Petrinja, mjesec dana poslije:
Centar? Nema centra….

Prošlo je točno mjesec dana od onog najgoreg potresa. Petrinja je i danas izgledala potresno, a tako će vjerojatno biti još neko dulje vrijeme. U centar Petrinje se automobilom ne smije, osim ako se ne radi o policiji, vatogascima, hitnoj pomoći i drugim službama.

-Gdje je nabolje parkirati se bliže centru? – upitao sam jednog čovjeka koji je gurao stari bicikl, a na njemu vrećicu s mlijekom.

-Centar? – zastao je i pogledao me s  čuđenjem.

-Da… – potvrđujem.

– Nema centra….  – reče on, okrene se i nastavi svojim putem.

A onda dovikne preko ramena:

– Idi po sredini ceste…

Kao da je rat (foto TRIS/G. Šimac)

Uskoro sam uočio zašto je rekao kako ‘nema centra‘. Jer ga zbilja nema, kakav je bio. Niti liči na centar ičega. Niti u njemu ima ljudi. Pokoji prolaznik. Neki Mađari fotografiraju sebe i ruševine. Neki vid potresnog turizma valjda. Turizma katastrofe.

Mjesec dana poslije sve se doima kao da je potres bio jučer. Žalobne ruševine. Ostaci života vise  po prozorima i zidovma. Hrpe smeća, cigala, otpada, razvaljenog namještaja, razbacane odjeće, knjige…

–  Ne kradite u obnovi – netko je napisao na komadu kartona na središnjem Trgu dr. Franje Tuđmana.

Jasna poruka (foto TRIS/G. Šimac)

Dvoje starijih ljudi čavrlja na autobusnom stajalištu na kojem već mjesec dana ne staju autobusi.

-Kako vi? – pitam u prolazu.

-Super… – kaže gospođa i nasmije se.

-Tu nas dvoje dežura… sigurnije neg doma… – dodaje.

Gadno je stradala ulica u kojoj su bile načičkane poslovnice više osiguravajućih kuća.

–Mi plaćamo više – piše na reklami koja se nakrivila na razvaljenoj kući.

Malo dalje niz ulicu na željeznim vratima natpis-molba: ‘Molimo nazovite prije rušenja… imam važnih osobnih dokumenata… Blaž’.

I broj telefona.

Molba (foto TRIS/G. Šimac)

Taj dio Petrinje kojega nema doista nalikuje na neki ratom razoreni grad i to nije pretjerivanje.

Zašto se vlasti, ove ili one, nisu više potrudile i makar donekle očistile središte Petrinje od ruševina u srcu grada i tako barem malo osokolile istraumatizirane Petrinjce? U stvari, to pitanje i nema nekog smisla, a odgovor se ionako zna.

Malo dalje, na izlazu iz Petrinje prema Glini se nalazi i  neredna ledina sa šatorima i vrećama koječega: Na tabli natpis kojemu je cilj valjda da zvuči ozbiljno, a na kojem piše: Centralna baza operacija državnih interventnih službi – Operativni stožer.

Dolaze ljudi po pomoć i potrepštine, čekaju u redu ispred jednog šatora.

Pada noć. Pada i sitna kiša i natapa blatne puteve.

O petrinjskim neprilikama moglo bi se pisati naširoko.

No, umjesto toga, evo, zasad, nekoliko fotografija…

I natpis s napukle reklame: Petrinja – mali grad s velikim srcem.