Opet HDZ i Plenković pušu u iste diple: Glas za Škoru je glas za SDP!- panično sije strah na desnici šef “zajedničara”, ne bi li zaustavio “odljev HDZ-ovih mozgova” u Domovinski pokret gdje se sjatila družba prononsiranih mrzitelja crvene boje u svim njezinim nijansama. Je li moguće da se Plenković nije dosjetio baš nijedne druge floskule za vabljenje birača do ove, sasvim neinventivne i potrošene? Nismo li se toga naslušali u predsjedničkim izborima? Jadni Škoro, pa taj nikako, osim uz tambure, da zaigra za sebe…
Ovom, u osnovi uvredljivom, krilaticom Plenković se služi ne bi li zaustavio prelijevanje “vukovarskog sindroma” i na druge “zajedničarske” gubernije. Škoru, s kojim je, po vlastitom priznanju svojedobno bio jako dobar i za kojeg je imao samo simpatije, optužuje da je već jednom pomogao SDP-u ( u predsjedničkim izborima ), pa bi mogao i drugi put ( na parlamentarnim izborima ). Čeka se trenutak kad će šef HDZ-a i otvoreno predložiti Škori da se povuče iz igre. Kako bi HDZ pobijedio uvjerljivije. Što bi njemu osobno donijelo auru neprikosnovenog lidera. Kojemu Penave i slični ne mogu nauditi. Makar za sobom povukli i cijele gradske organizacije. Nije HDZ Penava, niti je Hrvatska Vukovar, lakonski je komentirao “vukovarski puč”. Hm, dojučer se Penavi i Vukovaru pjevalo iz drugog tonaliteta…
Zastrašivanje Škorom
Plenkovićevo zastrašivanje birača Škorom koji, navodno, “radi” za SDP, stara je priča za kojom se vječito poseže u izborima. Uvijek se birače uvjeravalo da će svaki glas nekoj trećoj stranci ili opciji, izvan duopola HDZ- SDP, biti iskorišten protivno njihovoj volji i opredjeljenju. I uvijek se to događalo. Ali, ne na izborima. Nakon njih! A u tome HDZ-u nema premca. Iako, “protuprirodnog poliitčkog bluda” je bilo na sve strane!
-U varijanti kada Kolakušić, poduprt Živim zidom, odustaje od kampanje i na taj način omogućuje okrupnjavanje glasova ljevice, i dok se jedan dio ljudi unutar naše stranke više angažirao na nekoj drugoj strani nego za Kolindu Grabar-Kitarović, Škoro ide na 24 posto. I što se time postiglo? Ne samo da je Milanović bio prvi u prvom krugu nego se u drugom krugu učinilo nevažećim 100.000 listića, što je bila očita sabotaža. Vjerujem da ljudi to sada vide i da se isti scenarij neće ponoviti dvaput. Ponavljanje takvog scenarija pomoglo bi Bernardiću i SDP-u– elaborirao je premijer svoju tezu o Škori kao “SDP-ovom igraču”.
Ali, u drugom krugu predsjedničkih izbora ostali su kandidat SDP-a i kandidatkinja HDZ-a, a nitko nije glasao pod prijetnjom pištoljem, i argument o sabotaži s nevažećim listićima, navodno Škorinih glasača, samo podvlači njihovu nespremnost da glas dadu KGK, makar svjesni da će biti izabran Zoran Milanović. I zašto bi to bila sabotaža? Nije li to bio slobodan izbor građana čiji kandidat nije prošao u drugi krug?
Međutim, nešto sasvim drugo su parlamentarni izbori jer glasovi koje dobije Domovinski pokret Miroslava Škore, pod pretpostavkom da ih je dostatno za prelazak izbornog praga, neće propasti. Naprotiv, oni mogu biti od itekakve koristi HDZ-u i Plenkoviću. SDP-u nimalo!
Mostovi “generalići”
A da stranke s glasovima ( voljom ) birača raspolažu neodgovorno i često protivno njihovim preferencijama, u to nema sumnje, tome svjedočimo već puna tri desetljeća, od prvih demokratskih izbora do danas.
No, u toj perfidiji kojom se obmanjuju i izigravaju birači prije izbora, ima i neke svemirske pravde. Stranke ( opcije) koje su, protivno predizbornim obećanjima, koalirale s HDZ-om, utopile su se u tom oceanu samoživosti i majorizacije velike stranke te s vremenom gotovo nestale s političke scene. Sjetimo se samo HSLS-a, HSP-a, HNS-a …
Nije li i Most platio ceh svoga partnerstva sa “zajedničarima” još u prvom naletu naivnog vjerovanja da može, nakon što je pristao na diobu “plijena” s HDZ-om, sačuvati svoj politički integritet i autonomnost u zauzimanju stavova, štoviše, demonstrirati i neposluh? Igrali su na kartu političke dosljednosti, pa i kad su se “umočili”, silno su htjeli dokazati da se nisu promijenili, da svoje birače nisu izdali. Biti j….. i pošteni. Naposljetku su na tome odletjeli iz vlade. I počeli postupno odumirati.
