Spisateljica i blogerica Vedrana Rudan gostovala je u HTV-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2” gdje je bez neke zadrške, sasvim otvoreno pokušala predočiti gledateljima težinu situacije kroz koju prolazi, i ona sama i njezina obitelj, noseći se s opakom bolešću i strahom od smrti. Vedrana Rudan boluje od karcinoma žučnih kanalića kojeg se pokušala riješiti operativnim zahvatom, ali nakon dva mjeseca morala se nažalost suočiti s brojnim metastazama. O sebi govori kao o umirućoj osobi, ali čak ni u takvoj situaciji ne odriče se pisanja, jer, kako je rekla, kad pišem, živa sam. Posebno važnim bilo joj je naglasiti da kad piše o djeci, ne piše o svojoj djeci, kako mnogi misle i to joj zamjeraju. “Mi se volimo”, veli, “a djeca o kojoj pišem, to su samo likovi…”
S obzirom da je zbog bolesti imala priliku vidjeti na licu mjesta kako hrvatsko zdravstvo funkcionira, cijela je emisija bila tematski naslonjena na zdravstvo, zdravstvene radnike i muke kroz koje moraju prolaziti pacijenti, i to oni s najtežim dijagnozama. Operirana je u privatnoj klinici koja je u ugovornom odnosu s državom, ali je samo operacija stajala 9000 eura. U to vrijeme, ispričala je, u Srbiji je imala dogovorenu promociju knjige „Umrijeti bez stresa”na koju nije mogla otići zbog bolesti, pa je o tome obavijestila izdavača, a sutradan je dobila uplatu na 10 tisuća eura, što joj je olakšalo odluku o operaciji.
Kad je na drugoj kontroli nalaz pokazao da ima metastaze htjela je otići u Švicarsku radi eutanazije, jer, kazala je, “odavno sam odlučila da ne želim umirati na rate”. Saznala je da to stoji 17 tisuća eura, dobila potporu obitelji, otvorila komunikaciju sa Švicarskom, čak bila prihvaćena kao kandidat, ali je zbog ukupnog pogoršanog fizičkog stanja i nemoći morala odustati od putovanja. Liječnici su je uvjerili, temeljem statistika, da si treba dati šansu pa sada ide na kemoterapije, iako joj je liječnik rekao da je neizlječivo bolesna, ali postoje i neke statistike… Odlučila je da tu šansu prihvati, „imaš dvije 50-godišnje bebe koje te hoće ( djeca op.a. ), imaš muža koji te ne da”, rekla je.
Imala je samo riječi hvale za osoblje Dnevne bolnice Klinike za tumore KBC-a Rijeka gdje se liječi. Tamo je ušla s osjećajem da ulazi u pakao, ispričala je, jer tamo se kemoterapija prima po šest sati na foteljama bez naslona za ruku, ti mahom mladi ljudi koji tamo rade čine sve da im muku olakšaju. „To su djeca koja robijaju. Kroz tu bolnicu koja radi od 8 ujutro do 9 navečer prođe 150 pacijenata nasmrt bolesnih, a oni imaju prosjek od 20 i nešto godina” kazala je Rudan, piše HRT.
Veseli je da će umrijeti sa spoznajom da ima dobrih ljudi, ali ih nitko ne snima, tu nema kamera, za njih nitko ne zna, a oni u tom poslu daju svoj život.
I dalje misli da mržnja, a ne ljubav, pokreće ljude, jer ljubav je rijetka. Kad piše o mržnji zna da će je ljudi čitati, a kad a kad pišete o ljubavi zapadate u neku patetiku, tipa na kraju se vjenčaju…Prava ljubav tako se rijetko sreće da je nevjerojatno…Ona, požalila se, u javnosti slovi za ženu koja muževe mijenja kao čarape, a eto, s jednim muškarcem je već 38 godina i on je za nju život. Ali to se ne nosi, a ni ona sama ne želi o tome pisati. „To je moje, to je moja ljubav. Moja djeca su moja ljubav”, emotivno će Rudan.
Koliko god to zvučalo perverzno, rekla je u nastavku, ono što je trenutno vedri to je odlazak na kemoterapiju četvrtkom, iako zna što dolazi poslije, a to je nemogućnost odlaska u WC, gubitak daha, nesposobnost da ustanete iz kreveta…I onda odeš tamo da te dignu, pa te vrate, pa opet gore, dole, e sad, dokle.
I dalje piše, obožava pisanje, pogotovo bloga, to je čini živom. Ali, prsti ne slušaju, pa suprug dešifrira njezin tekst i učini ga suvislim, a sin ga stavi na blog. I kad vidi da ga mnogi prenose, to je čini iznimno zadovoljnom. Sretna je što cijeli život prodaje priče, a sebe nije prodala.
Imala je Vedrana Rudan i svoju poruku za kraj:
-Želim reći da ima jako puno ljudi koji me vole i da ja volim njih i da sam besmrtna i neka moju smrt shvate kao odlazak na područje bez signala- poručila je gostujući u Nu2 gdje je došla na pomalo bizaran poziv Aleksandra Stankovića koji joj je rekao: „Svi mi umiremo, samo što ćete vi nešto prije.”
