U Kninu je, prijetećoj kiši unatoč, obilježena 26-ta obljetnica Oluje. Državni praznik za čiji se simbolički sadržaj vlasti očigledno nisu mogle odlučiti što bi sve imao predstavljati pa su ga proglasile i Danom pobjede, i Danom domovinske zahvalnosti ( ? ) i Danom hrvatskih branitelja, a zapravo je to dan kojim se slavi konačno oslobađanje okupiranih dijelova Hrvatske i njihovo integriranje u hrvatski pravni i politički sustav. Obilježava se obljetnica Oluje. No, 5.kolovoza je za hrvatske građane i pobjeda ( oslobađanje hrvatskog teritorija ) i tuga i poniženje ( progon i izbjeglištvo ), a dokle god se negiraju ratni zločini, a Kninom na taj dan bude neometano paradirao crnokošuljaški polusvijet predvođen opskurnim Markom Skejom, i Hrvatska će biti ponižena.
Neciviliziranim javnim zazivanjem jednog zločinačkog fašističkog režima koji je najveća povijesna hipoteka na hrvatskom narodu. A kad se Kninom 5. kolovoza nesmetano kliče “Za dom spremni”, kakva je to poruka, kakva je to država koja to tolerira?
U Kninu se, kako su izvijestili mediji, nikad manje građana nije okupilo na ovaj datum. Oko 2500. I u tome, ma kako će mnogima zvučati skaredno, nedomoljubno, antihrvatski, ali ima nešto dobro i pozitivno. Ako je to znak prirodne demitologizacije novije hrvatske povijesti, znak da postupno nadilazimo vlastite mitove, to zvuči ohrabruje i upućuje da možda ipak politički i kulturološki sazrijevamo i da su derneci u slavu rata, moguće i prošlost.
Pijetet mrtvima, poginulima, stradalnicima rata, može se, i treba, iskazivati na primjeren način, molitvom, vijencima i cvijećem na njihovim posljednjim počivalištima, bez protokola, političkih govora i poruka, bez primitivnih proustaških defilea i podgrijavanja nacionalnih strasti, huškanja na mržnju i netoleranciju. Jednostavno, čisto, emotivno, iskreno. Tko u sebi osjeća poriv da im se pokloni, taj će naći načina da to učini i bez masovnog okupljanja i prijenosa uživo iz Knina. Njegova je gesta duboko intimna i ne trebaju joj svjedoci.
I ne samo na obljetnicu Oluje, i na druge povijesne datume od iznimnog značaja za slobodu, mir, jednakost i ravnopravnost među ljudima i narodima, bilo bi poštenije i iskrenije okaniti se velikih riječi i velikih skupova, a posvetiti se velikim djelima. Dosljednom i ustrajnom njegovanju svih tih vrijednosti koje, navodno, slavimo na prigodne datume.
Možda bi takav koncept pijeteta i počasti palima napokon na svoje mjesto stavio i bizarne, nakazne likove poput Skeje. Kojima institucije sustava ne priječe da u modernoj, europskoj, demokratskoj Hrvatskoj zazivaju propali fašistički NDH režim utemeljen na rasističkim zakonima, koncentracijskim logorima, progonima i zločinima.
Knin je za Skejine “momke” samo pozornica za jednogodišnje napajanje marginalnih, ispraznih duša, to je taj dan kad su “netko”, kad su u svojoj iskrivljenoj percepciji “važni”. Njima bi svaka incidentna situacija, svaka policijska intervencija na licu mjesta, samo dobro došla kako bi mogli hiniti žrtve represije i “nepravedne”vlasti koja ih je u ratu trebala, da bi ih u miru kažnjavala.
Propuštene su brojne prilike da se HOS-ovom programskom ustašluku stane na kraj. I ma koliko Tuđman bio najodgovorniji za njihovo uskrsnuće, vrlo je vjerojatno da bi čak i on s njima znao izaći na kraj učinkovitije od njegovih nasljednika. Koji su ih ili prešutno tolerirali, ili ignorirali, ili im davali vjetar u krila, ili naprosto, poput Andreja Plenkovića, oportunističkim, ni vrit ni mimo preporukama Vijeća za ( navodno ) suočavanje s prošlošću davali im legitimitet za tobože komemorativne prigode u kojima će se sjećati svojih suboraca. Ali, zar okićeni s ustaškim simbolima i uz poklič ZDS?
I danas je Skejo, baš kao i lani, sa svojim hitlerovskim brkom i svojom bojnom demonstrirao kninskim ulicama uz ZDS. I “junački” poručio svijetu i narodu kako su oni “živa povijest”, a ZDS legalni pozdrav i klicat će se, rekao je, i ubuduće kad se hrvatska zastava diže i himna pjeva. Za ovu državu je poginula krema hrvatskih ratnika koji su dali svoju krv, veli Skejo, i bila bi najveća povijesna sramota da se taj pozdrav ukine.
