Hrvatski predsjednik Zoran Milanović u Jasenovcu je, na komemoraciji nevinim žrtvama zločinačkog ustaškog režima, gdje se okupio cijeli državni vrh zajedno s predstavnicima žrtava, izjavio kako HOS-ovu ploču koja je dislocirana iz Jasenovca u blizinu Novske “treba maknuti, baciti negdje” jer to nema veze s domovinskim ratom. Trenutno je izložen rafalnoj paljbi združenih “domovinsko-braniteljskih snaga” koje su odavno privatizirale i domovinski rat i svaki spomen na njega. No, kiša hadezeovsko-hvidraško-buljevskih metaka predsjednika nije pokosila. Ostao je na nogama i uzvratio onima koji bi uz pomoć poginulih HOS-ovaca htjeli revidirati povijest.
-Kad sam jučer u Jasenovcu izjavio da treba maknuti spomen-ploču s uklesanim ustaškim pokličem, ni na koji način nisam htio obezvrijediti ili umanjiti žrtvu poginulih pripadnika HOS-a čija su imena na toj ploči: njihova hrabrost i nesebičnost zaslužuju duboko poštovanje i našu trajnu zahvalnost.
Pali HOS-ovci kao sredstvo za veličanje ustaštva
-Ono što jesam htio, i na čemu neću prestati ustrajavati- napisao je na svom facebooku Milanović– jest prokazivanje onih likova koji politički i neljudski zloupotrebljavaju poginule branitelje da bi relativizirali zločinački karakter NDH te da bi se narugali žrtvama ustaškog terora i u Jasenovcu i širom Hrvatske. Neću šutjeti pred onima koji misle da su u poginulim pripadnicima HOS-a pronašli sredstvo za slobodno veličanje ustaštva te za neometano širenje mržnje i laži.
Neću ustuknuti pred javnom agresivnošću političkih štetočina koji misle da mogu dovijeka parazitirati na afirmaciji NDH, najstrašnijeg moralnog i političkog posrnuća u modernoj hrvatskoj povijesti. Pozivam Hrvatski sabor da zakonom zabrani i propiše sankcije za veličanje ustaštva kao što su to učinile druge demokratske i civilizirane europske države- pledirao je, dodajući kako je siguran da u Hrvatskom saboru danas postoji potrebna većina za donošenje takvog zakona i “siguran sam da će i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković to podržati.” No, u tome se prevario…
-I za kraj- piše Milanović- evo kako se počast braniteljima HOS-a može odati i bez ustaškog pokliča, ako se to želi: ploča na Trgu Francuske Republike u Zagrebu, tik uz Trg dr. Franje Tuđmana postavljena prije desetak godina“, napisao je u svojoj objavi na Facebooku predsjednik Republike Zoran Milanović, i usput, tek radi podsjećanja zaboravnih, podijelio poveznicu na video s govorom predsjednika Tuđman 1992. godine iz kojeg je jasno što Tuđman misli u HOS-u.
Ali, Milanovićevi kritičari s ekskluzivnim pravom na domovinski rat i pripadajuće privilegije to ionako znaju, samo o tome šute jer im taj dio Tuđmanove ostavštine ne odgovara.
Redom su se nizale osude ( sramotno, skandalozno, bez poštovanja, slučajni predsjednik… ) a HVIDR-a je posegnula i za sasvim niskim udarcem:
-Dok su pripadnici HOS-a krvarili na prvoj crti bojišnice braneći našu zemlju od velikosrpskog agresora, Zoran Milanović nije nikada osjetio potrebu da se odazove i sudjeluje u obrani Domovine, već je kukavički pobjegao od te časne dužnosti- prozvali su “hvidraši” šefa države, zaboravljajući da ni njihovi stranački šefovi i prvaci nisu rata vidjeli.
HOS i ustaška NDH
Ali, činjenice nisu bitne, pa u istoj maniri nastavljaju:
-Milanović je istupom u Jasenovcu, smatraju, pokazao da mu ništa nije sveto, da mu nisu sve žrtve iste, te da nema nikakve civilizacijske dosege ni poštovanja prema poginulim hrvatskim braniteljima koji su dali svoje živote za obranu svake stope hrvatske zemlje po kojoj on sada slobodno hoda- stavljajući znak jednakosti između HOS-a i svih hrvatskih branitelja an gro.
Milanović je , doduše, u svom stilu, odveć lakonski i bez milosti, bubnuo da HOS-ovu ploču treba negdje baciti, tog trenutka ne misleći na imena poginulih koja su na njoj. Kako god zvučala njegova izjava, ona nije bila adresirana na pale, nego na one žive koji i danas s tim žrtvama manipuliraju za svoje prizemne nacionalističke i ine potrebe.
I kad Milanović iz Jasenovca poručuje: “Onaj tko misli da se u Domovinskom ratu pod ‘ZDS‘ borio samo za Hrvatsku mora znati da se borio i za restauraciju NDH i to pod potpuno krivim geslom”, izvjesno je u pravu. Jer, HOS je nimalo slučajno izabrao za svoj naziv Hrvatske obrambene snage po uzoru na vojsku NDH, za svoje političke simbole ustaško znakovlje i ustaški službeni pozdrav “Za dom spremni”, koji se nalazi u njihovom grbu, a svoje su postrojbe imenovali po ustaškim pukovnicima ( Rafael Boban ). Zar su to učinili nesvjesni implikacija i ustaških konotacija koje takvo znakovlje ima? Naravno da nisu. Itekako su znali što čine i činili su to s namjerom rehabilitacije i revitalizacije ustaške NDH u novoj, samostalnoj Hrvatskoj. Koju su, vodeći među njima, očigledno s velikim utjecajem među svojom često polupismenom i neobrazovanom sljedbom, priželjkivali i neovisnu Hrvatsku vidjeli kao nastavak te propale tvorevine, tuđmanovski interpretirane “povijesnom težnjom hrvatskog naroda”.
