Tko će koga, nego svoj svoga, rekao bi naš narod. Po toj staroj navadi i naš nekadašnji kolega, dugogodišnji novinar Nikola Jelić, danas u funkciji glasnogovornika Predsjednika RH, na Twitteru je prozvao kolegicu Sandru Bartolović zbog uvredljive objave o Zoranu Milanoviću na njezinom privatnom Twitter računu. Reagiralo je Hrvatsko novinarsko društvo osudom Jelićevog neprimjerenog postupka uz poruku političarima da prestanu prozivati novinare i docirati im. No, objava ravnateljice Hine, Branke Gabriele Vojvodić, na Facebooku, posebno ohrabruje. Vraća vjeru u ljude i NOVINARE. Jer, nažalost, previše je onih drugih kolega, nekmoli urednika, koji bi vam za šaku judinih škuda prodali i kožu …
-Osoba koja radi i prima plaću u javnom informativnom servisu, Hini, Sandra Bartolović, prostački sustavno vrijeđa Predsjednika Republike. Pozivam sve novinare Hine i djelatnike svih javnih ustanova da oderu po premijeru. I to se valjda smije, neće vam nitko ništa zamjeriti. Ajmo!- napisao je zajedljivo Jelić, i ostao živ. Pritom je napisao i neistinu. Sandra Bartolović, naime, nije zaposlenica HINA-e, nego tek honorarna suradnica. Ali, kome je još do činjenica…
Jelić se nije zadovoljio tim jednim postom, pa je dan-dva poslije napisao novi:
– Reče Plenković svima koji ne misle k’o on da su “talog”. Pa ja čekah, od jučer, što će na to reći slobodomisleća Sandrica. Uzalud. Tick tock. Al’ ništa ne reče. Ne smije se, valjda, ipak je to predsjednik Vlade. E, to sam ja pitao, to te ja pitam i sada. I ništa više.
Sandra mu nije ostala dužna.
-Što je, Nikolice, pala naredba? Za početak se upoznajte s osnovnim činjenicama pa eventualno onda možemo raspravljati. Nisam zaposlena i ne primam plaću u Hini. I kud baš s Pantovčaka optužbe prema bilo kome da “prostački sustavno vrijeđa”? Samo slijedim svijetli primjer PRH-a.
HND se također oglasio priopćenjem i porukom javnim dužnosnicima da se suzdrže od neprimjerenog komentiranja novinarskog rada, prijetnji i dociranja novinarima. Usput, HND podsjeća kako je javnost ta, a ne političari, koji će ocijeniti rad novinara i medija. Političari i svi drugi javni dužnosnici samo trebaju odgovoriti na postavljena pitanja- poručili su iz strukovnog društva.
I sve bi ostalo na tom, već standardnom običaju politike da drži lekcije novinarima s pozicije vlasti i moći, i jednako standardnom pokušaju HND-a da zaštiti profesiju i novinare od bezočnih nasrtaja, da nije bilo objave na Facebooku ravnateljice HINA-e Branke Gabriele Vojvodić. Osobno mi je silno ta objava imponirala i kao čovjeku i kao novinaru. Jer, pamtim neke “gore dane” i neke gore ljude, pače urednike…
-Prekjučer, kad je moj bivši kolega i glasnogovornik Predsjednika RH Nikola Jelić, napao honorarnu suradnicu Hine, usput odličnu novinarku – Sandru Bartolović, zbog nečega što je objavila na svom privatnom twitter računu, nisam smatrala da kao ravnateljica Hine trebam odgovarati i uzimati kolegicu u obranu- piše u objavi ravnateljica HINA-e.
-Osobno, nisam fan ničijih uvredljivih objava u javnom prostoru- nastavlja- ali mi ne pada napamet polemizirati s privatnim objavama, jer mi je kao poslodavcu isključivo bitno ono što novinarka ili novinar pišu i objavljuju kroz Hininu emisiju.