Skejini crnokošuljaši marširali su s ustaškim znakovljem i lani i klicali ZDS, ali nisu ni ukoreni, kamoli sankcionirani. Nema puno razloga vjerovati da će biti drugačije i ove godine.
Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović demagoški ponavlja kako je ZDS kažnjiv i zabranjen, ali “sad nemam konkretan uvid ni izvješće što se dogodilo”. Nije, veli Božinović, pasionirani stalker Skeje, vidjet će što se dogodilo… A Skejo se, kaže, dogodio izvan protokola, pa se to valjda, drugačije tretira, što li??? Uvjeren je da će policija postupiti sukladno zakonu. Jer, “policija je uvijek radila svoj posao”, veli ministar, bez imalo nelagode. Mada, policija nije učinila baš ništa da sankcionira taj zadrigli filoustaški polusvijet ni ranijih godina, pa, je doista naivno očekivati da će ove?
Političkih predstavnika srpske nacionalne manjine ove godine u Kninu nije bilo. Simbolične geste ne iskazuju se svake godine…
-Prošle godine- na tu će temu predsjednik Zoran Milanović– imali smo proslavu gesta jer je bilo zločina. Moramo govoriti o zločinima. Ne može biti svaka žrtva ista. Ubijani su ljudi i hrvatske i srpske nacionalnosti. S gestama nemam problema, često sam imao geste prema slabijima, a to su u ovom slučaju pripadnici manjinske zajednice. To ne treba zaboraviti. To je bol koja toliko preteže na obje strane da ta poluga prijeti puknuti. Tu su ubijani na svojim kućnim pragovima babe i djedovi, ljudi koji su imali naivnu vjeru da mogu ostati na svom pragu, no ubijeni su, iznevjereno je temeljno ljudsko povjerenje, radi se o desecima ljudi. I to zaslužuje pijetet- izjavio je Milanović i posebnu poruku uputio iz Knina susjedima, ponajprije BiH.
-Iza nas je teška serija odnosa s Haškim tribunalnom u kojem smo bili i odgovorni i optuživani za stvari koje nemaju veze s mozgom. U susjednim državama, pa i u BiH za koju želim vjerovati da je prijateljska, zasipaju hrvatsku optužnicama protiv hrvatskih ratnih zapovjednika za nedokazana, izmišljena djela otprije 26 godina. To nije dobro. Hrvatska država treba reći – taj film ne bute gledali!
I premijer Andrej Plenković poslao je poruku predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.
– Domovinski rat i pobjeda u Oluji temeljci su suvremene hrvatske države. Otkrivanje istine o nestalima, procesuiranje ratnih zločina i dosezanje pravde ostaje naša trajna dužnost. Zato simboličke geste od prošle godine nastavljamo provoditi vodeći se politikom pomirbe i razumijevanja uz poštovanje istine i pijeteta prema svim žrtvama. Nikad nećemo dopustiti da se dovodi u pitanje obrambeni karakter Domovinskog rata i legitimitet Oluje, to je poruka susjednoj zemlji Srbiji koja treba napustiti jalovu retoriku prošlosti i okrenuti se politici pomirenja i budućnosti- kazao je Plenković.
U Busijama kod Beograda, dan uoči kninskih svečanosti, održan je dan sjećanja na srpske žrtve u Oluji, na poginule i izbjegle iz “krajine”. Uz ostale, skupu se obratio i patrijarh Srpske pravoslavne crkve, Porfirije koji je poslao ekumensku poruku koja potiče mir, a ne rat.
–Bog ne broji čijih je žrtava više, čijih je manje, pred Bogom su sve žrtve iste, zvali se oni Jovan, Jozo ili Jusuf. Pamtimo stradale bližnje, ali ne zlopamtimo jer osveta i mržnja umanjuju one koji su opsjednuti njima- rekao je patrijarh. Narativ žrtve kao jedini mogući ne može biti pokretač i izvor nadahnuća, već prije trajna muka i pakao- reći će, uz poruku: Ne smijemo zaboraviti, ali moramo oprostiti.
Porfirije je preporučio i još nešto: da se molitvom za bližnje ne zloupotrebljavaju žrtve, jer se time produbljuje spirala sukoba, i da se ne vode ratovi komemorativnim politikama sjećanja.
Bolju poruku od te nemamo. Pokušajmo, 26 godina od rata, napokon živjeti u miru. Slavimo život, a ne smrt. Zdravije je, poticajnije i svakako perspektivnije.
