Odavno Bosna nije ni Bosna, ni ponosna. Od tri njezina naroda, dva, hrvatski i srpski, je zapravo i ne žele, a jedan, bošnjački, je vidi kao unitarnu, većinsku državu Bošnjaka. Od rata do danas ta se država kontinuirano rastače, a najveći doprinos Daytona je bio uspostava mira, ali ne i adekvatnog državnog konstrukta koji bi funkcionirao. I Beograd i Zagreb, nažalost su sukrivci za demontiranje BiH. Oni su stvorili Milorada Dodika i Dragana Čovića, tetošili ih, politički uzdigli na razinu nacionalnih predstavnika na najvišoj razini, koji su redoviti gosti na svim važnijim događanjima u Srbiji i Hrvatskoj, koji uživaju sve počasti i sve privilegije. A koji je to njihov politički doprinos i koje su to njihove zasluge, što su to dobrog učinili za svoj narod u BiH? Ništa. Posve suprotno, učinili su mu samo golemu štetu.
Hrvatski državni vrh već danima šuti nakon skandaloznog govora šefa HDZ-a BiH, Dragana Čovića u Banja Luci, u parlamentu Republike Srpske, na koju je predsjednik SDA Bakir Izetbegović odbio doći, a Čović laskao Dodiku i društvu kako im svi mogu pozavidjeti i poručivao da čuvaju RS. Milanović fešta u Dubrovniku Svetog Vlahu, a indisponirani Plenković javnost uvjerava kako Čovićev govor još nije čuo (?! ) pa ga, jel’te, ne može ni komentirati. Točka.
Predsjednica Grabar Kitarović i Dragan Čović (Foto: H. Pavić)
Čovićev blasfemičan govor
Ima li Hrvatska uopće artikuliranu politiku prema susjednoj državi i koliko je ona na tragu Čovićevog dodvoravanja vodstvu paradržavne RS tvorevine utemeljene na genocidu?
Dragan Čović, ekskluzivni predstavnik Hrvata u Bosni i Hercegovini kojemu su sva državna vrata u Hrvatskoj otvorena, održao je doista blasfemičan govor u Skupštini RS, potpuno ignorirajući činjenicu da je prostor Republike Srpske potpuno etnički očišćen ne samo od Bošnjaka nego i od Hrvata, koji su proganjani i ubijani u ratu, a godinama onemogućavani u povratku svojim kućama u miru. Sve su te povijesne činjenice za Čovića irelevantne, ne od prije nekoliko dana kada je oduševljeno aplaudirao Miloradu Dodiku u parlamentu njegove paradržave, nego već poduže vrijeme. A kako čelnik HDZ-a u susjednoj BiH o stanju u toj zemlji redovito brifira i predsjednika Vlade i predsjednika države u Hrvatskoj, nije nikakvo čudo da je i Plenkoviću i Milanoviću , lider bosanskih Srba Milorad Dodik, baš kao i Čoviću, postao dobrodošao i “dragi gost”. Zdrava pamet takav paradoks teško razumije drugačije do li kao opako kolaboriranje Hrvata i Srba u BiH na razbijanju te, ionako fragilne, nestabilne države. Dodiku nije bilo skupo podupirati Hrvate u zahtjevu za izmjenom izbornog zakona, ali su Hrvati pakt s Dodikom platili najskuplje- obrazom!
Dragan Čović je u Banja Luci poticao Dodika i njegovu kliku da nastave secesionističku politiku negiranja institucija BiH i jačanja srpskog entiteta, te da ne dozvole ustavne promjene koje bi dovele u pitanje BiH kao državu tri konstituitivna naroda. Izrazio je gotovo zavist prema Dodiku na onome što je postigao i kako je zaštitio srpski entitet u Bosni i Hercegovini. Nije mu palo na pamet da je to bilo i na račun hrvatskih žrtava, njihovog progona i ubijanja, zaposjedanja njihovih kuća i stanova.
Može li biti ravnopravnosti uz opstanak RS?
Predsjednik bošnjačke Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović radije je ostao kod kuće, jer, kako je objasnio, o stanju u BiH treba raspravljati u državnom parlamentu, a ne u skupštini jednog entiteta koji zajedničku državu i ne priznaje. Čović tu vrst distance ne poznaje, za njega je Dodik partner i prijatelj kojemu je, kako vidimo, uvijek spreman odazvati se na poziv i pokloniti se. Osim što se sve to čini nevjerojatnim, skandalozno je i potpuno iracionalno.
Nije sporno da Hrvati imaju pravo po Daytonu na izbor svoga predstavnika u Predsjedništvo, kao jedan od tri konstitutivna naroda, i nije korektno da ga biraju Bošnjaci. Ali, prijetnje razbijanjem BiH ne mogu biti konstruktivno rješenje, pogotovo kada dolaze iz zajedničke Dodik-Čovićeve nacionalističke radionice. Ako je riječ o državi tri ravnopravna naroda ( a to nisu već time što je Daytonom priznat status Republike Srpske, koji Čoviću očito nimalo ne smeta ), onda i rješenje mora biti produkt dogovora sva tri naroda.
