Hrvatska danas slavi Dan državnosti. Za većinu zaposlenih, neradni dan. Samo oni najslabije plaćeni i interventne službe ( vatrogasci, policija, hitna služba …), danas su na svojim radnim mjestima. Prvi da bi, usprkos državnom prazniku na koji se ne radi, punili kasu svojih poslodavaca ( vlasnika trgovačkih lanaca ), jer to oni tako zahtijevaju, a drugi zato što se bez njih ne može, neovisno je li praznik ili radni dan. Obilježava se 28-obljetnica od donošenja ustavne odluke u Saboru, 25. lipnja 1991., kojom je proglašena hrvatska neovisnost i suverenost. Ali, nije to prvi datum koji se slavi kao dan hrvatske državnosti. Izvorno je to bio 30. svibnja, kojemu se, kako najavljuje državni vrh, dogodine ponovo vraćamo kao Danu državnosti. Nije poznato dokad će potrajati…
Hrvatskoj samostalnosti prethodio je referendum , 19. svibnja 1991. na kojem se premoćna većina hrvatskih građana ( preko 94 posto ) izjasnilo za osamostaljenje Hrvatske od Jugoslavije. U Saboru je potom, 25. lipnja 1991. donesena ustavna odluka o samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj, ali je temeljem Brijunske deklaracije došlo do odgode neovisnosti za tri mjeseca, pa se od 2002. Dan neovisnosti hrvatske obilježava 8. listopada.
Već 18 godina izvorni praznik hrvatske državnosti, 30.svibnja, slavi se kao spomendan Hrvatskog sabora, ali u svijesti 50 posto hrvatskih građana i dalje figurira kao Dan državnosti. Stoga je vladajuća HDZ-ova nomenklatura odlučila od iduće godine ovom datumu vratiti njegov početni sadržaj.
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović smatra da nikad nije ni trebalo pomicati taj praznik s 30. svibnja na 25.lipnja, a ionako se nije “primio”. Nije dobro mijenjati datume državnih praznika to zbunjuje i međunarodnu zajendicu, smatra Predsjendica. Njezino mišljenje o Danu državnosti 30.svibnja, dijeli i premijer Andrej Plenković, koji smatra pogrešnim mijenjanje datuma državnih praznika, naročito nakon što se “većina hrvatskog naroda identificirala s 30.svibnja”. Njihovom se stajalištu pridružio i predsjednik Sabora Gordan Jandroković.
Lakoća kojom se u Hrvatskoj ne mijenjaju samo povijesni datumi i praznici, nego i povijest u cjelini, upravo je nevjerojatna, godinama produbljuje podjele , ali i posve relativizira relevantnost i sadržaj praznika. Golem broj građana ove zemlje nema pojma što se danas slavi. A kad to shvati i nauči, već će se Dan državnosti obilježavati na drugi datum.
Ove godine smisao i značaj 25. lipnja 1991. u dobroj je mjeri u drugi plan bacila i predsjednička kampanja koja je praznik zasjenila i svojim porukama posve prekrila.
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović objašnjavala je novinarima kako se ničeg i nikog ne boji, kad je o izborima za novi mandat riječ; premijer Andrej Plenković hvalio se “velebnim postignućima” njegove vlade, zdravoj pameti i dobrom vidu naroda unatoč, komentirao svoga zaboravljivog ministra Lovru Kuščevića, koji je patentirao model za brzo bogaćenje u ranim godinama života, i poručio urbi et orbi kako u njegovim “propustima” ne vidi ništa strašno, nekmoli vrijedno ostavke ili dovođenje u pitanje ministrovog političkog i ljudskog integriteta ( ?! ). U zadnjih pet mjeseci, veli premijer, imali smo ” bombardiranje” ministra Tolušića, ministrice Žalac, ministra Gorana Marića…
A kad premijer tako govori, i tako besramno relativizira afere svojih beskrupuloznih ministara kojima je sukob interesa i kršenje zakona stil života, ni praznik Dana državnosti ne znači puno više od neradnog dana. Jer, što znači slaviti neovisnost i suverenost države koja se sustavno već tri desetljeća rastače od svojih “najboljih muževa, najvećih domoljuba” i najupornijih rukopolagača na srce i državne resurse…?
