Neovisni novinarski portal
19.2.2025.
ekoslov / POLITIKA / prostor / PROSVJED
Vru(l)ja u raljama uzurpatora i države: Je li Stipe Latković dio nekog većeg plana…?

Vru(l)ja u raljama uzurpatora i države:
Je li Stipe Latković dio nekog većeg plana…?

Početkom srpnja skupina građana organizirala je u uvali Vruja kod Omiša Festival bespravne gradnje i devastacije prirode, de facto ironični performance potaknut samovoljom tamošnjeg uzurpatora javnog dobra Stipe Latkovića koji je , ne obazirući se na rješenja Državnog inspektorata i zabrane radova, nastavio devastirati prirodu bespravnom gradnjom i betoniranjem mora i šume.  Disponirajući javnim dobrom kao svojim privatnim. Da je bilo po Austrougarskoj monarhiji, njezinim studijama i nacrtima s početka prošlog stoljeća, priča o Vrulji ( Vruji ) mogla je izgledati i drugačije…

Mogla je tu danas biti hidroelektrana koja bi proizvodila struju i napajala dobar dio dalmatinskog područja. U ljepoti i jedinstvenosti ove uvale građani ni tada ne bi uživali, ali bi joj makar funkcija bila javna, namijenjena tzv. općem dobru.

Agresivni poduzetnik-uzurpator

No, prirodu nije devastirala država koristeći vodne potencijale za energiju, nego je to učinio agresivni poduzetnik koji godinama uništava ovu uvalu, ignorirajući zakone i državne institucije. Svojedobno je financijski potpomogao kampanju aktualnog predsjednika RH Zorana Milanovića, koji je, očito, u znak zahvalnosti donatoru, stao  u njegovu obranu,  vrujske prosvjednike nazvao parazitima, i javno se, prizemno, obračunavao s jednim od inicijatora “pobune” novinarom i piscem Borisom Dežulovićem.

A kako to i inače kod nas biva, bura se stišala, Latković, tvrde tamošnji aktivisti, nastavio radove na betoniranju šumskog puta, nasipanju i betoniranju mora za privatna mula za brodove, nimalo se ne uzbuđujući zbog rješenja o obustavi i uklanjanju bespravne gradnje u uzurpiranoj uvali i plaži. Jer, nema tih aktivista koji mogu toliko prosvjedovati, koliko on može bespravno graditi…

Moć je vražja stvar, uvjeri čovjeka da je svemoguć, nedodirljiv, a uz samo malo pravne države na djelu ne samo da bi radovi bili zaustavljeni, nego bi i njihov investitor bio s druge strane brave. Ovako, gotovo nam dođe žao što Austrougarska tih davnih godina, na samom početku 20. stojeća, nije izgradila HE u Vruji, makar bi bila veća korist za veći broj ljudi. Jer, prirodu ionako kod toliko “balkanskih barbara” ne možemo zaštititi…

HE Vruja

S obzirom na hidrološke  potencijale ovog iznimnog krajobraznog područja, priča o uvali Vruja mogla je, rekosmo, izgledati i drugačije. Naime, u vrijeme Austrougarske uspostavljen je katastar vodenih snaga na cijelom području monarhije, pa tako i za rijeke Krku i Cetinu. Kraljevina Jugoslavija i SFRJ  nisu napravile vlastite katastre, a i postojeće su ignorirale. Za razliku od Talijana i Slovaka koji su zadržali austrougarske katastre vodenih snaga kao apsolutno pouzdane i temeljite. Danas se osnovni kartografski materijal o Hrvatskoj, koji je novijeg datuma, nalazi u Geodetskoj upravi, a  katastar  geoloških, hidrogeoloških i sličnih istraživanja nalazi se u Geološkom institutu.

