Hrvatska je odlučila biti vojna sila, pa što košta da košta. Premijer Plenković pompozno je najavljivao i jedva dočekao dolazak francuskog predsjednika Emmanuela Macrona Zagrebu radi potpisivanja ugovora, teškog milijardu eura, za nabavu 12 polovnih francuskih borbenih aviona tipa Rafale. No, nije Macron još ni došao u Hrvatsku, a Rafali su nas već koštali 1,2 milijarde eura! Je li to uistinu prioritet Hrvatskoj danas?
Čini se da je ovom kupovinom najsretniji, pače i najponosniji, sam Plenković, a ostatak Hrvatske se ne doima ni približno tako zadovoljan ovom nabavom koju će Hrvatska plaćati iz državnog proračuna do 2026. Milijarde kuna su to, 8,7 milijardi! Jer, kako neki kažu, u zemlji koja je pogođena katastrofalnim potresom čija temeljna, konstrukcijska obnova nije ni započela, besumnje ima urgentnijih pitanja koja treba rješavati od borbenih aviona. Konačno, koga se bojimo i zašto?
Petrinja (foto TRIS/G. Šimac)
Osim što neki zastupnici, uglavnom lijeve provenijencije ( recimo, Sandra Benčić iz platforme “Možemo!” ili Katarina Peović iz Radničke fronte ), smatraju da je prioritetnije bilo obnoviti razorene domove brojnih obitelji u Zagrebu, Zagrebačkoj, Karlovačkoj i Sisačko-moslavačkoj županiji ( Baniji ), ima i onih koji s aspekta struke dovode u pitanje oportunost kupovine takvih aviona u državi poput Hrvatske.
Iznimno, zbog zanimljivosti prenosimo opservaciju Gorana Gala, na Facebooku, koji smatra da je hrvatsko-francuski ugovor od milijardu i dvjesto milijuna eura zapravo teška ” pušiona” za Hrvatsku. Gal kaže kao” inženjer, artiljerac u služenju JNA 80-tih i u Domovinskom ratu 90-tih moram primjetiti kako milenijski pušimo priču o Rafalima. Hrvatska je tanka kao kifla, svaki aerodrom može propucati čak i dalekometna haubica a da ne spominjemo S 400 i sl. Ti Rafali koje plaćamo milijardu ( 1.000.000.000) eura mogu polijetati samo iz drugih zemalja inače će ih se rušiti praktički još na zemlji. Pa u punoj brzini ne mogu ni zaokrenuti a da ne izlete iz Hrvatske. Bolje da smo kupili S 400 ili Patriote , mi bi bili u strateškoj prednosti.
Milijardu eura smo platili popravljanje Plenkijevog imidža nakon fjaska sa ZDS, Zlatom Đurđević, Žalac, itd… zbog koje bi u Evropi jednog dana samo lupao pečate u nekoj marginalnoj EU-sinekuri– stoji u objavi. Radi se o našoj lovi, poručuje Gal, a ja mrzim kad nas tako brutalno prave budalama.
Njegovu objavu prenosimo tek kao prilog raspravi ( doduše, zakašnjeloj, post festum potpisivanja ugovora, ali svejedno… ), radi onih koji o borbenim avionima znaju nešto više, pa mogu ocijeniti i relevantnost ovog statusa.
No, neovisno o tome, ostaje pitanje je li baš sada bilo najbolje vrijeme za kupovinu aviona koji državu ( porezne obveznike ) stoje ( bez PDV-a ) milijardu eura!
-Ljudi spavaju u kontejnerima, bolnice se urušavaju, a mi za milijardu eura kupujemo avione čiji jedan sat leta košta 16.000$. Da bismo mogli braniti ovu HDZ-ovu kapitalističku prćiju iz koje je u zadnjih 8 godina pobjeglo skoro 400.000 radnika- poručili su s Facebooka iz Radničke fronte.
Ili, kako je još u lipnju kazala zastupnica platforme Možemo! Sandra Benčić, u ovoj i narednim godinama prioriteti su trebali biti obnova od potresa i oporavak građana i gospodarstva od pandemije. No za to nema značajnijeg povećanja u proračunu, a za neke buduće rizike izdvaja se milijarda eura.
Zanimljivo je kako joj je tada u Saboru replicirao HDZ-ov “disident” Davor Ivo Stier, konstatacijom da je dosljedna u stavovima, jer, i dok je bila u Centru za mirovne studije, protivila se ulasku Hrvatske u NATO.
– Investirati u obranu je nužnost- rekao je Stier. – Srbija je rebalansom povećala obrambeni proračun za 44 posto, to je realni svijet, jasno je da moramo investirati u sigurnost- ustvrdio je.
Dakle, u tome je stvar! Motiviraju nas susjedi, Srbija, koja, za razliku od Hrvatske, nije u NATO-u, od kojega s pravom očekujemo zaštitu i sigurnost. Ali, zar ćemo dozvoliti da Srbija bude borbeno sposobnija i moćnija od nas?!
Naravno, svi ne misle jednako ni u oporbi, što je pokazala i Vesna Vučemilović, u to vrijeme zastupnica Domovinskog pokreta, koja je pozdravila nabavu borbenih aviona. A učinila bi to i Benčić, smatra, da je bila u ratnom Osijeku ranih 90-ih , kada Hrvatska vojska nije imala ni kalašnjikova.
A Hrvatska nije bila članica ni NATO-a ni EU…
