Neovisni novinarski portal
29.3.2024.
wheels on fire
Nasilje se tiče svih nas, a ne samo pojedinca koji ga trpi

Nasilje se tiče svih nas, a ne samo pojedinca koji ga trpi

Ovotjedna kolumna neće biti o problemima osoba s invaliditetom, ali je svakako na neki način povezana s njima i nažalost jako dobro poznata svim osobama s invaliditetom, a jer su se u nekom periodu života ili se još uvijek susreću s tim. Kao što znate ovih dana se mnogo piše i raspravlja o tzv. nasilju na društvenim mrežama. Povod za to je smrt mlade influencerice Kristine Đukić koja se godinama borila s nasiljem na društvenim mrežama.

Više od samog nesretnog događaja žalosti da se nešto takvo treba dogoditi da bi iz naftalina izvukla tema o nasilju na društvenim mrežama i društvu općenito. A problem nasilja nije od jučer, ali se baš kao i sve važne teme gura pod tepih.  I dok se raspravlja što je izvor tolike mržnje, svih vrsta nasilja i ne tolerancije vrijeme da priznamo da smo kao društvo zakazali. Škole koje bi trebale biti uzor su nam sve manje odgojno obrazovne ustanove, a sve više zvjerinjaci u kojem ne samo učenici obračunavaju jedni s drugima, nego i roditelji otvoreno prijete učiteljima zbog ocjena.

Mržnje i nasilja ima posvuda, a bilo ih je i prije pojave društvenih mreža, ali zahvaljujući njima mnogi mogu liječiti svoje frustracije i proći nekažnjeno. Naselje je nasilje pa bilo ono na društvenim mrežama ili našoj okolini. Nema puno razlike između ružnog komentara ispod nečije objave i onog klinaca koji u dvorištu stoji po strani jer se njim nitko ne želi igrati. Puno više zabrinjava ne samo porast nasilja, nego i to da je ono postalo poželjno, pa se na njega sve više gleda kao na sredstvo za rješavanje problema.

I dok se drugdje u svijetu protiv nasilja bore na praktične načine primjerice u Danskoj lak imaju školski predmet posvećen razvijanju Empatije, kod nas se protiv nasilja još uvijek bori brošurama i plakatima, ali uglavnom riječima. Nasilje se u našoj državi ne samo da se ne kažnjavan, nego se čak i nagrađuje. Sjetite se koliko ste samo do sad čuli da je neko dijete moralo promijeniti školu jer mu je život postao pakao? Dakle, to dijete se moglo spasiti samo tako da ode u drugu školu, dok se njegovim zlostavljačima u pravilu ne može ništa. Eventualno mogu dobiti neki ukor i poslije početi tražiti novu žrtvu. I to je to. To je rješenje problema na hrvatski način. Vrijeme da nasilje i mržnju krenemo kažnjavati, da je sasiječemo u korijenu, tamo gdje ona počinje.

O nasilju treba obrazovati ne samo djecu nego i roditelje. Nasilje se tiče svih nas, a ne samo pojedinaca koji ga trpi. Ne širite mržnju, ne sudjelujte u njoj i nemojte činiti ono što ne htjeli da drugi čine vama. Pomozite onima koji su žrtve nasilja jer ako samo promatrate i vi sudjelujete u nasilju. Budite dobri prema drugima jer dobro se dobrim vraća.

 

Tags: ,

VEZANE VIJESTI