Međutim, kako u svom današnjem twitteru Nikola nedvojbeno insinuira da Sandra, valjda po nekom diktatu, šuti na izjave Predsjednika Vlade, te kako Hrvatsko novinarsko društvo nije smatralo potrebnim reći ni riječ o svemu, moram napisati sljedeće:
Sandra Bartolović kao i svaka druga novinarka ili novinar, suradnica ili suradnik Hine – na svom profilu smije pisati što hoće. Hina nije, niti će ikada biti cenzor privatnih izjava svojih zaposlenika ili suradnika. Ni u jednom slučaju.
Stoga lijepo molim kolegu Jelića da neovisnost Hine prestane dovoditi u vezu s bjelodano privatnim mišljenjem. Time se Hini nepošteno nanosi šteta i nacionalnu agenciju u javnom prostoru pokušava prikazati kao pristranu, cenzorsku ili na bilo koji način nesukladnu Zakonu koji veoma precizno propisuje tko u Hini što radi. Dakle, ovom objavom odbacujem insinuaciju da urednici ili uprava Hine na bilo koji način utječu na privatno mišljenje novinara koji u njoj ili za nju rade. Također, uzimam u obranu pravo Sandre Bartolović kao i svakog drugog na svoje mišljenje. To je, valjda, neki minimum demokratskog standarda- napisala je Vojvodić.
Profesionalno, korektno, ljudski. Da bi riječ rekla.
A sjećam se, kao dugogodišnja novinarka i komentatorica Slobodne Dalmacije, doživjela sam od svog glavnog urednika i jednog kolege novinara, prije dosta godina, toliko da tada nije bilo ni Facebooka ni Twittera, nešto dijametralno suprotno od postupka ravnateljice HINA-e.
Naravno, nije ista razina priče, nije riječ o objavi na privatnom profilu nego u novinama ( Slobodnoj Dalmaciji ), ali puno govori o kolegijalnosti u novinarskoj profesiji i ljudskosti.
Od urednika subotnjeg priloga ( koji i danas u SD izlazi redovito ) dobila sam zadatak da napišem komentar- portret jedne javne osobe koja je tih dana bila u središtu medijske pozornosti. Posao sam obavila, tekst je objavljen voljom urednika, a ne mojom, i nekoliko dana kasnije javio se uvrijeđeni portretirani lik ( usput, s onu stranu zakona ) i priprijetio uredništvu tužbom. Glavni urednik tada, da bi otklonio sve eventualne probleme s Upravom zbog tužbe, dogovara s uvrijeđenom osobom da će odustati od tužbe protiv SD, a zauzvrat, odmah sutradan bit će objavljen intervju s njim, u kojem može govoriti o svojim poslovnim “uspjesima”, i za taj je “prljavi posao” zadužen moj “dobri kolega”.
A onda vi slobodno tužite novinarku privatnom tužbom, preporučeno mu je od urednika (!? ), valjda da bi ponuda djelovala uvjerljivije. I to se, nažalost, dogodilo. Godinama sam se s tim čovjekom vukla po sudu, i naposljetku je slučaj okončan u moju korist (kad je dotični završio u zatvoru ).
S kolegom koji je imao neugodnu zadaću da “popravi stvar”, već dugo se ne viđam, ali njemu odavno ništa ne zamjeram. Čuvao je svoju glavu. Iako, neki na njegovom mjestu ne bi tako postupili…
S glavnim urednikom, koji je u međuvremenu otišao u mirovinu, nikada više nisam progovorila, nikada više mu se nisam javila ni na mobitel unatoč njegovim upornim pokušajima. Shvatila sam da tu nikakav razgovor ne bi pomogao. Ima nas koji nastoje cijelog života biti i ljudi, a ne samo novinari. A ima nas i kojima ni kolegijalnost ni ljudskost, u njihovom sustavu vrijednosti, nisu nikakve vrline.
I zato mi objava Branke Gabriele Vojvodić jako imponira, silno me razveselila i potakla da nakon toliko godina, po prvi put javno ispričam svoju priču o novinarima i ljudima…
