknada. Općine Promina i drugih jedinica lokalne samouprave na čijim bi teritorijima investitori gradili velike sunčeve elektrane nema na popisu zainteresiranih ulagača. Boje javnog sektora odnosno jedinica lokalne samouprave koje su iskazale interes same uložiti u solarne elektrane ukupne priključne snage sedamdesetak megavata brane: gradovi Novska, Lipik, Ludbreg i Križevci, općine Viljevo, Sućuraj i Bedekovčina te Zavod za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije.
Foto: pixabay.com, ilustracija
U četiri solarne elektrane ukupne snage 386 MW žele instalirati tvrtke u vlasništvu mađarske podružnice izraelske kompanije Enlight koja u Mađarskoj, Srbiji, Hrvatskoj i na Kosovu u posjedu ima portefelj od 316 MW operativnih projekata obnovljive energije odnosno započetih 1,2 GW. Za gradnju tri solarne elektrane ukupne priključne snage 129 MW zainteresirane su tvrtke u vlasništvu francuske kompanije Neon koja je kapacitete od 4,5 GW ostvarila ulažući u obnovljive izvore u mnogim zemljama, od Francuske, Portugala, Irske i Finske do Argentine, Jamajke, Meksika, Mozambika, Zambije i Australije. Za značajna ulaganja u solare, interes su iskazale i inozemne kompanije već aktivne na ovdašnjem tržištu proizvodnje struje iz energije vjetra – španjolska Acciona Energia za gradnju jedne sunčeve elektrane snage 150 MW i austrijski RP Global za gradnju sedam sunčevih elektrana ukupne snage 115 MW. Ljubiteljima nogometa vrijedan će vjerojatno biti podatak da je među zainteresiranim ulagačima u solare i nekadašnja Hajdukova legenda Milan Rapaić zvani Miki. Bivši nogometaš jedan je od trojice suvlasnika i direktor tvrtke koja bi investirala u dvije sunčane elektrane ukupne priključne snage 160 MW. Boljim poznavateljima poslovnog svijeta poznato će zazvučati ime Milodrag Gadže. Sjetit će se da je svojevremeno prodao zagrebački lanac benzinskih postaja Europa mil ruskom Lukoilu i u Rijeci uložio u gradnju stambeno-poslovnog kompleksa RIO Kantrida na mjestu nekadašnje Riječke industrije odjeće – RIO. Zainteresiran je za gradnju dvije solarne elektrane ukupne snage oko 80 MW.
Foto: Pixabay.com, ilustracija
Hoće li i kada svi ti i drugi investitori koji su iskazali interes doista ostvariti svoje ulagačke ambicije i doći u priliku uložiti milijune u velike solarne elektrane na hektarima pustopoljina siromašnih općina i uz izdašne državne poticaje očekivati povrat investicije u roku od oko dvanaest godina, ovisi i o Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. To državno tijelo koje je donedavno vodio ministar Tomislav Ćorić, sumnjičen za korupciju i pogodovanja investitorima u projektima obnovljivih izvora energije poput već notorne vjetroelektrane Krš Pađene, usporeno, kakva državna tijela znaju biti, zainteresiranim investitorima na kapaljku izdaje energetska odobrenja. Za svaki od projekata Ministarstvo raspisuje natječaj za izdavanje energetskog odobrenja, dokumenta koji je prema novom Zakonu o tržištu električne energije prvi korak i preduvjet za buduće administrativne korake u razvoju projekata obnovljivih izvora energije. Nakon svakog tog formalnog natječaja na koji se u pravilu javlja samo ona tvrtka zbog čijeg je iskazanog interesa i raspisan, Ministarstvo odlučuje o najpovoljnijoj ponudi i nakon isteka žalbenog roka izdaje energetsko odobrenje. U deset mjeseci, koliko je prošlo od objave već famoznog popisa zaprimljenih zahtjeva s iskazom interesa za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja, raspisano je dvadesetak natječaja i izdano desetak energetskih odobrenja. Neke je investitore sa popisa iskazanih želja koji nisu dostavili traženu dokumentaciju projekta Ministarstvo i odbilo. Na tom popisu odbijenih, datiranog potkraj listopada, na kojem su ukupno 33 postrojenja ukupne priključne snage od gotovo 2,5 gigavata, na solare otpada oko 1,5 gigavat. Među odbijenim solarima su i mega-elektrana u Promini i drugi projekti Tonija-Rudolfa Vlaića i turskih mu partnera, nekoliko projekata solarnih elektrana već nam dobro poznatog Iljka Ćurića i jedna od dvije u koju bi uložila tvrtka u suvlasništvu Mikija Rapaića.
