Kutina je samo primjer koji potvrđuje pravilo: Moraš biti član vladajuće stranke, ili stranke partnera u vladajućoj koaliciji, da dobiješ posao. Ma gdje bio, ma što radio, kakve god kvalifikacije imao. Hrvatska naprosto već tri desetljeća provodi sustavno, dosljedno i kontinuirano taj modus operandi, pa je pravo čudo zašto se, kad netko, negdje, u nekom dijelu ove uhljebničke partijske države, prozviždi o tome, govori o “aferi”. Ako znamo da je klijentelizam, i uhljebljivanje, čak i sasvim nekvalificiranih, ali zato podobnih, stranačkih ljudi pravilo, a ne iznimka, zašto javni istup direktorice kutinske Eko Moslavine, Adrijane Cvrtila smatramo -aferom?
Aferu čini samo njezina odluka da o tome javno progovori, ne i činjenica da se diljem Hrvatske “po vezi”, po partijskom nalogu, zapošljava…
Pod pritiskom
Adrijana Cvrtila je jednog dana shvatila da diktat kojem je izložena više ne može podnositi. Pukao joj je film. Postala je svjesna da je njezina šutnja o tome neće spasiti, nego upropastiti. Da će biti sve češće i sve bezočnije suočavana sa zahtjevima Partije za zbrinjavanje njihova “roda i poroda” i da to neće moći dugoročno podnositi. Jer, ako ona u Eko Moslavini i nema mjesta, Partija nema ni razumijevanja, ni mjere. A njezino je da sluša, Partijino da naređuje. I Cvrtila je “pukla”. I progovorila. Najprije za 24 sata, a onda i za sve koji su je htjeli čuti…
U ovom slučaju iza partijskih naloga za “zbrinjavanje” podobnih stranačkih ljudi ( članova obitelji i članova stranke, rođaka, kumova, prijatelja… ) stajali su lokalni HDZ i HSLS kao politički čuvari kutinskog lena s kojim disponiraju manirom razularenog gazde koji grabi sve pred sobom. Ali, mogli su to slobodno biti i akronimi nekih drugih stranaka, jer, ne zaboravimo, tko god se uspentrao na vlast razbahatio se bar do mjere da odlučuje koga će i gdje zapošljavati. To je u ovom primitivnom balkanskom mentalitetu minimum koji dolazi u paketu s vlašću.
Cvrtila je javno priznala da je morala zapošljavati članove HDZ-a i HSLS-a, njih desetak ukupno, dok nije javno eksplodirala. I USKOK-u prijavila gradonačelnika Zlatka Babića ( HDZ ) i njegovog koalicijskog kompanjona Davora Kljakića ( HSLS ), te otkrila kako je Babić kupio većinu u Gradskom vijeću podmićivanjem oporbenih vijećnika.
Sabin “amaterizam”
Baš onako kako je svojedobno bivši SDP-ov vukovarski gradonačelnik Željko Sabo pokušao, a njegova ga nesuđena HDZ- partnerica snimila, otkantala i naposljetku strpala u zatvor zbog kaznenog djela pokušaja davanja mita. Ni prije ni poslije Sabe nitko nije u Hrvatskoj za takvo kazneno djelo odgovarao, a bogme teško da će i u “slučaju Cvrtila”. A nesretni i nespretni Sabo tim je pokušajem prljave trgovine s političkim suparnikom ( HDZ-om ) proćerdao sve što je imao: i svoj obraz, i svoju stranku, i političku karijeru, i dostojanstvo, i poštenje, naposljetku čak i slobodu.
Izdržao je zatvorsku kaznu, i kad je izašao na slobodu, hineći žrtvu, upustio se u samostalnu kandidaturu, mimo i kontra volje SDP-a, uvjeren kako će sugrađani honorirati križ mučenika koji nosi. Ali, figu! Sabo je “prošlo svršeno vrijeme”, trajno izgubljen za politiku, u kojoj još neko vrijeme može sitno pabirčiti na “staroj slavi”, i komplotu s onima istima koji su ga već došli glave, dok ga sasvim ne prekrije zaborav. I pritom mu, vjerojatno, najteže pada što zna, možda i poimenice, dobar broj onih koji nekažnjeno, godinama rade isto, samo puno uspješnije od njega kojega je političko-trgovački amaterizam skupo stajao.