Za Čovića je bošnjačko zagovaranje koncepta građanske države glavna prepreka suradnji i eventualnom dogovoru, jer, tvrdi kako je to samo put prema unitarističkoj državi u kojoj bi Bošnjaci bili većina. A to, kaže, provocira separatističke tendencije. Pritom, nijednom riječju ne dovodi u pitanje Republiku Srpsku koja je već po sebi produkt separatizma. BiH može preživjeti, tvrdi Čović, samo kao država tri ravnopravna naroda i zato “vi čuvajte Republiku Srpsku, i na tome vam mogu svi samo zavidjeti”, poručio je šef HDZ-a u BiH.
(Foto: HINA / Tanja VALIČ / TANJUG)
Milorad Dodik, uz ostalo i srpski član Predsjedništva BiH , države do koje ne drži ni koliko je crno ispod nokta, koju naziva nekom vrstom zajednice, za razliku od RS koja je država sa svim svojim funkcijama, a od koje se, sa zadovoljstvom konstatira, nije otklonila ni Hrvatska, ne pokazuje ni želje ni interesa za dogovor o sudbini zajedničke BiH države. Naprotiv, Dodik uglavnom govori o raspadu BiH kao jedinoj realnoj perspektivi te države, u kojoj Bošnjaci, kako tvrdi, žele Srbe i Hrvate tretirati kao nacionalne manjine.
Ukratko, Dodik je, uz obilatu pomoć HDZ-ovog Čovića, demonstrirao silu i otpor svakom rješenju u BiH koje bi RS dovelo u poziciju ravnopravnog faktora u Bosni i Hercegovini, jer, ono što je u ratu i krvi tisuća bošnjačkih i hrvatskih žrtava stekao, toga se sigurno neće odreći. Njegov je pogled okrenut prema Srbiji, kao što je i Čovićev prema Hrvatskoj, što opstojnosti države BiH ne daje puno šanse.
Mesićev Apel
Dok hrvatski premijer Plenković minuciozno studira Čovićev banjalučki govor, e da bi se o njemu očitovao za koji mjesec, ako i tada, iz Hrvatske dolazi prijedlog da se budućnost BiH oblikuje kroz koncept građanske države. Prijedlog je to troje članova zadnjeg Predsjedništva SFRJ , Stipe Mesića iz Hrvatske, Bogića Bogićevića iz Bosne i Hercegovine i Vasila Tupurkovskog iz Sjeverne Makedonije. Trojka intenzivno radi na Apelu za spas Bosne i Hercegovine, dokumentu kojeg planiraju uputiti na sve relevantne adrese u i izvan BiH na kojima se odlučuje o budućnosti te države, ali i ukupnoj javnosti.
Kako piše Nacional, njihov koncept BiH potpuno je suprotan etničkim modelima RS i HDZ-a BiH koji uživaju podršku službenog Beograda i Zagreba. Namjera im je predložiti raspuštanje daytonske BiH, dakle, entiteta uspostavljenih oružjem i zločinima, te mirnu reintegraciju države pod međunarodnim protektoratom. Inicijatori Apela vjeruju da je za BiH jedino rješenje u građanskoj državi i napuštanju koncepta konstitutivnih naroda.
Na “Mesićev Apel” hrvatski premijer nije ostao nijem kao na Čovićev govor u banjalučkom parlamentu. Na pitanje novinara kako komentira inicijativu ove trojke političara bivše države, Plenković je kazao:
– On je nekakav Milanovićev savjetnik i podupiratelj? Ne znam što ekipa od prije 30 godina želi. Ideja građanske BiH je ‘passe’. Hrvatska želi ravnopravnost Hrvata, a trenutno Bošnjaci izbornim inženjeringom Hrvatima “biraju” predstavnika. Cilj je da se te anomalije riješe, a ne da i dalje postoje. BiH može funkcionirati kvalitetno samo ako su svi zadovoljni. Hrvati nisu zadovoljni. Ako ovako ostane, neće biti dobro- poručio je Plenković, odbacujući Mesićev nacrt prijedloga rješenja za BiH.
Realno, podijeljena država poput Bosne i Hercegovine, rastočena ratom i sustavno poticanim nacionalizmima, nije ni zrela ni spremna za građansku državu. Ali, problem je u tome što se tri naroda ne mogu dogovoriti ni o kakvoj zajedničkoj državi, a bez njihove volje, nema ni načina…
U prvom redu: Milijan Brkić, Tomislav Čuljak, Dragan Čović, Josipa Rimac, Ante Deur, Vesna i Goran Pauk
