Zna se: od početka globalnih poremećaja uzrokovanih raznim restriktivnim tzv. mjerama zbog virusa, zatvaranjima, ograničavanjima, online životarenjem i slično, ali i zbog raširenog beznađa i neizvjesnosti zbog loših politika i prilika u državi… govori se često i o posvemašnjem pogoršanju mentalnog zdravlja građana. Ali ne dovoljno često.
Primjera radi, na lanjskom istraživanju (više na Trisu) o tome kakav je opseg dosadašnjih učinaka pandemije COVID-19 i potresa na mentalno zdravlje djece i mladih u Zagrebu dobiveni su rezultati kako više od 50 posto njih ima osjećaj tuge, beznađa, praznine, više od 70 posto djece ima strah od neuspjeha, njih 9 posto klinički značajnu anksioznost, te isto toliko njih depresivnost, a 14 posto djece ima klinički značajne simptome iz kruga posttraumatskog stresnog poremećaja
– Kako im je život lošiji nego prije pandemije, ocijenilo je 65 posto djece, a da ima ozbiljnih problema sa spavanjem, navelo je više od 28 posto osnovnoškolaca i više od 38 posto srednjoškolaca. Klinički značajne simptome, pokazalo je istraživanje, ima 37 posto djevojčica i 22 posto dječaka – upozorila je Nataša Jokić Begić, profesorica na Katedri za kliničku psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Ilustracija
Čemu ovoliki uvod? Pa zato jer je logično da svima koji pate zbog učinka pandemijskih mjera treba pomoć, no uglavnom je ne dobivaju. Kako stvari stoje, mentalno zdravlje građana je zadnje na pameti aktualnim vlastima, te Vladi RH na čelu s Andrejom Plenkovićem (HDZ), kao i glavini ostalih hrvatskih vladajućih političara. Umjesto da netko među njima shvati važnost pravovremenih mjera za olakšanje tegoba djeci i odraslima kojima je ugroženo mentalno zdravlje, oni pak čak i nekim novim zakonskim promjenama žele ograničiti i minorizirati i obezvrijediti rad psihoterapeuta, jedinih koji mogu pomoći u poboljšanju mentalnog zdravlja pučanstva.
‘Proces uništavanja psihoterapija u Hrvatskoj’
Članovi Hrvatske komore psihoterapeuta, samostalne strukovne organizacije koja zastupa i promiče profesionalne interese svojih članova, psihoterapeuta i savjetodavnih terapeuta, te Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH) oštro reagiraju na prijedlog Zakona o djelatnosti psihoterapije, te smatraju kako je posrijedi proces uništavanja psihoterapija u Hrvatskoj. Spremili su i dopis kojega su naslovili Kako se uništava psihoterapija u Hrvatskoj.
-Želimo skrenuti pažnju kako u trenutku kada svi pokazatelji govore da pandemija koronavirusa, osim očitijih zdravstvenih i socioekonomskih posljedica, ostavlja značajne posljedice na naše mentalno zdravlje koje ćemo osjećati godinama; u zemlji koja demografski propada, iz koje ljudi iseljavaju i u kojoj kronično nedostaje visokoobrazovnih stručnjaka, hrvatska Vlada odlučuje u potpunosti ignorirati stavove struke, to jest Hrvatsku komoru psihoterapeuta i Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske te glas ostalih stručnjaka iz strukovnih komora unutar sustava socijalne skrbi, te Konačnim prijedlogom Zakona o djelatnosti psihoterapije diskriminirati i javno poniziti jedan dio stručnjaka iz područja psihoterapije, onemogućujući im obavljanje djelatnosti, degradirajući njihove međunarodno priznate diplome i edukacije. – upozorava bez okolišanja Jadran Morović, predsjednik Hrvatske komore psihoterapeuta.
Imajući u vidu potpuno novu odredbu čl.6. Konačnog prijedloga Zakona o djelatnosti psihoterapije koja je ubačena između dva čitanja, nedvojbeno je kako predloženi zakonski tekst u potpunosti ignorira, da ne kažemo poriče relevantne odredbe Deklaracije o psihoterapiji iz Strasbourga, ističe Morović.
A evo šta piše u tom dokumentu:
„Psihoterapija je nezavisna znanstvena disciplina, a psihoterapijska praksa predstavlja zasebno i slobodno zanimanje. Priznaje se i jamči raznolikost psihoterapijskih škola i pristupa. Pristup psihoterapijskoj edukaciji imaju kandidati nakon završenog obrazovanja ili završenog studija, posebno studija iz humanističkih i društvenih znanosti…„
Isto tako, smatra Morović, nije uvažena još jedan bitna pravna norma, a to je sustav ESCO (Europske vještine, kompetencije, kvalifikacije i zanimanja) Europske komisije, koji radi jasnu razliku između psihoterapije, psihologije i psihijatrije, te otprilike ističe kako ‘psihoterapeuti ne moraju imati akademsku diplomu iz psihologije ili medicinsku kvalifikaciju iz psihijatrije’, te kako je to ‘neovisno zanimanje’.
