-Ovo kao da je Hirošima, pola grada mi nema- užasnuto je, gledajući prizore razorenog grada izjavio neposredno nakon potresa, petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović. U tom se trenutku nalazio pred mrtvom djevojčicom koja je poginula na gradskom trgu, čekajući pomoć. Grad je bio zatrpan ruševinama, odjekivao jaucima, nad njega se nadvila tuga pomiješana s očajem iz nemoći.
Potres magnitude 6,2 koji je u 12,20 sati pogodio Hrvatsku, napose područje Petrinje, Gline i Siska, odnio je, zasad, sedam ljudskih života. Bar dvadeset ljudi je s ozljedama prebačeno u sisačku bolnicu. Područje Siska, Gline i Petrinje, u samo 30 sekundi doista se pretvorilo u Hirošimu…
Štete su goleme. Bio je ovo višestruko jači potres od onog koji je u ožujku pogodio Zagreb snagom od 5,3 po Richteru. A bio je to najsnažniji potres u Hrvatskoj u zadnjih 140 godina. Ovaj danas, koji je imao epicentar nedaleko Petrinje, doslovce je sravnio sa zemljom centar grada.
Petrinja je najsiromašnija, najzapuštenija, nikad u poraću obnovljena, stoga je i najveći stradalnik današnjeg potresa. Oštećeni su mostovi, napukle ceste, na stotine ljudi je ostalo bez krova nad glavom, neki su zarobljeni u automobilima koje su prekrile ruševine. Ovaj je grad prije rata imao preko 35 tisuća stanovnika, danas nešto više od 24 tisuće. Potpuno promijenjene strukture stanovništva…
Vatrogasci, vojska, HGSS, liječnici, volonteri pristigli iz svih krajeva Hrvatske krče ruševine i pružaju pomoć unesrećenima. Solidarnost je ponovo na djelu. Svi žele pomoći, svi suosjećaju s nesretnim ljudima koji su u samo pola minute ostali bez svega. Neki, nažalost, i bez života… Katastrofa.
Vlada je zbog najnovije katastrofe ukinula propusnice.
U Petrinji su i danas bili predsjednik Republike Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković. Obećali su pomoć. Činili su to, sigurno, i prije. Ali obećanje nisu ispunili… Poruke podrške stižu iz cijele EU, ali i regije, najavljuje se pomoć i u sanaciji šteta.
Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić odlučio je hitno podijeliti pomoć stradalima na području Sisačke biskupije, distribuirat će je preko Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Bozanić apelira na solidarnost svih prema stradalnicima, napose obiteljima, djeci , starijima, bolesnima. Ali, ne treba naše ljude pozivati na solidarnost, oni su u tome najveći, pogotovo u nesreći.
Ipak, gledajući dramatične prizore iz Petrinje, teško se odhrvati jednom pitanju: Kako to da u 25 godina od rata nitko nije ništa učinio za obnovu ovog nesretnog grada koji je tako nesebično u ratu krvario? Zar nikog ne peče savjest, zar se nitko za to ne osjeća odgovornim?
Nije se Petrinja urušila pod tutnjavom iz dubine zemlje pukim slučajem, zbog loše karme. Ma koliko “sjedila”, kako kažu, na rasjedu. Njezina je kataklizma posljedica nebrige vlasti koja se Petrinje u miru i ne sjeti. Kamoli da u njezinu obnovu ulaže. Samo ih je nesreća, tako strašna i teška, mogla dovesti ovdje da se suoče sa svojom nebrigom. Za grad koji je ginuo za Hrvatsku. A Hrvatska je na njemu štedjela. Hladno ga zaboravila…
Darinko Dumbović, gradonačelnik Petrinje