Cvrtila je, za razliku od Sabe koji je sam pod sobom raku iskopao, naprosto bila izložena prekomjernom granatiranju od stranačkih moćnika koji su je na dnevnoj bazi psihički maltretirali, navodno joj prijetili ( Davor Kljakić, HSLS-ov predsjednik kutinskog Gradskog vijeća ), i u jednom trenutku pod pritiskom se slomila. Ili, možda je bolje reći, prestravila se od onoga što bi pred nju još moglo doći u formi zahtjeva “nadređenih” ( i sama je članica “tvrtke” HSLS d.o.o. ), pa je odlučila u tome više ne sudjelovati. Što bi bilo da su popustili pritisak i ostavili je na miru, a za svoje poslušnike i kvazizaslužnike zatražili “usluge” drugih? Bi li ovo kutinsko uhljebništvo par excellence ostalo na razini kuloarskih priča?
Ministričin klijentelizam
Ali, bilo je toga previše. Šteta koja je tvrtki Eko Moslavina prouzročena neopravdanim zapošljavanjem stranačkih pouzdanika, njihovih bračnih drugova, djece, braće, sestara, tetaka i stričeva… već je dosegla iznos od 2,4 milijuna kuna, a kraj toj besramnoj raboti nije se nazirao. I sve “po zakonu”, a bez natječaja, bez odgovarajućih uvjeta, bez potrebnih kvalifikacija, što je najgore, čak i bez potrebe tvrtke za tim radnim mjestima. Prijetila je opasnost da ta priča potpuno eskalira, a tada bi se i Cvrtila teško izvukla od odgovornosti. Zviždanje je bilo njezin emotivan lom, ali i suštinski iscjeljujući. Direktoricu-zviždačicu pretvorilo je od saučesnice, u “pokajnicu”.
Kupovanje vijećnika nije unikum Kutine, ili svojedobno Vukovara gdje je sve ostalo na pokušaju. To se događa diljem Hrvatske, nekmoli političko zapošljavanje, i to više nikoga ne sablažnjava, u tome nema nikakve ekskluzivnosti, ni novosti. Samo se o tome, u strahu ili pomanjkanju čvrstih dokaza, šuti. Uostalom, cijeli je HDZ, pa i establishment, impregniran klijentelizmom, nepotizmom, uzročno-posljedičnim odnosima.
Uzmimo samo za primjer ministricu kulture, Ninu Obuljen Koržinek. Ako zahvatimo tek dio sektora kojeg u Vladi pokriva, onaj medijski, moći ćemo konstatirati da je na ključne pozicije u sustavu koji kontrolira medije postavila, kako piše Nacional, bliske osobe s kojima je u obiteljskim, prijateljskim, ili kumskim vezama. Premrežila je sustav koji odlučuje o sudbini, napose elektroničkih, medija, “svojim ljudima”, pogotovo u Vijeću za elektroničke medije i na HRT-u.
Njezin brat Toni Obuljen predsjednik je vijeća HAKOM-a, v.d. ravnatelja HRT-a je Renato Kunić, koji je u povodu nedavnog instaliranja na tu dužnost sam potvrdio da mu je suprug ministrice Obuljen Koržinek– vjenčani kum! Ministrica je bliska s još nekim ljudima iz prvog ešalona i HRT-a i Agencije, odnosno Vijeća za elektroničke medije, od bivšeg predsjednika Vijeća Damira Hajduka do aktualnog Josipa Popovca.
Ukorijenjeno uhljebništvo
Da smo analizirali odnose nekog drugog Plenkovićevog ministra i udarnog igrača, ne bi bilo bitnije razlike. Većina se pobrinula za svoje rođake, prijatelje, kumove. Pokazalo se da na tu vrst zloupotrebe političke pozicije nisu imuni ni u drugim strankama. Kad je o SDP-u riječ, vidjelo se koliko je političke etike i principijelnosti i na primjeru Sabe koji je potpuno podijelio stranku oko pitanja oportunosti njegove kandidature. Mnogi SDP-ovci nisu vidjeli ništa strašno u tome da se netko tko je osuđen za pokušaj kupovanja i podmićivanja vijećnika kandidira za gradonačelnika, a to ilustrira i stanje njihove političke svijesti ali i iskrenosti u borbi protiv mita i korupcije.
Vidjelo se to i kod MOST-ovaca kada su svojedobno s HDZ-om formirali vladajuću većinu i ubrzo počeli uhljebljivati svoje zaslužnike. I vjerojatno bi danas mogli iz rukava istresti puno više primjera nehadezeovskog uhljebljivanja da su i oni iz vječite opozicije imali više prilika konzumirati vlast sa svim povlasticama i kušnjama koje ona donosi.
