Ako se vozite ovih dana po raznim dijelovima Hrvatske i realnim bespućima hrvatske zbiljnosti, da parafriziramo pokojnog Franju Tuđmana, prahadezeovca i najmlađeg generala propale Jugoslavenske narodne armije, ima se što i vidjeti.
Po našim zabačenim selima i zapuštenim gradovima nikada do sada, kao za ove tzv. kampanje za lokalne izbore, nije viđena takva galerija nekih čudnih ljudskih osoba po jumbo i manjim plakatima, zakucanih i priljepljenih na razlupana autobusna stajališta, seoske dućane, na ruševine, stupove, prometne znakove, bandere, napuštene poslovne prostore, štale, hrđave kioske, trafostanice… i tako dalje… Usiljeno se i majmunski cere u plavim odijelima i bijelim košuljama, koja nekima pritaju kao prasetu frak, na plakatima nikakvog ili grozomornog dizajna, s porukama i sloganima koje graniče s potpunim idiotizmom, lišenih bilo kakvog sadržaja, smisla i bez vidljive veze s realnim životom, svijetom ili bilo čim… Dakako, ima i iznimaka.
Kao da se uoči ovih izbora uobičajeno groteksni događaji i predstava s polusvijetom u glavnoj ulozi nekako koncentrirala i događa se kao nikada do sada. Kao da tzv. kandidati i politički akteri više uopće ne kriju da nas lažu, varaju, govore nam gluposti, obećavaju nemoguće, neostvarivo i ono što im ni na kraj pameti niti im je u njihovim ograničenim sposobnostima moguće učiniti. Ili kao da nam se rugaju posve otvoreno i kažu: Idioti, glasajte za nas, haha… Čini se kako se više ni u stožerima najbogatijih stranaka koji su se napljačkale našeg novca, iscijedili naših zajedničkih resursa i ugrozili budućnost naše djece previše ne trude.
–Meni slogan ne treba – slogan je s plakata zakucanog na neku brvnaru uz jednom pustom ličkom selu, a kojime se diči jedan kandidat iz Like kojemu nećemo spominjati ime.
I kad se tome još pribroji užasavajući podatak kako u oko 60-ak jedinica lokalne uprave postoje samo jedan kandidat ili kandidatkinja, bez protukandidata, sve je jasno… svjedočimo kretenokraciji, a ne demokraciji.
Jedini koji iskaču iz tog nadreaalnog reality showa su neki novi ljudi u politici, mahom u većim gradovima, građani koji su osjetili potrebu konačno pomrsiti račune notornim lopovima, mutikašama, korumpiranom zdrugu koji nas i našu zemlju uništava desetljećima. Konačno bi, makar u, recimo, Zagrebu, Puli, Rijeci, Zadru , Splitu… na vlast mogli doći neki drukčiji ljudi.
No zato je potrebno da na izbore izlaze i drukčiji glasači, a ne samo brigade uhljeba i stranačkih vojnika i rezervista.
Koji je smisao ovog teksta?
Možda tek taj da se još jednom ponovi: izađite na izbore.
Ilustracija
