Ivan Vukoja iz Nuštra, zaljubljenik u motocikle koje danas sam izrađuje, i Nikola Baraka iz Šibenika, svjetski putnik, čovjek kojem i život i posao definiraju putovanja, gostovali su ove nedjelje u HRT-ovoj emisiji „Nedjeljom u 2”. Vukoja je kao 14-godišnjak, napisao pismo proizvođaču čuvenih Harley Davidson motocikla koje je obožavao, a trideset godina kasnije se i upoznao s praunukom osnivača na velikom događaju Harley-Davidson Bike Week u Medulinu. Njegov svijet je njegova radionica, to je njegova oaza mira, središte svakodnevnog života. Po struci autolakirer, danas, kao poduzetnik, mora biti i psiholog i menadžer. Do sada su razvili 33 različita proizvoda i s njima namjeravaju osvojiti Europu. Baraka, pak, zaljubljenik je u putovanja još od djetinjstva, ispričao je u Nu2. Proputovao je više od stotinu zemalja diljem svijeta, a strast je s vremenom pretvorio u posao. Osnivač je Croatian Travel Festivala koji se održava već 15-tu godinu u Šibeniku…
Na putovanja su ga „navukli” filmovi o Indiani Jonesu koje je gledao kao dijete i koji su u njemu probudili želju da vidi i upozna svijet. Odlazak u Aziju, s još dva prijatelja, gdje su proveli 40 dana, bila je za njega neka vrst prekretnice. Tada se počela rađati ideja o putovanju oko svijeta, ispričao je voditelju Nu2 Aleksandru Stankoviću.
– Već na povratku, na letu iz Kuala Lumpura za London, složio sam sljedeće putovanje – put oko svijeta. Jedan prijatelj se vratio u Kuala Lumpur i upisao školu za pilote, drugi se ukrcao na kruzer i otišao u Miami, a ja sam ostao sam s tim planom- rekao je, prenosi HRT.
Putovanje je podijelio u pet dionica, pozvao preko Facebooka zainteresirane da mu se pridruže. Prijavilo se 86 ljudi, a zainteresirale su se za njegovu avanturu i sve domaće medijske kuće. Tu se začela ideja kako da svoju strast za putovanjima pretvori u posao.
– Moja ideja uopće nije bila da otvorim agenciju. Moja ideja bila je putovati svijetom. Međutim, ljudi koji su putovali sa mnom rekli su: “Nikola, želimo ponovno ići”. Jedni su htjeli ići u Rusiju, Mongoliju, Kinu, drugi na druga mjesta. Već kod organiziranja novog putovanja javilo se čak 180 ljudi.
– Tada sam rekao – ili ću otvoriti agenciju ili ću odustati od svega toga.
Nije odustao, krenuo je na svoje cjeloživotno putovanje i dosad posjetio između 100 i 110 zemalja, što ne vidi kao trofej, nego samo podsjetnik.
Putujući, štošta je naučio. Pa i da „svijet ne traži naše osvajanje nego naše poštovanje i razumijevanje”, kako je rekao. Danas ga najviše ispunjava promatranje životinja u njihovom prirodnom okruženju…
Najviše voli putovanja cestom.
– Volim putovati Jeepom. Na taj način osjetiš prostor kroz koji prolaziš, a cesta ti daje izazove. Ti izazovi često na kraju postanu najljepši dio putovanja jer upoznaš ljude i mentalitet- kazao je te ispričao (ne)zgodu iz Mauritanije kada im je pukla guma na vozilu, i nakon samo desetak minuta stajanja na cesti ljudi su im priskočili u pomoć.
Baraka se prisjetio i putovanja u Iran, ljubaznih i pristupačnih ljudi koji su im pomogli kad god im je pomoć zatrebala. Kad su u Teheranu ostali bez dizela, ljudi su im s jednog gradilišta dali 20 litara goriva, a ni centa nisu uzeli. Navečer su ponovo trebali gorivo, pokucali su na jedan kontejner, čovjeka probudili, ustao je, otvorio bačvu i natankao im gorivo, ponovo bez naplate ijednog centa.
Oduševio ga je azijski Laos, zemlja u kojoj nema masovnog turizma, i grad Luang Prabang koji je, kako je rekao, spoj azijske kulture i francuskog šarma. Kolonijalne kuće pretvorene su u hotele i restorane, ljudi su nenametljivi, nema agresivnog nagovaranja da nešto kupite, nema gužvi, nema redova…
U Norveškoj je ronio s kitovima, vani je minus 15, more ima samo pet stupnjeva, a kad vidite kitove skačete u more u želji da im se što više približite.
Preferira suputnike koji ne stvaraju dodatni pritisak, koji nisu konfliktni i svadljivi, a s godinama sve više voli sporija putovanja, uživanje u destinaciji, upoznavanje gastronomije zemlje u kojoj boravi. Često putuje i s obitelji, suprugom i s djecom i raduje ga kad djeca na safariju vide životinje iz neposredne blizine, kad otkrivaju svijet, za njega to ima posebnu simboliku, s djecom kao da zatvara taj krug…
Nekoć je vodio turističku agenciju koju je prodao i danas se bavi uglavnom turizmom u Šibeniku i – avanturizmom. Kajaci, zipline…
Volio bi vidjeti još 15-ak zemalja, neke doživjeti ponovo. Nije to obavezno skup hobi, ako se putovanja planiraju na vrijeme, kupe karte na akcijama, prilagodi terminima kada aviokompanije imaju jeftinije cijene, dade se značajno smanjiti trošak, ispričao je u Nu2, poručujući da vrijeme prolazi, treba živjeti, ne samo za posao i karijeru…