Crnokošuljaške tradicije
No,Tuđman je znao što HOS jest, kakve su im političke ambicije ( Hrvatska na Drini ) i platforme. HOS je osnovan kao stranačka vojska Paraginog HSP-a, al pari Zboru narodne garde. Tuđman ih je razoružavao, a ne priznavao i prihvaćao, što ga naravno ne abolira od titule rodonačelnika reustašizacije hrvatskog društva. Ali bio je dovoljno mudar da shvati da antifašistička Europa takvu državu nikad ne bi priznala. Tolerirao ih je samo za potrebe obrane zemlje na početku rata, kad hrvatska vojska još nije bila pošteno ni ustrojena ni opremljena. Što je doista mislio o HOS-u govori i video snimka iz 1992. koju je Milanović podijelio na svom facebook profilu uz spomenutu objavu, a gdje Tuđman doslovce kaže:
-Meni je jasno da je među tim mladićima bilo i hrvatskih fanatika, hrvatskih ljudi koji su imali hrvatske ideale, ali je začuđujuće da nasjedaju onima koji im oblače crne košulje i fašističke oznake iz izgubljenog Drugog svjetskog rata. Što bi bilo od Njemačke da se nastavila na smeđekošuljaškim i crnokošuljaškim tradicijama? To je bila jedna od glavnih smetnji za međunarodno priznanje Hrvatske, to je nešto što svijet ne može prihvatiti, jer današnji se svijet gradi na načelima one antifašističke koalicije, traži se demokratski poredak- govorio je te 1992. Franjo Tuđman, čovjek na kojega se danas sva ova združena bratija HDZ-HVIDR-a -Bulj nedosljedno poziva.
Tuđman nije bio spreman ni pod razno legalizirati HOS-ovo ustaško znakovlje, ali je to učinio SDP, iz političkog oportunizma i nesigurnosti. Nisu imali petlje promijeniti Zakon o udrugama kojim je omogućeno HOS-u kao udruzi da koristi ZDS u svom grbu, čime su dali alibi HDZ-u da se do danas poziva na SDP-ov “grijeh nečinjenja”, i pritom sami i ne pomišljajući sporni zakon promijeniti.
Plenkovićev mućak
Andrej Plenković je, pak, zadnja osoba na čelu HDZ-a i Vlade koja bi se usudila dirnuti u HOS-ove ustaške insignije, zbog sasvim opipljivog straha da bi ga HDZ-ovo ekstremno krilo svrgnulo sa stranačkog trona. Kao “čovjek s misijom”, takvo što Plenković ne može i neće riskirati. I zato stalno, otkako je preuzeo HDZ, ekvilibrira između formalnog zagovaranja antifašizma i prisilnog koketiranja s nacifašizmom ( ekstremne ) desnice koja je uspješno indoktrinirala i nešto umjereniji sloj HDZ-a. Samo goli pragmatizam i žeđ za vlašću, moći i materijalnom koristi, drži na okupu to šareno društvo koje se istodobno kune u modernu Europu i rehabilitira ustašku NDH.
Uostalom, zbog povijesnog revizionizma i reustašizacije hrvatskog društva predstavnici žrtava logora u Jasenovcu, židovske općine, srpske i romske nacionalne manjine, te antifašista, pet godina na jasenovačku komemoraciju odlaze samostalno, bojkotirajući “državnu komemoraciju”.
Ove godine su svi bili zajedno pod Kamenim cvijetom. Ali, to je očigledno bilo fingirano korona-jedinstvo, jer suštinski se ništa nije promijenilo u odnosu Vlade ( vlasti ) prema Jasenovcu i žrtvama toga zloglasnog koncentracijskog kazamata NDH, što je razvidno i po reagiranjima na Milanovićevu, ma koliko nespretnu ( nesretnu ) izjavu. Oni pogrešnom, skandaloznom, sramotnom i neprihvatljivom drže svaku Milanovićevu riječ i od toga ne bježe. Nije problem što to misli HVIDR-a, tko je vodi dobro da je i takva, niti što na sve četiri ustaje Miro Bulj, ali jest problem kad bez ikakvih ograda sasvim pogrešnom izjavu predsjednika smatraju ljudi iz establishmenta, Plenkovićevi prvi suradnici. Problem je kad premijer Plenković nemušto, sebi u bradu, poziva sve političke čimbenike da ne provociraju podjele u društvu, pledirajući prije svih na Milanovića, čiju šutnju i suzdržanost zaziva kao žedan vodu.
S takvim stavom smo stigli do ove točke na kojoj se od etiketa veleizdaje mora braniti predsjednik Milanović, a ne oni koji revidiraju povijest i rehabilitiraju poraženu ustašku tvorevinu. Milanović je “slučajni predsjednik” i veleizdajnik ne ( samo ) zato što je rekao da HOS-ovu ploču treba maknuti i baciti negdje, nego zato što javno govori da “tko misli da se u Domovinskom ratu pod ‘ZDS‘ borio samo za Hrvatsku mora znati da se borio i za restauraciju NDH i to pod potpuno krivim geslom”. I to jest tako. To zna i Andrej Plenković, ali šutke to podnosi, oportunistički tolerira ustašizaciju zemlje, čemu sam zasigurno nije pobornik, samo da bi dovršio svoj posao. No, jalov mu je to posao. Iz njega kao proizvod može nastati samo mućak.
