Drugi dan Festivala alternative i ljevice u Šibeniku prisjetio se biskupa Srećka Badurine, trideset godina nakon njegove smrti, biskupa koji je uživao nepodijeljeno poštovanje Šibenčana, koji je tijekom rata u gradu širio ekumenizam i evanđelje u njegovom punom smislu, zagovarao mir nasuprot ratu, dijalog i toleranciju nasuprot isključivosti. Večer posvećena biskupu Badurini počela je projekcijom dokumentarnog filma „Srećko Badurina- biskup šibenski 1988. – 1996.”, autora Davora Šarića, a nastavila se okruglim stolom o životu i naslijeđu biskupa, napose njegovoj mirotvornoj ulozi tijekom „rujanskog rata” u Šibeniku 1991. Za isti stol su sjeli don Franjo Glasnović i prof. Ivo Družić, nekadašnji prominentni član SDP-a, a razgovor je moderirala novinarka Živana Podrug.
Don Glasnović je imao samo 19 godina kada je upoznao biskupa Badurinu 1988. godine, a kada je u rujnu 1996. čuo vijest o njegovoj smrti proplakao je, kako je kazao, od Katedrale do šibenske pijace gdje su radili njegovi roditelji. Biskup Badurina je svakoga gledao onim teološkim pogledom i s postulatom da je svaki čovjek božji čovjek, bez obzira na sve razlike. Taj njegov duh, rekao je don Glasnović, dovodi ga svake godine na Fališ kao mjesto susreta, kao neku vrst široke, otvorene ulice. Šibenik nema administrativno ulicu biskupa Srećka Badurine, ali ima metaforički, ulicu kao mjesto susreta, kao što je, smatra Glasnović, i pijaca, mjesto otvorenosti i susreta različitih ljudi. Kako je znao reći biskup – različiti smo i možda jedni druge nećemo promijeniti ali tragično je ako je to razlog da nekog eliminiramo.
Iz sasvim drugačijeg konteksta o biskupu i susretu s njim govorio je prof. Družić koji je zaključio da je cilj prikazivanja dokumentarnog filma o biskupu Badurini i razgovora o njegovom životu i djelu, sasvim jasan- potpora ulici biskupa Srećka Badurine u Šibeniku.
„Ali kako to što više odmaknuti od politike i približiti suglasju? Pogotovo jer se narativ građana odmaknuo od onog vremena kada je glas mirotvorca Srećka Badurine bio najglasnija potpora Šibeniku u danima obrane od agresora”, dvoji Družić. Biskupa je doživio kao samozatajnog čovjeka, moralnog klerika otvorenog domoljublja koje uključuje sve vjere i nacije bez mržnje prema ikome. S biskupom se susreo 1992. , kada mu je tadašnji predsjednik SDP-a u Šibeniku doktor Ante Romac prenio poruku da je otvoren poziv za razgovor s biskupom, što je naravno prihvatio. Obišao je katedralu, zgrozio se rupom na kupoli tog jedinstvenog spomenika kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a. Biskup mu je govorio o žrtvama rata, o 20 tisuća prognanika u Šibeniku, 40 srušenih crkava, o naporima da se smire i usijane glave s naše strane, odnosima s pravoslavnom crkvom. Smatra ga zaslužnim za dolazak pravoslavnih svećenika u Šibenik i da su pravoslavne crkve na ovom području ostale sačuvane. Nisu mu to svi odobravali, rekao je Družić, neki su ga smatrali vrlo popustljivim i zbog toga ga kritizirali.
„Mnogi su biskupu govorili – rat je, treba zakopati Evanđelje, nakon rata bit će vremena za to. No, biskup im je odgovarao: Ako se pogazi Evanđelje, što ostaje? Možemo biti ponosni na to što je biskup Badurina i u takvim okolnostima prepoznao što je njegovo poslanje- istina je uvijek iznad- govorio je. I zato je mogao pregovarati, ići u Knin… Govorio o pogaženom Evanđelju, ali ne zakopanom. Govorio je da pravi vjernici, s jedne i s druge strane, ne čine zlo, čine ga oni kojima je kršćanstvo uglavnom folklor. Pravi vjernik, koji živi svoje Evanđelje, poštovat će čovjeka”, ispričao je don Glasnović, navodeći kako se biskupu tadašnji dalmatinski episkop Nikolaj požalio da se ne osjeća sigurnim u Šibeniku, a biskup mu na to rekao da dođe u biskupski dvor i da će ga on čuvati.
Družić se osvrnuo i na doprinos Šibenčana u Drugom svjetskom ratu, na izginule borce 8. dalmatinske, šibenske brigade, poginuli u oslobađanju Knina koji je bio pod opsadom 14 tisuća Nijemaca, 4500 Đujićevih četnika i 1500 ustaša. Brigada je imala oko 2000 boraca, među njima i 136 Srba, upravo koliko ih je bilo i u 113. šibenskoj brigadi koja je obranila Šibenik u Domovinskom ratu. „Šibenik zna što jest i što je bilo, uvijek. A onih devet imena, za one koji ne znaju što je bilo, je devet poginulih partizana na izvoru Čikole, u Čavoglavama. Mislim da je to ono što je biskup Badurina, mudar i do srži pošten čovjek, znao”, rekao je Družić.
Dotakli su se i pitanja ideologije. Biskup Badurina je uvijek naglašavao pogubnost ideologija koje mogu navesti čovjeka na zlo, bilo crnih ili crvenih, napomenuo je don Glasnović, dodajući da je biskup razlikovao politiku od politikantstva koje teži tome da ostvari nešto što nije u skladu s moralnim načelima i duhom Evanđelja.
Danas nemamo zidove između različitih ideoloških svjetova, ali imamo zidove riječi koje će vas pokušati svrstati u ovaj ili onaj tabor. Ali, ulica kao metaforičko mjesto susreta nema zidove, oni su se danas prebacili na društvene mreže, u medije. Ulica nas uči- poručio je s okruglog stola don Glasnović– da možemo prolaziti i susretati se različiti kakvi jesmo, ali da nema neprijateljstva među nama.
Prije projekcije filma i razgovora o biskupu Srećku Badurini, predstavljen je i književni prvijenac Alena Živkovića „Stol za jednoga”, dobitnik nagrade Prozak, a o kojoj je, uz autora, govorio urednik Kruno Lokotar, a razgovor je moderirao pisac, novinar i scenarist Emir Imamović Pirke.
Program FALIŠ-a nastavlja se večeras, ( petak, 4. rujna ) na Maloj loži, u 20 sati, predstavljanjem knjige ‘Osam dana u svibnju: Uspon i pad NDH i rađanje nove Jugoslavije’ Borisa Rašete i Gorana Gavranovića. S autorima će razgovarati Emir Imamović Pirke.
U 21 sat slijedi okrugli stol ‘Antifašizam 21. stoljeća’ a sudjeluju Sanja Barić, Stevo Đurašković i Vesna Teršelič koji će govoriti o suvremenim oblicima radikalne desnice, odnosu Hrvatske prema vlastitoj prošlosti te mjestu antifašizma u današnjem društvu. Razgovor moderira Damir Pilić.
Drugi dan FALIŠ-a zaključuje ekonomski analitičar Neven Vidaković predavanjem „Novi ekonomski poredak”, s početkom u 22 sata.