Ovako, bavimo se stranačkim zapošljavanjem HDZ-a i njihovih satelita s kojima su gdje god je trebalo krpali svakovrsnu većinu, da bi većinu ( javnih sinekura ) i uzimali. Bivši šibensko-kninski župan Goran Pauk ( HDZ ) ostat će zapamćen po legendarnoj izjavi kako mu je žao što nije uhljebio i više ljudi… Dakle, taj model vladanja koji se oslanja na zaduživanje ljudi dobro plaćenim sinekurama, čime ih se pretvara u trajno i pouzdano biračko tijelo čijom podrškom se održavaju na vlasti, uhvatio je duboko korijenje. Na svim razinama, u svim regijama, gradovima, općinama…
Adrijana nije Ankica ( Lepej ), ali…
Adrijana Cvrtila nije Ankica Lepej, ali bi u perspektivi mogla dijeliti njezinu sudbinu. Jer, čak i kad se zviždi s odgodom, posljedice su vjerojatno gadne. Nakon što je bankovna službenica Ankica Lepej javno prokazala Tuđmanove i njihovu neprijavljenu štednju ( na računu Ankice Tuđman ), nikada više nigdje nije dobila posao. Bila je od dijela javnosti slavljena i proglašena heroinom, ali heroina osuđena na siromaštvo i bijedu. Možda će Cvrtila imati više sreće, ali, u plemenskoj zajednici kakva je Hrvatska, gdje se više poštuju bogati lopovi i kriminalci, negoli časni i skromni ljudi koji žive od svog rada, a preziru zviždači, njezini su izgledi –mali.
Ipak, treba još nešto reći: kako je moguće stoički prihvaćati i provoditi naloge poput onog Kljakićevog koji Cvrtili kaže: Ja sam dogovorio s Babićem, imaš zaposliti sina! A dok sin ne dobije posao, nema potpore rebalansu…
Neki su tražili zapošljavanje za svoje bližnje, neki veću plaću, Cvrtila je to podnosila, upozoravala na to stranačkog šefa Darija Hrebaka, kako tvrdi, više puta, ali je ovaj Plenkovićev “žetončić” koji hini moralnu vertikalu, reagirao tek kad je javno pukla bruka. I raspustio kutinski gradski i županijski HSLS. Zašto je dosad šutio? I da priča nije dospjela u javnost bi li ikad djelovao po pritužbama svoje stranačke kolegice? No, što je i ona čekala? Godota?
Adrijana je olakšala savjest, ako ništa drugo, ali boji se, priznaje, za svoju budućnost, jer zna pravila igre u tom “klubu”. Ali, što je, tu je. Ako svojim postupkom uspije potaknuti makar i jednu osobu da progovori o svemu ovome što se događa oko nas, u Kutini ili drugdje, bit će, kaže, sretna i zadovoljna. Pa što, ako ne bude više radila u Eko Moslavini? Naći ću posao negdje drugdje, optimistično će. No, vidjet ćemo. Ako se samo sjeti Ankice Lepej, pa i Vesne Balenović, a bilo je i drugih…, bogme za optimizam i nema puno razloga.
Babićeva ( HDZ-ova ) Kutina
A što će biti s HDZ-ovim gradonačelnikom Zlatkom Babićem kojeg je Cvrtila javno optužila za kupovanje vijećnika ( zapriječena kazna za to kazneno djelo je 1-8 godina zatvora ), a on je na konferenciji za novinare, sazvanoj povodom afere, proglasio lukavom manipulatoricom koja je prošla politički put od HDZ-a preko HNS-a do HSLS-a? Ništa neće biti. Mogu mu stvaiti soli na rep. Za Babića nema straha. Kao i toliko puta dosad USKOK neće naći dokaza za kazneno djelo, a Babić će neko vrijeme malo pripaziti što, i s kime, radi, i potom nastaviti kao da ništa nije ni bilo. O ostavci, razumije se, i ne razmišlja, nema toga u HDZ-u. Tu se odlazi s pozicije samo silom- voljom stranačkog šefa, a ne osobnim moralnim činom. Uostalom, samoobrambeno će reći, njega su građani izabrali, pa je stoga, valjda, nesmjenjiv…
Kutina je, dakle, samo fragment iz hrvatskog političkog mozaika, ali paradigmatski, svehrvatski, tako tipičan, baš kao i hinjena šokiranost HSLS-ovog prvaka Hrebaka koji ni trepnuo dosad nije na eklatantno uhljebništvo “svojih ljudi”, da bi tek suočen s javnom blamažom, “padao u nesvijest” od pretrpljenog šoka. Pa koga u plemenskoj Hrvatskoj još može šokirati nešto u politici? Osim da je neki političar nečim šokiran…
