Sasvim atipičan gost za HRT-ovu emisiju Nedjeljom u 2. Redatelj Anđelo Jurkas. Autor dokumentarca “Sutra će biti” koji problematizira život djece u domovima. Stanare hrvatskih “sivih domova”.Jurkas je pokušao odgovoriti na vječno pitanje o razlozima tako visokog postotka recidivista, onih koji se vraćaju na staze kriminala, ali i na pitanje čine li društvo i država, odnosno njezine institucije, dovoljno da se život domske djece poboljša, jesu li uopće zainteresirani za njih.
Život domske djece, kaže Jurkas, oslikava nefunkcionalni sustav u kojem žive i državu u kojoj se sve politizira i izdiže iznad struke i profesionalnosti.
– Sistem nije funkcionalan dvostrano, između ljudi koji se bave klincima i između operative- ističe Jurkas, prenosi HRT. Djeca koja dođu u domove i tamo budu oko četiri godine, isključivo su oslonjena sama na sebe, rekao je, napominjući kako je uvijek problem adekvatnog profesionalnog kadra. Ocijenio je nedopustivim da domovi nemaju zaposlenog psihologa ili psihijatra koji će se pozabaviti problemima istraumatizirane djece koja često dolaze iz razorenih obitelji. Jedini kojima je uistinu stalo do te djece i koji im se posvećuju su odgajatelji, zaključio je.
No, ponekad dijete završi u dom u iz sasvim banalnih razloga, kao što je slučaj s dječakom Martinom iz Jurkasovog filma, koji je u dom doveden zbog previše izostanaka iz škole. U domu su ga, pak, dočekali vršnjaci koji su iza sebe već imali kriminalni dossier, koji su u dom završili zbog teških krađa ili dilanja droge. Za Jurkasa je ključno pitanje koliko Martin može utjecati na svoje krimogene vršnjake da se poprave, odnosno, kolike su šanse da će oni utjecati na njega i njegovo ponašanje kako bi se lakše uklopio.
U njegovoj filmskoj priči, kako je rekao, nema ni klasičnih pozitivaca ni negativaca. Ta djeca su vrlo inteligentna i lako prepoznaju što se od njih očekuje da kažu, pa tako i govore, ali baš zato što im se nije ulagivao, što je bio iskren i korektan, uspio ih je 5-6 pridobiti i pratiti tijekom cijelog filma.
– Pokušavam vjerovati da su klinci zadnja linija obrane i zadnja vrijednost ulaganja te da oni nemaju u sebi genetiku zla– rekao je Jurkas u Nedjeljom u 2, nagašavajući kako djeca u pravilu nose obrazac ponašanja svojih roditelja. Pokušao im je pokazati bar neku imitaciju boljeg života, kako je kazao, ne bi li ih to navelo na neki drugi, bolji put. A koliko god su se obraćali Crkvi i institucijama za pomoć tim mladim ljudima, nije bilo odjeka. Zašto je tomu tako, ne bi znao, kaže.
.Sistem nije dobar, a domska djeca prepuštena su individualnim kvalitetama svojih odgajatelja i njihovoj predanosti poslu, a gdje toga nema, jao toj djeci.
Zašto nije u film uvrstio i svjedočenja domskih djevojčica? Naprosto zato, rekao je Jurkas, jer su one posebna tema i zaslužuju svoj posebni dokumentarac.