Potkopavanje standarda
-Poveljom Europske unije o temeljnim pravima jamči se sloboda izbora zanimanja i sloboda poduzetništva. Slobodno kretanje radnika, sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga temeljna su načela unutarnjeg tržišta ugrađena u Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Stoga nacionalna pravila kojima se uređuje pristup reguliranim profesijama ne bi trebala predstavljati bilo kakvu neopravdanu ili neproporcionalnu prepreku ostvarenju tih temeljnih prava. Konačni prijedlog Zakona o djelatnosti psihoterapije zajamčeno pravo na slobodu izbora zanimanja pretvara u prazno slovo na papiru, jer se, umjesto prava utvrđenih i zajamčenih Deklaracijom o psihoterapiji iz Strasbourga te Direktivom EU 2018/958 Europskog parlamenta i Vijeća o ispitivanju proporcionalnosti prije donošenja novih propisa kojima se reguliraju profesije, predloženim zakonskim tekstom jamči upravo suprotno: ograničavanje slobode izbora zanimanja! A mogućnosti pokretanja i obavljanja djelatnosti jamči se samo određenim strukturama. – kaže Jadran Morović.
Kako ističe dalje, ustrajanje na navođenju EAP-a (European Association for Psychotherapy) u zakonskim odredbama, iako je EAP, kao što i sam naziv govori, međunarodno udruženje, koje je dobrovoljno te upravo stoga ne obuhvaća niti sve psihoterapijske pravce i škole u EU, niti je od tijela Europske unije ovlašteno za nalogodavca i kontrolora donošenja psihoterapijskih zakona i normi igdje unutar Europske unije, potpuno je neutemeljeno i nepotrebno.
-Ukoliko je intencija bila usklađivanje s regulativom i postojećim stanjem u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji, tada je u odredbu čl. 3. trebalo ugraditi sva međunarodna udruženja za pojedine psihoterapijske pravce i škole koja udovoljavaju svim zahtjevima znanstvenosti i stručnosti sukladno Deklaraciji o psihoterapiji iz Strasbourga te u daljnjim zakonskim odredbama utvrditi i njihove certifikate dokazom o ispunjavanju uvjeta za stjecanje statusa psihoterapeuta u Republici Hrvatskoj, odnosno potvrdu o stručnosti i osposobljenosti, jednako kao i ECP. Isto tako, ukoliko je intencija bila usklađivanje s regulativom i postojećim stanjem u Republici Hrvatskoj, jer većina kolega u Hrvatskoj jesu dio Europskog udruženja psihoterapeuta, navođenje tog udruženja je kozmetičke prirode jer se Konačni prijedlog zakon poziva na EAP, a u uvjetima iz potpuno novog članka 6. se potkopavaju standardi tog istog udruženja. Stav Europskog udruženja psihoterapeuta jasan je već dva desetljeća: ukupno psihoterapijsko školovanje mora trajati najmanje 7 godina, od čega se prve tri godine odnose na prethodno sveučilišno obrazovanje u rangu preddiplomskog studija, a nakon toga minimalno 4 godine specijaliziranog psihoterapijskog školovanja.- kaže predsjednik Hrvatske komore psihoterapeuta.
Sustav etiketiranja liječničkim dijagnozama
Vedran Korušić, predsjednik Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH), drži kako se još jedno kozmetičko uljepšavanje i nelogičnost predlagatelja zakona nalazi se u članku 3. gdje se poziva na Europski certifikat iz psihoterapije (ECP) kao “najviši formalni stupanj potvrde psihoterapijske stručnosti i osposobljenosti”.
– U kontekstu rigidno definiranih uvjeta prethodnog sveučilišnog obrazovanja i sužavanja na svega nekoliko sveučilišnih smjerova, dolazimo do situacije da novi Zakon ne uzima u obzir postojeću situaciju gdje određen broj ljudi koji su završili psihoterapijske škole u trajanju od 4 i više godine, dodatno se nakon toga specijalistički školovali, već u ovom trenutku rade kao psihoterapeuti. Isto tako da određen broj njih posjeduje i ECP – Europski certifikat iz psihoterapije status koji je de-facto najviša potvrda stručnosti pojedinca priznata od Europske asocijacije za psihoterapiju. Trenutni prijedlog Zakona dokida njihovu daljnju mogućnost rada, ne uvažava postojeće stanje i na neki način „djeluje retrogradno“. Kako u prijedlogu Zakonu nisu predviđene nikakve „prijelazne odredbe“ na tu temu, rigidna definicija prethodnog sveučilišnog obrazovanja svedena na svega nekoliko sveučilišnih smjerova trenutno dokida mogućnost njihovog rada i ne uvažava kompetencije koje su stekli dosadašnjim psihoterapijskim školovanjem i praktičnim radom – veli Vedran Korušić, predsjednik SPUH-a.