U spomenutom Austrogarskom katastru s početka 20.stoljeća, navode se sve karakteristike rijeka od izvora do ušća,  kako bi se znalo gdje je najpogodnije graditi hidroelektrane, gdje mlinice itd. Prema svim pokazateljima do kojih su njihovi stručnjaci tada došli, 1912. je procijenjeno da treba graditi HE na Cetini- Vrulja-Zadvarje. Projekt nove hidroelektrane napravila je jedna švicarska kompanija, ali je propao jer nisu imali sve potrebne papire…

No, umjesto HE Vrulja, izgrađena je HE Kraljevac. Između HE Kraljevac i potencijalne HE Vruja je 60 metara nadmorske visine što je omogućavalo reverzibilnost elektrane i značajnu proizvodnju struje, pa je plan bio napraviti 60-metarski tunel i u Vruji izgraditi elektranu. No, u to vrijeme potrebe za električnom energijom nisu bile velike, nisu imali kome prodavati tolike količine…

HE Vrulja stoga nije izgrađena, ali je izgrađena HE Kraljevac, protočna visokotlačna derivacijska hidroelektrana snage 46,4 MW, smještena u blizini mjesta Zadvarje iznad Omiša, na lijevoj obali rijeke Cetine. Koristi vode Cetine nizvodno od brane Prančevići, kod slapova Velike i Male Gubavice, s ukupnim padom 110 m.

S proizvodnjom električne energije započela je 1912.  godine s dva agregata instalirane snage po 12,8 MW. Proizvedena električna energija služila je za potrebe tvornice karbida u Dugom Ratu. Tek je 1924. izgrađen 15 kV dalekovod od Dugog Rata do Omiša, a dvije godine kasnije i dalekovod 50 kV Dugi Rat – Split, pa je i Split ušao u njeno opskrbno područje. U drugoj fazi, 1932. godine, ugrađen je treći i četvrti agregat pojedinačne snage od 20,8 MW. S ukupnom instaliranom snagom od 67,2 MW, HE Kraljevac je u to vrijeme bila najveća hidroelektrana u ovom dijelu Europe.

Kako na svojim stranicama navodi HEP, godišnja proizvodnja HE Kraljevac smanjena je s rekordnih 471 Wh (1960.) na srednju godišnju proizvodnju od 137 GWh (u razdoblju od 1961. do 1980.), da bi nakon puštanja u pogon i druge faze HE Zakučac (1980.), srednja godišnja proizvodnja (u razdoblju od 1981. do 1990.), bila bitno smanjena, na samo 16,3 GWh.

Studija iz Trećeg Reicha

S početkom Drugog svjetskog rata aktualizirani su austrougarski planovi i nacrti, a Hitler  1940. šalje svoje inženjere u Šestanovac ( Vrulju i Zadvarje  ) kako bi proveli opsežna istraživanja. Napravljena je geološka i hidrološka studija pod nazivom  Geologie und palaeontologie der umgebung von Šestanovac, Dalmatien,  koja nosi pečat Ministarstva rudarstva Trećeg Reicha, a studiju je izradio Rudarsko-geološki institut iz Utrechta. Prema raspoloživoj dokumentaciji koju je moguće naći na Internetu, Nijemci su planirali izgraditi tvornicu aluminija u Imotskom, zbog velikih nalazišta boksita u Grudama, ali  i hidroelektranu koja bi napajala tvornicu, na području Šestanovca ( Vrulja-Zadvarje ). No, plan nije realiziran,  hidroelektrana nije u Vruji izgrađena, a bogme ni tvornica aluminija  u Imotskom ( umjesto toga izgrađena je u Šibeniku ).

