Kao i u većini američkih filmova, zombiji, pokvarenjaci, lopovi, zli vladari, vampiri, tlačitelji i mutikaše na kraju završe loše. Poraženi, onemoćali, potučeni, osramoćeni, prebijeni i polumrtvi. Dapače, nekad bivaju i dezintegrirani, pretvoreni u prah i žlicu pepela, baš kao što su donedavno slušali na crkvenim misama. Iza njih ostane pustoš i ništavilo, ali se nazire i vedro obzorje. Uzalud im tri ušteđevine, građevinska zemljišta, bazeni, inox ograde, naknade za upravne odbore, mokasinke i švicarski satovi, passati s kožnim sjedalima i… tako dalje. Kad-tad padnu, sunovrate se i nestanu. Pretvaraju se u ništa.
Je li vrijeme za obrat u ovoj domaćoj igrano-dokumentarnoj povijesnoj zombie-drami? Je li dosta zombikracije, bijednika, stjenica i bezveznjaka koji piju krv već desetljećima, gaze dostojanstvo, prljaju i svakojako zagađuju, tjeraju na hladni sjever za šaku eura? Možda jest.
Ali i makar jučerašnji zagrebački već opjevani ‘pad GUP-a’, te tupavi izraz lica čopora tih gupana, zubatih glodavaca koji bi i majku vlastitu prodali za proviziju, naslućuje valjda skori i neminovni dramatski obrat. Povratak superheroja, tj. časnih i hrabrih građana. I prilika za preobraćenje gupana.
Nije to optimizam. To je takav scenarij.
Film se zove:
Pad gupana.
Ilustracija (isječak iz stripa kojemu, na žalost, ne znamo autora)
