Kud ćeš veće sreće od “ministarstva sreće”?! A ono nam ovih dana, predstavljajući svoju predizbornu košaru programske radosti i sreće obećava Miroslav Škoro, vođa Domovinskog pokreta. Naime, Hrvati sa srećom loše stoje, pokazala su to i svojevremena istraživanja po kojima je Hrvatska najtužnija i stresu najizloženija zemlja bivše Jugoslavije. Ali, tome je sada kraj. Škorin Domovinski pokret fokusiran je na poboljšaje kvalitete života građana, pa su radi toga naumili osnovati i posebno državno tijelo, svojevrsno ministarstvo sreće, kojega se dosjetila Škorina suradnica Anita Freimann, odmah prozvana “doktoricom sreće”…
Freimann je, prenosi N1, doktorirala ekonomiju sreće, pa je dakle, među najkvalificiranijima za sreću u ovoj zemlji. Inače je profesorica na osječkom Ekonomskom fakultetu, a mentorirala je i Škoru na doktorskoj disertaciji.
Što je to “ekonomija sreće” ?
Freimann objašnjava kako se radi o spoju ekonomije i psihologije, čime se svjetski ekonomisti bave već 40 godina. Priznaje da u svom prijedlogu nije originalna, jer ministarstva sreće, napominje, već funkcioniraju u Butanu, gdje su, kaže, “odavno shvatili da BDP nije indikator kvalitete života i blagostanja u državi”. Eto, sad znamo da će naša buduća sreća dolaziti iz posebnog ministarstva i temeljit će se na iskustvima danas presretnog Butana…
“Doktorica za sreću” suštinu svoga koncepta izgradnje društva sretnih građana bazira na učinkovitosti ministarstva sreće ili zadovoljstva koje bi, potencijalno transformirano u agenciju, nadziralo donošenje vladinih odluka, budno pazeći da se ne provuče koja nesretna, koja smanjuje kvalitetu života. Freimann, radi boljeg razumijevanja ovog “pogona za proizvodnju nacionalne sreće” za primjer navodi otvaranje tvornica u naseljenim područjima koje, usprotive li se tome stanovnici na tom području, pod svaku cijenu treba onemogućiti.
Pa kaže: -Dođe li do takvog plana, ministarstvo sreće bavit će se time koliko su ljudi koji žive u blizini te buduće tvornice uopće sretni time što ona dolazi na njihov teritorij.
Ali, pored te plemenite funkcije proizvodnje kolektivne sreće puka hrvatskoga, Škorino ( Freimannino ) ministarstvo sreće također će i učiti građane sreći, jer mnogi su možebitno sretni, a da to i ne znaju. Osim svega, djelovat će i na podizanju važnosti emocija i poticati sudjelovanje građana u civilnom društvu. Ovo posljednje, vjerojatno će otpasti na zahtjev njihovih koalicijskih partnera koji civilno društvo tretiraju kao “soroševe plaćenike” i naprosto preziru. Naravno, budu li koalirali s “velikim HDZ-om” kojemu je važnija borba protiv korupcije negoli proizvodnja svehrvatske sreće. Odnosno, sreću nalaze u toj permanentnoj borbi…
Freimann je vrlo ambiciozna žena. Nažalost, teoretičarka sreće. S programom eksperimentalne proizvodnje masovnog zadovoljstva, kojoj je sirovina raspoloženje građana. A pitat će ih se o svemu: o zadovoljstvu politikom, o tome jesu li sretni odnosima među ljudima, poslom kojeg obavljaju, prijateljima, kvalitetom života uopće.
Pa kaže: – Građani će dobiti priliku izražavati svoje mišljenje, odnosno pitat će ih se o politici i inače, ne samo na izborima. To se može, primjerice, putem aplikacija, pogotovo na lokalnim razinama, gdje ljudi jasno mogu izraziti slažu li se s određenim političkim odlukama vlasti ili ne- entuzijastički će Freimann, obećavajući referendume “pod normalno” . Građane će se napokon pitati ” za zdravlje” , jamči dr. sreće.
Jasno, jedini preduvjet za “hrvatski koncept sreće za sve” je Škorina pobjeda na izborima. A dogodi li se to, narod će biti toliko sretan da mu tada ministarstvo sreće neće ni trebati…
