NEDOSTATAK STRUČNOG KADRA U SVIM SEGMENTIMA DRUŠTVA I POSLJEDICE NA KVALITETU ŽIVOTA OSOBA S INVALIDITETOM
Ovaj tekst sam pisao uz pomoć OSI TIMA HRVATSKA)
U ovom članku osvrnut ćemo se na važnu temu o kojoj se vrlo malo govori u javnosti, a to je nedostatak stručnog kadra u svim segmentima društva i posljedice koje otežavaju kvalitetu života osoba s invaliditetom i njihovih obitelji.
Republika Hrvatska se već godinama suočava s ozbiljnim nedostatkom stručnog kadra u gotovo svim sektorima – od zdravstva i obrazovanja kao i u mnogim drugim sektorima koji su važni za osobe s invaliditetom. Ovaj trend potaknut je odlaskom mladih i kvalificiranih ljudi u inozemstvo, starenje populacije i neadekvatnim sustavom obrazovanja, posebno teško pogađa najranjivije skupine građana. Među njima su i osobe s invaliditetom, čiji se svakodnevni život i kvaliteta podrške znatno pogoršavaju zbog manjka stručnih djelatnika u institucijama, školama, rehabilitacijskim centrima i drugim centrima i drugim sustavima koji bi im trebali pružiti potrebnu pomoć.
Nedostatak stručnjaka – širi društveni problem
Nedostatak stručnog kadra nije izoliran problem. U svim segmentima društva svjedočimo odlasku kvalificiranih ljudi iz zemlje, starenju postojećeg radnog kadra, manjku motivacije zbog niskih plaća i opterećenosti administracijom, ali i izostanku sustavnog ulaganja u obrazovanje i profesionalan razvoj. Zdravstveni djelatnici, terapeuti, socijalni radnici, asistenti u nastavi, edukacijski rehabilitatori, logopedi, psiholozi – samo su neki od profila zanimanja čiji manjak posebno pogađa osobe s invaliditetom.
Posljedice u obrazovanju
U školama i vrtićima sve je teže osigurati dovoljan broj pomoćnika u nastavi, stručnih suradnika i edukacijskih rehabilitatora. Djeca s teškoćama u razvoju često ostaju bez podrške koja im je nužna za praćenje nastave i socijalnu integraciju. Posljedica toga je da se djeca osjećaju izolirano, roditelji preuzimaju uloge za koje nisu osposobljeni, a učitelji i nastavnici rade pod većim stresom. Time se gubi osnovna svrha inkluzivnog obrazovanja – stvaranje u kojem svako ima priliku razviti svoj puni potencijal.
Zdravstveni i socijalni sustav pod pritiskom
Slična je situacija i u zdravstvenom i socijalnom sektoru. Nedostatak fizoterapeuta , radnih terapeuta, logopeda i drugog osoblja produžuje liste čekanja, smanjuje broj dostupnih terapija i ograničava mogućnost redovitog praćenja zdravstvenog stanja. U Zavodima za socijalnu skrb, djelatnici su preopterećeni brojem korisnika, što otežava individualizirani pristup i brzu reakciju u kriznim situacijama. Osobe s invaliditetom vrlo često ne dobivaju informacije o svojim pravima, a samim time njihove potrebe ostaju neprepoznate i nezadovoljene.
Nije samo problem u navedenom nego se javlja još jedan važan problem koji treba spomenuti djelatnici mnogih državnih institucija ili institucija koje su zadužene za pomoć pri ostvarivanju prava ne znaju kvalitetno profesionalno pristupiti osobi s invaliditetom te istu kvalitetno uputi i objasniti joj ono što ju zanima i za što je došla u određenu ustanovu. Djelatnicima je najlakše dati kratku informaciju ili odgovor na određeno pitanje da ne ispadne da nisu „ pomogli“ osobi s invaliditetom da dobije traženu informaciju, neovisno o tome radili se o informaciji o ostvarivanju prava na neko pomagalo, rehabilitaciju ili neki oblik financijske potpore. Djelatnici institucija u svakom trenutku trebaju biti ljubazni i pristojno odgovoriti osobi na njezin problem, ne da budu bahati i da lijeće svoje frustracije na osobama s invaliditetom kada se obrate bilo kojoj instituciji za pomoć vezano za neki oblik prava, rehabilitacije ili bilo ćega sličnog.
Gospodarske i društvene posljedice
Manjak stručnog kadra ima i šire posljedice na zapošljavanje i društvenu uključivost osoba s invaliditetom. Poslodavci vrlo često nemaju adekvatnu podršku stručnjaka koji bi im pomogli u prilagodbi radnog mjesta ili procjeni zaposlenika s invaliditetom. Rezultat navedenog se može očitovati u nižoj stopi zaposlenosti osoba s invaliditetom, ovisnost o socijalnim naknadama, što dodatno opterećuje državu, a osobama s invaliditetom smanjuje osjećaj samostalnosti i njihova dostojanstva.
Uloga društva i institucija
Nedostatak stručnog kadra ne može se riješiti preko noći, ali može se ublažiti strateškim planiranjem i ulaganjem, a za to je potrebno:
- povećati upisne kvote i stipendirati defiicitarna zanimanja (posebno u rehabilitaciji, logopediji, socijalnom radu i mnogim drugim važnim zanimanjima koja uključuju djelatnosti za pomoć i integraciju osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju)
- ulagati u kontinuirano stručno stručno usavršavanje i bolje radne uvjete za postojeće djelatnike
- jačati međuresornu suradnju između ministarstva, obrazovnih institucija i udruga osoba s invaliditetom
- potaknuti društveno odgovorne prakse zapošljavanja i dostupnosti usluga u svim dijelovima Republike Hrvatske, a ne samo u većim gradovima
iz svega navedenog možemo zaključiti da nedostatak stručnog kadra nije samo tehnički problem tržišta rada – to je pitanje društvene pravednosti i solidarnosti. Kada sustav ne može na potrebe svojih najranjivijih članova, to je znak da je potrebno preispitati prioritete i ulaganja. Osobe s invaliditetom imaju pravo na kvalitetne usluge, na obrazovanje, zdravstvenu skrb i svaki oblik podrške koji im je potreban i koji im omogućava dostojanstven život. Ulaganje u stručne kadrove nije trošak, nego investicija u društvo koje poštuje različitosti i gradi budućnost u kojoj svi imaju jednaku priliku za sudjelovanje i napredak u društvu.