Onda su dobili novu priliku s Domovinskim pokretom Miroslava Škore koji je za njih mogao biti solidan kišobran. Ionako se radi o inačici HDZ-a, desnoj, klerikalnoj opciji koja je s Mostom u mnogočemu kompatibilna. Nije ih smetala ni ekstremna boja toga otpadničkog društva čije je poznate članove redom promovirao HDZ. No, zbog nekog razloga, Petrov i Grmoja su umislili da su oni mjera poštenja u hrvatskoj politici i da svima treba biti velika čast izboriti se za savezništvo s takvim brendom. Uvijek traže više negoli mogu dobiti. I uvijek prkose zdravoj logici, sve zbog zablude da vrijede više negoli to objektivno jest. Zbog toga je njihova priča u finalu uvijek ista. I kad dobiju povjerenje građana na izborima, ostaju na periferiji, sami i ponosni na svoju “nevinost”.
Kapitalci
Dok njihovi, već politički i medijski afirmirani ljudi, njihovi “kapitalci”, masovno odlaze ( od Vlahe Orepića koji se pridružio HSS-u, do Ines Strenja Linić, Ružice Vukovac, Slavena Dobrovića, Roberta Podolnjaka itd. ) Most euforično najavljuje dolazak novih “kapitalaca” s kojima će kompenzirati gubitak starih. A njihovi su “kapitalci” tipa Marije Selak…Da se supruga ne naljuti, možda u društvo “mrtvih pjesnika” uđe i Nino Raspudić. Zar misle takvim pojačanjima spasiti svoju tanku, poroznu političku kožu?
Most se urušio zbog jedne sasvim notorne stvari: Božo Petrov, svjestan da je oko sebe okupio svjetonazorski vrlo šareno društvo, nikad nije htio priznati da je HDZ njegovo prirodno okruženje i njegov ideološki par. Nije se mogao pomiriti s time da ga njegovi metkovski susjedi, prijatelji i kolege poistovjećuju s generatorima najvećih koruptivnih i kriminalnih afera u Hrvatskoj, a u politiku je navodno ušao da bi je mijenjao i popravljao, pače s ambicijom da popravi i kvarni HDZ. Njegov generalićevski, naivni odnos prema politici, kao posljedica neiskustva i male bare u kojoj je učio plivati za velike trke, prokazao ga je kao posve nespremnog, nezrelog takmaca. Most se pod njim i teretom njegova egocentrizma sasvim urušio…
Proces raspadanja Mosta zorno pokazuje tko su i što su bili: družba raznorodnih igrača, udružena zajedničkom ambicijom da postanu bitan i utjecajan politički faktor. Nažalost, nedorastao važnosti utakmice.
HDZ-ove pričuve
U to vrijeme, kad je Most tek iskušavao svoje političke dosege i žeđ građana za autentičnim, novim i poštenim pristupom politici, HDZ je građane uvjeravao da je glas za Most glas za SDP. Ali bio je za HDZ. Jer, baš kao što je sada Domovinski pokret Miroslava Škore pričuvni položaj HDZ-a, tako je u ono vrijeme i Most bio rezerva “zajedničara”. I normalno je, štoviše očekivano, da su ušli u koaliciju sa HDZ-om, mada su koketirali i sa SDP-om, ali nipošto nije bilo normalno njihovo očekivanje da mogu biti oporba u toj koaliciji. A to su uporno pokušavali biti, kako bi se i dalje sviđali svome biračkom tijelu, koje je nasjelo njihovim pričama o nepatvorenom poštenju i posvećenosti radu za opće dobro.
A kako se Most brzo demaskirao ulaskom u Vladu HDZ-a, tako će, zasigurno i Škoro, bude li HDZ-u potrebna njegova pomoć u formiranju vladajuće većine, zaboraviti teške riječi iz kampanje i spremno potpisati savez s Plenkovićem, jer je njegov cilj osvajanje vlasti, a bez pakta sa HDZ-om, taj je cilj neostvariv.
Škoro vjerojatno neće riskirati da se dvaput maća laća i dvaput od njega pogine. Već je bio u HDZ-u, već je sjedio u Saboru, već je bio HDZ-ov diplomat, i sad bi htio nešto više. Ako je jedini način za to da se pospe pepelom i pruži ruku Plenkoviću, neće dugo razmišljati. Pogotovo jer je oko sebe okupio društvo koje čezne za vlašću i pozicijama, HDZ-ove otpadnike kojima će najveća satisfakcija biti da ih HDZ treba, makar koliko su oni svojedobno trebali HDZ.
Prema tome, više negoli nekoć Most, Domovinski pokret je prazna priča sam za sebe i funkcionira isključivo kao ortopedsko pomagalo HDZ-a. Zato te pljesnive floskule o glasu za Škoru koji je glas za SDP, nisu ništa više od prizemnog HDZ-ovog zastrašivanja birača “komunjarama”. Što samo pokazuje da Plenković ipak nije pogriješio svoju političku adresu. Nije on, ma što mnogi mislili o tome, ništa bolji od HDZ-a, niti je u HDZ-u slučajno. Naprotiv, našla tikva čep…