Ilustracija
Nužno se, vele Morović i Korušić, nameće i pitanje kome je u interesu nametnuta obveza vođenja djece po bolnicama i institucijama te prolaženja kroz sustav etiketiranja liječničkim dijagnozama? Psihoterapeut, odnosno savjetodavni terapeut koji radi s djecom i adolescentima, ima potrebna znanja i tehnike procjene kako bi donio odluku koje dijete treba psihoterapijski tretman, a koje dijete treba uputiti drugom stručnjaku – jer imaju obvezu specijalističkih dodatnih znanja, ističu.
-Ovim člankom, ta odluka se prebacuje na liječnike koji nisu specijalizirani za suptilnosti znakova problema emocionalne prirode i razvoja ličnosti. Uz dodatno naglašavanje kako u Republici Hrvatskoj postoji izuzetno mali broj liječnika specijaliziranih za psihičke bolesti ili emocionalne teškoće djece i adolescenata što bi dodatno otežalo potrebitoj djeci i adolescentima pristup inicijalnoj procjeni pa onda i upućivanju na psihoterapeutski tretman. Također se, neovisno o brojnim primjedbama i prijedlozima struke u postupku e-savjetovanja, nije ni približno imalo na umu kako bi predloženi zakon trebao imati “ugrađena” rješenja za sprječavanje nelojalne konkurencije i osigurati ravnopravnost u obavljanju djelatnosti, kao što je to uobičajeno za svaku samostalnu djelatnost, a što dodatno ukazuje na krivo sagledavanje same biti i specifičnosti psihoterapije i kao discipline i kao djelatnosti. – naglašava Morović.
Besplatna psihoterapija
Kako ističe, konačni prijedlog Zakona samo dodatno potvrđuje kako osnovna svrha donošenja novog zakona, nije usklađivanje s propisima Europske unije i osnovnim aktom psihoterapije tj. Deklaracijom o psihoterapiji iz Strasbourga, već se radi o “usklađivanju” s interesima odabranih “struktura” i jačanju njihove pozicije, uz istovremeno relativiziranje preostalog dijela struke te onemogućavanje pokretanja i obavljanja djelatnosti psihoterapije osobama, koje su to pravo već stekle sukladno odredbama Deklaracije o psihoterapiji iz Strasbourga.
-Predloženim zakonskim rješenjem se de facto dehumanizira i cjelokupna struka jer se očito zanemaruju potrebe velikog broja ugroženih, kojima se zbog nedostatka stručnjaka neće moći osigurati pomoć i podrška, koja im je u ovim vremenima više nego neophodna. Iako svi svjedočimo porastu nasilja te traumama djece i odraslih izazvanim posljedicama potresa te socijalnim i gospodarskim previranjima u zadnje dvije godine, istovremeno se u Republici Hrvatskoj predlaže Zakon koji onemogućava i ograničava rad velikom broju dugogodišnjih stručnjaka u području psihoterapije – zaključuje Morović.
Ništa čudno za hrvatsku političku vrhušku kojoj je boljitak građana države malo bitan, a još manje njihovo zdravlje. Srećom, postoje oni koji svojim požrtvovnim volonterskim radom pokušavaju ublažiti učinke takve bezosjećajne i neproduktivne politike.
Stoga završimo ovaj tekst s dobrom viješću: budući da se u Hrvatskoj bilježi povećana potreba za podrškom u smislu zaštite mentalnog zdravlja, Hrvatska komora psihoterapeuta ponovo nudi mogućnost besplatne pomoći.
-Članovi Hrvatske komore psihoterapeuta, samostalne strukovne organizacije koja zastupa i promiče profesionalne interese svojih članova, psihoterapeuta i savjetodavnih terapeuta, prepoznajući potrebe stanovništva za psihosocijalnom podrškom, žele donirati svoje vrijeme, znanja i vještine građanima grada Zagreba i okolice kroz pružanje besplatne podrške u proradi iskustava. Psihoterapeuti i savjetodavni terapeuti nude besplatni individualni ili grupni rad kroz osam savjetovanja u neposrednom kontaktu ili na daljinu (on-line ili telefonom). Savjetovanje je namijenjeno punoljetnim osobama koje nisu već uključene u neki oblik podrške ili terapije. – vele u HKP-u.
Jednostavno je: za prijavu u besplatno savjetovanje potrebno je samo ispuniti formular na ovoj poveznici , nakon čega će Hrvatska komora psihoterapeuta povezati zainteresirane osobe sa slobodnim terapeutima.
Nazdravlje (mentalno).
