Nakon recentnih lokalnih izbora Domovinski pokret ( DP ), čiji su kandidati izgubili sve osim Otoka ( s oko pet tisuća stanovnika ), pa čak i svoju bazu- Vukovar- je na dobrom putu da nestane s političke karte Hrvatske. Što je zapravo dobra vijest. Jer, kome treba politička stranka koja i 30 godina nakon završetka rata i dalje koristi ratni narativ, širi mržnju i netrpeljivost na nacionalnoj osnovi a pripadnike srpske nacionalne manjine ni u snu ne prihvaća kao punopravne hrvatske građane. Za DP-ovog Stipu Mlinarića Čipu najgora je moguća pogrda, pače diskvalifikacija, koju je uputio novom vukovarskom gradonačelniku Marijanu Pavličeku iz Hrvatskih suverenista, da je izabran „srpskim glasovima”. Po čemu se „srpski glasovi” razlikuju od hrvatskih ako su svi u popisu birača i konzumiraju isto biračko pravo kao državljani Hrvatske?
– Ako analizirate, a mi smo to analizirali, vidjet ćete da je naš kandidat za gradonačelnika Domagoj Bilić dobio tamo gdje žive Hrvati, naprimjer u Mitnici, a Pavliček je izabran srpskim glasovima i on će zapravo biti srpski gradonačelnik Vukovara – buncao je nesretni Ćipe nakon izbora, samotješeći se u porazu argumentima besramne segregacije srpske manjine. Za njega rat još traje a mržnja prema Srbima ne jenjava. To je naprosto njegov “politički program”. On srpske glasove smatra diskreditirajućima, pogotovo kad suparniku donesu pobjedu. Da su Srbi u Vukovaru glasali listom za DP-ovog Bilića, bi li Ćipe njihovu podobnost uopće problematizirao? Ili bi euforično salvio svaki glas koji bi DP-u donio pobjedu? Ovako, u porazu prebrojava krvna zrnca hrvatskih birača s ciljem da Pavličekovu pobjedu obezvrijedi, a kako glasovi Srba ne vrijede kod Ćipe kao glasovi Hrvata, ne’š ti pobjede.
-Kandidat Domovinskog pokreta, Hrvatske demokratske zajednice i partnera Domagoj Bilić tijesno je izgubio u drugom krugu lokalnih izbora u utrci za gradonačelnika Vukovara. Rezultat je to političke trgovine velikih suverenista Marijana Pavličeka, Marija Radića i SDSS-a. Za to imamo i dokaze – nekoliko dana prije izbora SDSS je svojim biračima slao poruke da izađu na izbore i podrže Pavličeka. Upravo to je indirektno potvrdila u svojoj izjavi i Dragana Jeckov- otkriva ojađeni Mlinarić konstatirajući da je to „čista osveta” SDSS-a zbog toga što ih je Domovinski pokret ultimativno izbacio iz vladajuće većine i državne vlasti.
Ali, Ćipe tu „cijenu” ne smatra velikom za ono što su „postigli”, pa kaže:
- – Ako je to cijena koju je Domovinski pokret morao platiti jer je izbacio SDSS iz vlasti, jer smo uveli Zakon o grobljima kojim uklanjamo četničke spomenike diljem zemlje, ako je to cijena koju moramo platiti jer smo Novostima srezali sredstva- spremni smo! Udruženje Pavličeka, Radića i Jeckov čista je trgovina koja izaziva gađenje– poručuje ova “pravovjerna Hrvatina” koja, pače, sjedi u Hrvatskom saboru kao narodni zastupnik! Ali, koga Ćipe zastupa u Saboru? Zar hrvatski narod? Ili samo Hrvate koji na isti način i istim intenzitetom, toliko godina nakon rata, mrze Srbe?
Takvi ljudi ne služe na čast ni hrvatskoj politici ni hrvatskoj državi. Njegovo je licemjerje paradigmatsko, egzemplarno, jer, dok optužuje Pavličeka za „trgovinu”, koja mu se navodno gadi, nije li njegov DP ušao u trgovački savez s HDZ-om i Andrejom Plenkovićem za kojega su Penava i Ćipe u parlamentarnim izborima tvrdili, i to s jumbo plakata, da je veleizdajnik koji štiti ratne zločince ( ilustrirane slikom trojca Stanimirović- Plenković- Pupovac ). Ali, dočim su izbori završili Penava i društvo promijenili su ploču i ugurali se pod Plenkovićeve skute. Više nije bio ni izdajnik kamoli veleizdajnik, naročito kad su dobili tri ministarska mjesta u njegovoj Vladi ( gospodarstva, poljoprivrede i demografije ). A i Penava bi uskoro trebao postati potpredsjednik Vlade ( bez portfelja ), osim ako se Plenković ne predomisli. Jer, sad su karte drugačije izmiješane, sad HDZ i Plenković ne ovise o Penavi i DP-u, nego DP ovisi o milosti Plenkovića. Koji sutra može tajnici naložiti da napiše razrješenje njihovih ministara…
Paktiranje s HDZ-om, kojemu su osigurali većinu, naplatili su žurnom egzekucijom SDSS-a iz Vlade, iz vladajuće koalicije i iz državnog budžeta ( drastično rezanje subvencije Novostima ). Svojim su učinkom bili ponosni. Iako su sramotili Hrvatsku kao demokratsku europsku zemlju i svoj grad, Vukovar, kao multietničku sredinu. Zar su očekivali da im pripadnici srpske manjine aplaudiraju na diskriminaciji koju od njih trpe?
Pavliček je samo bio mudriji od Penave i Ćipe, nije pljuvao u zdjelu iz koje jede, mada je to zapravo tić ispao iz istog gnijezda kao i oni. Nekad su bili bliski i politički i privatno, a sada se međusobno etiketiraju najgorim mogućim atributima i imenicama.
Ćipe je Pavličeka nazvao „srpskim gradonačelnikom”, što bi po njemu bila najteža moguća kvalifikacija, a Pavliček, koji je do gradonačelničke lente stigao potporom Domina, odmetnutog krila Domovinskog pokreta na čelu s Marijom Radićem, im je trijumfalno uzvratio: „Pobijedili smo bandu!”
Jao, Vukovaru! U tako toksičnoj klimi koju generira „zakrvljena braća”, teško da će ovaj grad naprijed.
