Kao što upućeni znaju, prije deset godina se u ovo doba u Šibenbiku odvijao izvrsni glazbeni festival Terraneo, zasigurno jedna od najboljih glazbenih i kulturnih manifestacija koja se desila u južnom dijelu Hrvatske. Godine Terranea su značile i dramatičnu prekretnicu na bolje za Šibenik. Zahvaljujući tom festivalu i jednom od njegovih pokretača Mati Škugoru, te nekolicini građana koji su u ta vremena pokrenuli projekte obnove šibenskih tvrđava, Šibenik se od zapuštenog ružnog pačeta pretvorio u tzv. labuda i postao poželjno kulturno središte i turističko odredište.
Kao što se zna, Terraneo je priređen na dijelu zapuštene i napuštene vojarne Bribirski knezovi. Na mjestu gdje su na nekoliko pozornica nastupala svjetska glazbena imena, danas je – građevinski otpad. Nemaštovite i bezidejne vlasti i danas, nekoliko desetljeća nakon što je napuštena, nisu znače naći neku bolju svrhu za taj vrijedni prostor, nego je pretvorena u deponij građevinskog otpada.
Toga se prisjetio i Mate Škugor, koji je danas objavio svoj osvrt o tome o na društvenoj mreži, te ga u nastavku prenosimo u cijelosti:
09.08.2012. na ovom su mjestu (foto 1) koncerte odsvirali Swans, The Jon Spencer Blues Explosion, Future of the Left i The Toronto Drug Bust. Tijekom prethodna dva dana nastupili su 65daysofstatic, The Notwist, Anna Calvi, Stephen Malkmus & the Jicks, Dan Mangan, We Were Promised Jetpacks, Kandžija i mnogi drugi sjajni glazbenici. Danas je to postalo odlagalište kamenja iskopanog tijekom građevinskih radova u Šibeniku i okolici. Susjedna daleko veća površina (foto 2), na kojoj se nekad nalazila glavna pozornica Terranea, u potpunosti je zatrpana građevinskim otpadom.
Već su između prva dva izdanja ovog festivala prvi korisnici dijela velikog prostora nekadašnjeg vojnog kompleksa, građevinski otpad počeli ilegalno odlagati tamo gdje su se u to vrijeme nalazile garderobe navedenih izvođača. Vijest o divljem odlagalištu, gdje vas nitko ne sprečava iskrcati kamenje, zemlju ili šutu, ubrzo se proširila te su taj prostor počeli koristiti građevinari iz čitavog grada, a sudeći po njegovoj današnjoj količini, i županije. S obzirom na to da se očito pazi da se korisni materijal (kamenje) odlaže zasebno, čini se da postoji određeni red i da vladajući ovakvu praksu ili prešutno toleriraju, ili je ovo u međuvremenu postao službeni građevinski deponij. Budući da je ulaz potpuno slobodan, da nigdje nema nikakvih službenih tabli i oznaka, te da nitko ne kontrolira tko, što i gdje iskrcava, rekao bih da je u pitanju ono prvo – ilegalni deponij koji ima prešutni blagoslov vlasti.