Rijeka Cetina je najznačajnija i najduža rijeka Srednje Dalmacije, koja dužinom od oko 105 km protječe kroz dvije države (Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu). Izvire na jugozapadnim obroncima Dinare, u mjestu Cetina, na nadmorskoj visini od 382 metra, od kojeg teče jugoistočno Cetinskim poljem, prema akumulacijskom jezeru Peruća. Nizvodno od brane Peruća, Hrvatačkim i Sinjskim poljem, teče dalje do Trilja, gdje se ulijeva u akumulaciju Đale i Prančević, od koje nastavlja teći u dva smjera. Dio voda Cetine skreće prema dovodnom tunelu do HE Zakučac, a dio nastavlja prirodnim tokom do Zadvarja, od kojeg naglo mijenja smjer prema zapadu do Omiša, gdje se naposljetku ulijeva u Jadransko more. Zbog povoljnih hidroenergetskih značajki, Cetina je oduvijek privlačila veliku pozornost, piše u svom diplomskom radu Anđela Grgat sa zadarskog Sveučilišta, nakon čega je došlo do izgradnje pet hidroelektrana (HE Kraljevac, HE Peruća, HE Zakučac, HE Orlovac, HE Đale), čiji rad opskrbljuje šire područje porječja koji pripada Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Nizvodno od Trilja do Zadvarja korito rijeke Cetine duboko je usječeno u krašku zaravan, a kanjon Cetine ima status zaštićenog krajobraza. Cetina ima nekoliko manjih vodopada i riječnih brzaca koji su prava turistička atrakcija, no,  najatraktivniji slapovi su Velika i Mala Gubavica. Zbog velike širine korita u posljednjim kilometrima riječnog toka  Cetina ima izuzetno atraktivan plovni dio od Omiša do izletišta Radmanove mlinice i jednu od najatraktivnijih rafting staza u Hrvatskoj. Od podzemnih voda koje napajaju rijeku Cetinu najzanimljivija je Vrulja, koja izvire uz sam rub Omiša kod mjesta Pisak. Taj izvor slatke pitke vode u moru, atraktivno je mjesto za ljubitelje ronjenja, zbog činjenice da se slatka voda može piti usred mora.

Cetina, najmoćniji elektrogenerator Hrvatske

Ukupno 400 000 stanovnika Splitsko-dalmatinske županije opskrbljuje se vodom iz Cetine, sa šest vodozahvata: Vukovića vrilo, Šilovica, Kosinac, Ruda, Zadvarje i Gata koji opskrbljuju Srednjodalmatinsku zagoru, Splitsko-makarsko primorje te otoke Čiovo, Šoltu, Brač, Hvar i  Vis. Energetski sustav rijeke Cetine najmoćniji je elektrogenerator Hrvatske i poluga civilizacijskog razvoja Dalmacije, kaže u svom diplomskom radu Grgat. Energiju Cetine prvi su koristili Delmati za pokretanje vodenica, a kako rekosmo, 1912. godine pokrenuta je prva hidroelektrana, koja je koristila vodu s vodopada Gubavice.

Porječje Cetine obiluje kulturnom, materijalnom i nematerijalnom baštinom, prirodnim resursima koji čine izvrsnu bazu za stvaranje konkurentne turističke destinacije. Međutim, za ostvarenje konkurentnosti potrebno je raditi na novim sadržajima u ponudi. Njih je potrebno obogatiti i dodatno ulagati u njihovu kvalitetu- piše Grgat, ne računajući, dakako, na ironiju Festivala bespravne gradnje i devastacije prirode

Vruja je danas u režimu zaštićenog morskog područja, dio Nature2000, mreže područja pod posebnom zaštitom EU. Ali, to ne ometa Latkovića u njegovoj ambiciji da prirodu podčini svojim apetitima i gradi što ga je volja, a da mu se pritom ništa ne dogodi. S obzirom na europske direktive koje govore o postupnom isključivanju fosilnih goriva  iz upotrebe i prelasku na održive izvore energije u vrlo skoro vrijeme, Vruja ponovo dobiva i svoj hidroenergetski značaj. Turistički se nije uspjela valorizirati jer je odavno uzurpirana i okupirana od samovoljnog poduzetnika koji državnim zemljištem gospodari kao svojim, pa se postavlja pitanje je li Stipe Latković , kojega predsjednik Republike tako štuje i srčano brani, dio nekog većeg plana, dio sprege s državnim institucijama koje samo fingiraju zaštitu prirode i očuvanje reda u prostoru… ( ? ! )

***Ovaj tekst dio je projekta Ekoslov, koji se potiče sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI