Neovisni novinarski portal
29.9.2022.
Nu2
Velimir Visković u Nu2: Milanović i Plenković su dva jaka ega, dva velika ovna, dva izuzetno obrazovana čovjeka, ali obojica su neviđeno tašti

Velimir Visković u Nu2:
Milanović i Plenković su dva jaka ega, dva velika ovna, dva izuzetno obrazovana čovjeka, ali obojica su neviđeno tašti

Književni kritičar i leksikograf Velimir Visković gostovao u u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2. Povod je bio izlazak iz tiska njegove autobiografske knjige u kojoj Visković govori o svojim druženjima s Igorom Mandićem i Mani Gotovac, poznanstvu s Miroslavom Krležom, o  sukobu s Miljenkom Jergovićem, o Ivi Sanaderu te Zoranu Milanoviću i Andreju Plenkoviću. Uz ostalo, ocijenit će kako bi Milanović bio izvrstan književni polemičar, prenosi HRT.

Visković je čovjek koji je za života nakupio brojne uspomene i arhivirao mnoštvo zapisa temeljem kojih je i nastala njegova obimna autobiografska knjiga “O drugima, o sebi”.

Tuđman nije ušao u knjigu…

– Imao sam vrlo bogat život, susretao sam se s gomilom ljudi. U ovoj knjizi nedostaju neki bitni ljudi za moj život poput Zorana Kravara, mog najboljeg prijatelja, nedostaje Aleksandar Flaker, nema teksta o Franji Tuđmanu– objasnio je na početku razgovora, dodajući da je Tuđmana upoznao osamdesetih godina i da je o njemu napisao tekst koji u ovu knjigu nije uvrstio. Ali, ima vremena, rekao je.

Knjiga je na svoj način svođenje životnih računa i ne bi je bilo da nije napunio 70 godina života, priznaje, ne bi ju se usudio napisati. O sebi kaže da je dobroćudan, ali je nerijetko znao izazivati ljude da ga šamaraju po medijima.

– Iz perspektive 70 godina radio sam jako puno stvari i bio na nekim eksponiranim dužnostima, a onda se ljudi pobune protiv vas i doživljavaju vas kao posjednika moći. Ja sebe nisam osjećao kao posjednika moći nego kao čovjeka koji nešto radi na nečemu što bi se moglo nazvati funkcijom. Imam vrlo izrazit smisao za pravdu i ako me netko potkači, a čini mi se da nije u pravu, sklon sam vrlo žestoko odgovoriti. Ili ako netko potkači nekog drugog, sklon sam ga zaštititi. Očito je ta moja naprasita priroda primijećena vrlo rano. Jedan od mojih najranijih nadimaka, a imao sam ih dosta, u Splitu je bio “paprika”, jer kad bi se naljutio, pocrvenio bi- ispričao je Visković  uredniku i voditelju Nu2 Aleksandru Stankoviću.

Jergović me “minirao”, a Sanader htio iskoristiti za vlastitu obranu…

Govorio je i o svom sukobu s književnikom i novinarom Miljenkom Jergovićem iz kojeg nije izašao bez ožiljaka.

– Imao sam velikih problema oko nečega što se u radnom pogledu može nazvati svojim životnim djelom. Godinama sam planirao enciklopediju hrvatske književnosti koja je izašla u 4 sveska. Zahvaljujući mom trudu, i trudu mojih bliskih suradnika, prije svega Zorana Kravara, kao i tristotinjak suradnika na projektu, dobili smo nešto što ne posjeduje niti jedna nacionalna literatura. To smatram svojim središnjim leksikografskim doprinosom, pa i književnim. Stjecajem okolnosti unutar Zavoda je bilo zavisti i ljubomore, i to od strane Jergovićeva šogora. Počeli smo se svađati, potom je Jergović branio šogora i došlo je do vrlo gadne svađe. Bilo je i prekomjernog granatiranja s moje strane. Kad krene polemika, tu nema praštanja, nema milosti. Neugodno je bilo, zapravo perverzno, što me Jergović, i oni koji su stali uz njega, odlučio kazniti miniranjem svega onoga što ja radim u javnosti- kazao je na HRT-u Visković.

S Ivom Sanaderom je, kako je ispričao, bio u korektnim odnosima, a problem je bio što Vlada postavlja ravnatelja Leksikografskog zavoda. Kada je u jednom trenutku osjetio da bi se enciklopedija mogla zaustaviti u visokoj fazi finalizacije, pokrenuo je javnu polemiku, znajući da će novine stati iza njega. Obratio se Sanaderu pismom u kojem je objasnio situaciju.

– Nisam očekivao da će smijeniti upravu Zavoda. To mi je pomoglo u izlasku enciklopedije jer je očito razgovarao s ravnateljima “Leksa” da me puste na miru. Pustili su me da završim svoj projekt enciklopedije- rekao je Visković. U zatvoru ga nije posjetio, ali mu je ponudio da napiše memoare. Sanader mu je kazao da je raspoložen za to ali da bi trebao nekog novinara da mu postavlja pitanja. Ipak, Visković je odustao od tog projekta, shvaćajući da Sanader  nije spreman na iskreni diskurs nego bi takvu priliku iskoristio kao sredstvo vlastite obrane u kaznenom postupku.

Krležu je pogodio “Nobel” za Andrića

Ispričao je i kako se moglo zaključiti da je Miroslava Krležu jako pogodilo što nije bio u igri za Nobelovu nagradu nego je ona pripala Ivi Andriću. To ga je posebno pogodilo jer je znao da nakon Andrića bar 10-20 idućih godina nitko s područja bivše Jugoslavije neće dobiti “Nobela”, pa dakle ni on sam.

-I sam je osjećao Andrića kao neku vrstu antipoda, a družili su se tijekom 1918.-1919. u Zagrebu. U javnim prigodama su s uvažavanjem govorili jedan o drugome, ali Krleža je zamjerao Andriću odustajanje od hrvatskog nacionalnog identificiranja- izjavio je Visković u Nu2. Da je Krleža sada živ, Visković vjeruje da bi u likovima poput Mamića, Todorića i sličnih našao inspiraciju za svoja djela. Njegovi Glembajevi su bili elita u svoje vrijeme, no, u korijenima imaju nešto slično Mamiću.

Milanović i Plenković

Osvrnuo se i na predjendika Milanovića i prewmijera Plenkovića i njihov tvrdi, neugodni sukob. Upitan od voditelja što misli bi li Zoran  Milanović danas dao sve na svijetu da može reći da je bio sudionik Domovinskog rata, Visković kaže kako vjeruje da bi, bar tako govori njegovo ponašanje u zadnje dvije godine, njegova fascinacija, čak i mimo svih etičkih kriterija, ljudima koji su ratovali, a s kojima je naprosto zadivljen.

Milanović se ruga Andreju Plenkoviću, kojega je, kako je rekao, mama štitila od svih oblika vojske, kako od nekadašnje, tako i ove naše. Njega samoga,  dometnuo je Visković, ni Krleža nije uspio sačuvati da ne ode u JNA.

Krleža me izvadio iz vojske jer sam mu trebao za Enciklopediju Jugoslavije, ali vojni odsjek me nanovo poslao nakon pola godine- ispričao je Visković.

Inače, Milanovića cijeni jer je načitan, a za Plenkovića kaže da nema ideologije, iako je vrlo obrazovan i sposoban čovjek

– To su dva jaka ega, dva velika ovna, dva izuzetno obrazovana čovjeka, pa čak i, ako hoćete, koliko mogu pratiti i ovu europsku situaciju – malo je ljudi koji su tako svestrano obrazovani- smatra Visković, posebno naglašavajući kako su obojica “neviđeno tašti”.

Na kraju, nije mogao zaobići ni dvoje svojih velikih prijatelja, Igora Mandića i Mani Gotovac, kojih više nema. Za Mandića je rekao da mu je svojedobno prigovorio zbog kritiziranja Krleže, a Mandić mu je na to rekao da govoreći o Krleži zapravo govori o Josipu Brozu čiji mit želi demontirati.

Boji li se smrti,  o kojoj je pred svoj kraj govorio i Igor Mandić? Visković tvrdi da se ne boji, da ne vjeruje u zagrobni život, a iako nije vjernik, reći će, trudi se živjeti prema pravilima kršćanskog morala.

Tags: ,

VEZANE VIJESTI