Šibenski antifašisti, okupljeni oko Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Šibensko-kninske županije ( ZUABA ) u četvrtak su na spomen-kosturnicu na Gradskom groblju Kvanj položili vijenac i “karanfile ponosa” u znak sjećanja na poginule osloboditelje grada koji su partizanske jedinice VIII korpusa 3. studenoga 1944., u finišu Drugog svjetskog rata, oslobodili od nacifašističkog okupatora. Dan oslobođenja Šibenika od proglašenja hrvatske neovisnosti obilježavaju samo antifašisti, lokalne vlasti godinama su taj veliki povijesni datum prešućivale i ignorirale, neki čak i negirali, pokušavajući profašističke kolaboracioniste uzdignuti na razinu pobjednika. Ove godine antifašistima su se na Kvanju pridružili lokalni, županijski i gradski čelnici…
Šibenik je 3.studenoga prije 78 godina dočekao slobodu. Taj datum stoga vrijedi trajnog pamćenja i obilježavanja, jer će se samo na taj način sačuvati povijest od zaborava i revizionizma kakvom svjedočimo već nekoliko desetljeća. O važnosti tog povijesnog događaja pred spomen-kosturnicom na gradskom groblju Kvanj prigodno je slovo održao tajnik Županijske Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Luka Kuvač.
Šibenik je itekako zaslužio, ali i skupo platio, svoju slobodu, rekao je, navodeći da je tada za slobodu život dalo 4.572 građana, 3.023 ih je palo u borbi, a 1.123 kao žrtve fašističkog terora, pri čemu ih je 729 strijeljano.
-Tog se dana, 3.studenoga 1944., danas prisjećamo, ali i s njime ponosimo, i taj dan će ostati vječna inspiracija za slobodarski antifašistički Šibenik. Naš je zadatak da istinu prenosimo, a njihovu borbu poštujemo. Za jedan od najvećih dana ovog grada neće biti satova povijesti, neće biti procesija ni zvučnika po gradu. Neće biti svečanih akademija ni mise za sve poginule. Ali bit će ponosa, prkosa i bijesa antifašista. Posebno danas kad je nacifašizam sve češće na ulicama Europe, ali i oko nas – poručio je Kuvač.
Za promjenu, ove godine na Dan oslobođenja grada od nacizma i fašizma, pred spomen-kosturnicom antifašisti nisu bili sami. Uz potpredsjednika ZUABA županije Petra Mišuru, i predsjednika šibenskog SDP-a Tončija Restovića, karanfile su ispred kostrunice položili i prvi ljudi županije, župan Marko Jelić i njegova zamjenica Iris Ukić Kotarac, a u ime Grada Šibenika dogradonačelnik Danijel Mileta.
Šibenik bi trebao biti ponosan na svoje sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu na strani pobjednika i njegovati kulturu sjećanja umjesto primitivnog, regresivnog zatiranja povijesti. U spomen na to evo samo još nekoliko podataka:
U operaciji olobađanja Šibenika Prva proleterska brigada je imala 14 poginulih i 70 ranjenih, izgubljeno je i pet tenkova, ali je neprijatelj imao neusporedivo veće gubitke- tisuću poginulih i 700 zarobljenih.
S područja bivše općine Šibenik je u Narodnooslobodilačkoj borbi sudjelovalo gotovo 19 tisuća žitelja, a kad im se pribroji i preko pet tisuća pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta koji su u velikom broju odvedeni u logore, evidentno je da je s područja ovog grada u antifašističkoj borbi sudjelovalo preko 24 tisuće stanovnika, ili čak 35,5 posto, kako je to svojevremeno zabilježio i Antifašistički vjensik.
Šibenik je nakon oslobođenja, 1. siječnja 1945. postao i sjedište ZAVNOH-a, najvišeg tijela vlasti u Hrvatskoj, pa se zna i danas kazati kako je do oslobođenja Zagreba, nakratko bio glavni grad Hrvatske. Jer, bilo je tu sjedište Centralnog komiteta KPH, Glavni odbor AFŽ-a, Glavni odbor USAOH-a ( ujedinjene antifašističke omladine), Pokrajinski komitet SKOJ-a itd.
Zbog svoje antifašističke prošlosti, Šibenik je i u samostalnoj Hrvatskoj znao bolje od drugih gradova zaštititi svoje spomenike palim antifašistima u drugom svjetskom ratu i odoljeti porivu novovalnih domoljuba da prebrišu povijest preimenovanjem ulica i trgova. To ne znači da mnogi spomenici nisu srušeni, ali znatno manje no drugdje, a naposljetku je pala i Poljana Maršala Tita, koje je ostala tek – Poljana.
No, povijest se silom ne mijenja, niti se naknadno piše. A da šibensko područje nije poput mnogih drugih u ovoj zemlji koji su se temeljito obračunali s prošlošću. svjedoči i najava iz općine Tribunj o obnovi devastirane spomen-kosturnice palim borcima iz Drugog svjetskog rata. Radovi bi , kako se procjenjuje, trebali biti završeni u veljači 2023. U čast i slavu palih Tribunjaca kojih je u NOB-i bilo 269, a od toga 34 žene . Dakle, svaki treći stanovnik Tribunja aktivno je sudjelovao u borbi protiv neprijatelja, poginulo ih je 117, od toga 86 boraca, a žrtava fašističkog terora je bilo 29, među njima i 16 žena. U slavnim bitkama na Sutjesci i Zelengori sudjelovalo je 38 boraca, a poginulo ih je 17. U koncentracijske logore odvedeno je 80 Tribunjaca, među njima i 31 žena. U zbijeg je otišlo 345 žena, djece i staraca, najprije u Italiju, a potom u Afriku. Samo u zaseoku Sovlje, spaljene su 32 kuće a potom opljačkano 50 zgrada.
Može li se, smije li se sve to ignorirati, negirati, zaboraviti?